Balkan i EU

Zašto je Grčka uložila značajan napor, više politički nego ekonomski, da bi postala članica Europske monetarne unije? Zašto je bila spremna odreći se drahme i monetarnu suverenost prenijeti na Europsku središnju banku? Razlog je u značajnom smanjenju kamatne stope kako na javne tako i na privatne kredite.

 


 

Piše: Vladimir Gligorov / Novi Magazin

 

Zbog čega je euro još uvijek popularan, a ne zahtjeva se povratak suvereniteta nad monetarnom politikom? Zato što bi kamatna stopa na privatne kredite značajno porasla, mada bi se možda realna kamatna stopa na državne kredite smanjila uslijed devalvacije i inflacije koja bi uslijedila. Na tome se može vidjeti dilema sa kojom se suočavaju, mada u različitim uvjetima, praktično sve balkanske zemlje, a i druge na jugu Europe.

 

Naime, povratak na monetarnu suverenost bi pomogao javnim financijama, jer bi središnja banka mogla financirati javne dugove, ali bi značajnu cijenu platiti kreditori, a dužnici bi se suočili sa značajno višim kamatnim stopama, kada bi se financijsko tržište oporavilo. Uslijed toga, kao što je prije koji tjedan priznao Mario Draghi, prvi čovjek Europske središnje banke, vjerojatnost da će se Grčka vratiti drahmi nije zanemariva, što objašnjava špekulativne kamatne stope na državne obveznice. Nasuprot tome, kamatne stope na privatne kredite su još uvijek niske, budući da se banke još uvijek mogu oslanjati na Europsku središnju banku. No, izlazak iz novčane unije bi veoma vjerojatno doveo do ozbiljnih problema u financijskom sektoru i stoga do značajnog poskupljenja kredita. Tako da ono što bi moglo izgledati kao da je u javnom interesu, ne vidi se i kao da je u privatnom interesu.

 

Ono što se obično ne vidi kada se raspravlja o prednostima Europske, pa i monetarne, unije je upravo to da je to u značajnoj mjeri u privatnom interesu, što će reći u interesu domaćinstava i poduzeća u manje razvijenim zemljama članicama. Štoviše, te se pogodnosti mogu osigurati i kada se zemlja samo približava Europskoj uniji, a i kada nije formalno u sustavu Europske središnje banke. Većina poslova na čitavom Balkanu, i ne samo financijskih, obavlja se u eurima. Time se postiže ono što ne osiguravaju domaće središnje banke i državna gospodarska politika: stabilnost, predvidljivost i konvertibilnost. Čak i ako je tečaj nekog balkanskog novca veoma stabilan, taj je novac najčešće veoma teško promijeniti u mjenjačnicama u inozemstvu.

 

Što te prednosti donose? Ako se pogleda rast privatnih kredita, bilo domaćinstava ili poduzeća, vidjet će se da je on bio brz ili veoma brz na području čitavog Balkana u vrijeme liberalizacije trgovine i financijskih transakcija i poslije uvođenja eura. Razlog je upravo u tom značajnom smanjenju kamatnih stopa uslijed smanjenja rizika korištenjem eura. Niži troškovi zaduživanja pogoduju ulaganjima, jer je dobit u zemlji koja oskudijeva u kapitalu veća nego u razvijenim zemljama. Kada se pogledaju gospodarska kretanja u balkanskim zemljama nakon 2000. godine vidi se značajno ubrzanje rasta i, poslije određenog, ne baš kratkog razdoblja vremena, i povećanje zaposlenosti i pad nezaposlenosti. Grčka je primila značajan broj imigranata, a radnike su počele uvoziti i Crna Gora i Hrvatska.

 

To je korist od integracije. Ona podrazumijeva promjenu shvaćanja suverenosti ne samo u monetarnoj politici, već i u mnogim drugim oblastima gospodarske politike. Pa i institucionalnog razvoja. Ujednačavanje pravila i ustanova nije samo obveza prema Bruxellesu, već i posljedica racionalnog prilagođavanja na povećanu konkurenciju u zajedničkom tržišnom i poslovnom okruženju. To vodi smanjenju rizika, koji se ogleda u nižim troškovima zaduživanja, povećanim ulaganjima i rastu koji osigurava približavanje razini razvijenosti u Europskoj uniji.

 

To je dobra strana stvari. No, kao što vidimo na primjeru Balkana, ali i čitavog juga Europe, to ipak podrazumijeva da se sredstva ulože tako da se krediti mogu vratiti. Ukoliko se novac, uprošćeno govoreći, potroši ili se hrđavo uloži, dostupnost jeftinih kredita će dovesti do prezaduženosti i do nesolventnosti čitavih sektora gospodarstva, a i nezaposlenih domaćinstava. To stvara socijalne i političke probleme, uslijed čega država preuzima mnoge privatne obveze, pa se mnoge balkanske države nalaze pred bankrom. Tako da se dolazi u situaciju, opisanu na početku, kada je država rizičniji dužnik od privatnika. Tako da bi u javnom interesu bilo da država obezvrijedi svoje obveze, ali to nikako nije u privatnom interesu.

 

Kada se govori o uspješnim zemljama, posebno u Aziji, ali i u srednjoj Europi, jasno se vidi razlika. One su također koristile dolar ili marku ili euro da bi ubrzale rast i razvoj, ali su mjerama gospodarske politike usmjeravale ulaganja u proizvodnju za izvoz. I one su prolazile kroz praktično sve vrste kriza, ali su bile u stanju ne samo očuvati postojeću proizvodnju nego joj i povećati konkurentnost. Balkanski razvoj je, nasuprot tome, uglavnom ispustio šansu, ne po prvi put, koju su mu pružali povećana ulaganja i otvoreno veliko tržište Europske unije. Možda se ovoga puta izvuku valjane pouke.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara