BIOKEMIJSKI TERORIZAM

 

biosecurityBiokemijski terorizam, previše strašno za razmišljati, preozbiljno za zanemariti.

Nasilje je oduvijek prisutno na zemlji, kao način življenja, preživljavanja i nadasve vladanja. Borba za opstanak nije ništa drugo nego nasilje u funkciji očuvanja prvenstveno sebe, možemo reći usput, vlastite vrste.

Svaki terorizam, ovaj današnji, onaj kakvog poznajemo iz prošlosti, a najvjerojatnije i onaj sutrašnji, drugo je ime za potez očajnika. Najkraća i najsažetija definicija terorizma, jest ona Jonathan instituta iz Jeruzalema: ‘Terorizam je planirano, namjerno i sustavno ubijanje, ozljeđivanje i dovođenje u opasnost nevinih kako bi se utjerao strah u kosti u svrhu ostvarenja nekog političkog cilja’.

Vjerujem da smo svi svjesni da i znanost može biti upotrjebljena u zlonamjerne svrhe. Duga je povijest upotrebe znanja iz kemije i biologije za potrebe rata i vojske. Stoga imamo biološka oružja za masovno uništenje koja se koriste u ratu i koja djeluju putem patogenih mikroorganizama (bakterija, virusa, toksina ili drugih organizama koji izazivaju bolest) a može imati za cilj ubiti ili onesposobiti metu. Njihova primjena je zabilježena već 1500-1200BC kod Sirijaca. Prema Homerovim epovima, o trojanskom ratu, koplja i strijele su bile premazana otrovom. Zaključujući prema povijesnim podatcima očito je da se biologija veoma dobro poznavala i nažalost iskorištavala u svrhe rata i terorizma. Konačno se 1972.godine shvatila opasnost od bioterorizma, stoga se potpisuje ‘Konvencija o biološkom oružju’ koju je potpisalo preko 100 država, konvencija je još uvijek na snazi. Kao razlog za postizanje sporazuma navodi se nastojanje da se izbjegnu strahovite posljedice uspješnog biološkog napada, koje bi mogle uzrokovati smrt milijuna ljudi, odnosno poremećaje ili moguć nestanak cijelih društava i ekonomija. Konvencija zabranjuje proizvodnju i skladištenje ali ne i korištenje biološkog oružja. Republika Hrvatska je 1990-tih bila izložena bioterorizmu, početkom domovinskog rata iz spremnika MIG-ova JNA ispuštana je tzv. paučina, koja je za cilj imala zastrašiti pučanstvo, danas se sa sigurnošću zna da je to bilo ‘terensko istraživanje’ koje je pokazalo da se može umjetno proizvesti pravilni molekularni niz polimera pogodnih za ‘nalijepiti’ razne viruse i bioagense na njih.

A gdje ima biologije tu ima i kemije, kemijsko oružje i ratovanje uvijek je bilo prisutno, a primjena kemijskih otrova stara je koliko i čovječanstvo. U 19.stoljeću su se koristila kemijska oružja, koja na sreću nisu imala presudan utjecaj na ishod borbi, do kraja 19.stoljeća u cijelom tom razdoblju osim slabih tehnoloških mogućnosti da se priprave određena kemijska oružja, koja bi mogla biti učinkovito upotrijebljena u ratovanju, nije bilo ni dovoljno tehničkih mogućnosti za prijenos kemijskog oružja do cilja. Kemijsko ratovanje uključuje korištenje toksičnih svojstava kemijskih spojeva kao oružje, ono ne ovisi o eksplozivnoj sposobnosti već o posebnim svojstvima kemijskog agenta koji se ‘naoružava’.

‘Naoružani agent’ je dizajniran da ošteti, onesposobi i ubije suprotnu stranu pa čak to može učiniti s vegetacijom, agrikulturom i stoci kako bi prouzrokovalo glad.

Postoje razni načini za ispuštanje kemijskog oružja na metu, stoga zaštita od kemijskog oružja uključuje specijaliziranu opremu, trerning kao i dekontaminacijska mjerenja i rješenja.

Da bi se spriječila upotreba kemijskog oružja na snagu je stupila 1997.godine ‘Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje, stvaranja zaliha i korištenje kemijskog oružja’, te o njegovu uništenju. Sukladno odredbama Konvencije, sve zemlje koje su deklarirale posjed kemijskog oružja obvezale su se uništiti ga.

Stoga se kroz brojne konvencije, organizacije i službe nastoji smanjiti  zloupotreba znanosti u svrhu svega štetnoga za globalno stanovništvo. Težnja za apsolutnom sigurnosti jest put za razvijanje miroljubivog i stabilnog društva koje teži iskorištavanju znanosti prvenstveno u moralne i društveno korisne svrhe. Ne trebamo se osjećati  bespomoćnim zbog biokemijskog terorizma jer postoje odgovarajuće mjere i znanje koje smanjuju rizik od terorističkih događaja na svim razinama.

 

Josip Cvitković

 

 

***

Statovi autora izneseni u autorskom tekstu objavljenom na HSPF.info – Portal Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma nisu nužno stavovi Udruge.

Komentari

komentara