Autocenzura – uzroci i posljedice

marinculjakCenzura je postupak ograničavanja, nadziranja i kontroliranja izražavanja. Sama cenzura se može provoditi u širokom rasponu korištenih sredstava i postupaka, od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja pojedinih dijelova do čak izokretanja odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom vlasti ili urednika. Cenzura u demokratskim sustavima se provodi u ime zaštite javnog ćudoređa.

Piše: Marin Čuljak/HSPF.info

Pojam s kojim se danas sve više susrećemo je autocenzura. O njoj se nedovoljno govori  obzirom na posljedice koje donosi. Kazuje se kako osnovni problem autocenzure leži u konformizmu i pasivnosti pojedinca. Zašto slobodni, neovisni, misleći ljudi idu linijom manjeg otpora i pritom se odlučuju uzdržati od javnog izražavanja? U kategoriji slobodnih neovisnih mislećih intelektualaca koji izražavaju svoje mišljenje ostalo je još jako malo ljudi. Jedino oni mogu posvjedočiti s čim se susreću zajedno s njihovim tekstovima. Radi se o izuzetnim kritikama i isključivanju tih ljudi iz društvene zajednice.

Međutim, oni među njima, kojima pisanje komentara o stanju društva nije jedini kruh, odnosno imaju neki drugi izvor prihoda ipak će drugačije proći na ovoj tužnoj društvenoj i medijskoj sceni. Fenomen autocenzure ponajviše se manifestira na velikom broju novinara, politologa i drugih na burzama rada koji bi imali što kazati, a nemaju mogućnosti pronaći medij, odnosno medijski prostor za izražavanje, a niti hrabrosti istupiti iz straha od nemogućnosti afirmiranja na društvenoj sceni. Ukoliko želite biti iskreni i realni teško je pronaći neke pozitivne kritike na političku elitu u Bosni i Hercegovini, a izreći negativne kritike gotovo je suicidno. Pitanje je smije li se uopće voditi onom Kantovom „nebo nad nama i savjest u nama“, ili treba uvijek politika biti iznad, a možda pak da sve ostane na pukoj podaničkoj pasivnosti.

HSPF.info

Komentari

komentara