Bliži li se kraj „ere Angele Merkel“?

 

Povodom balkanske turneje njemačke kancelarke Angele Merkel


Ne znam sprema li se 23. kolovoza u Beogradu neko slično iznenađenje za njemačku kancelarku Angelu Merkel, tijekom  njezinog prvog službenog posjeta srpskoj prijestolnici, poput onog dan ranije u Zagrebu, gdje su odbili  prijedlog Jadranke Kosor da se Angeli Merkel ekspresno dodijeli počasni doktorat političkih znanosti.

 

Piše: Dr. sc. Mile Lasić/ hspf.info


 

 

Osobno mislim da je Merkelova izdanak solidne političke kulture, manje ideološki i politički rigidna od  većine njezinih prethodnika u Kanzleramtu, ili europskih i svjetskih sugovornika, kao što je i veliki znalac tehnika nadmudrivanja u domaćoj i europskoj politici, pa je načelno gledano i zavrijedila doktorat političkih znanosti. Ali, zašto bi to moralo biti usput i „na brzaka“, i baš na Fakultetu političkih znanosti (FPZ) u Zagrebu? Hoću kazati, dobro je kada se jedna politološka institucija ne da uplesti u političke igre i igrice, pa radilo se i o Angeli Merkel.

 

U međuvremenu hrvatski mediji potvrđuju kako je na FPZ u Zagrebu preko rektora Zagrebačkog sveučilišta Alekse Bjeliša stigla inicijativa „Banskih dvora“ da se njemačkoj premijerki Angeli Merkel dodijeli počasni doktorat. Međutim, nije točno da je stigao službeni zahtijev, kazali su,  kako je napisao Nacional, pa ga nisu službeno ni odbili. „U konzultacijama Sveučilišta i Fakulteta zaključili smo da u predizborno vrijeme ne bi bilo dobro da sudjelujemo u nečem takvom“, citiraju se odgovorni iz institucije koja je i u Tuđmanova olovna vremena umjela sačuvati moralni i stručni dignitet. Pri tomu na FPZ-u ne isključuju, naravno, da se dodjela počasnog doktorata gospođi Merkel jednom kasnije može ozbiljno razmotriti.

 

„Nije riječ o osobi koja ne bi mogla nositi titulu počasnog doktora FPZ-a“, ističu dvosmisleno zagrebačke kolege. Mediji sada spekuliraju da bi Banski dvori mogli pokušati dogovoriti počasni doktorat za Merkelovu s osječkim, odnosno zadarskim ili riječkim sveučilištem. Merkelovoj, u stvari, sve ovo ne treba, ona je svoj doktorat kemijskih znanosti stekla trudom, ma koliko znanstvenu karijeru potom žrtvovala varljivoj političkoj slavi. Već su prošle, naime, pune dvije decenije od kako se Merkelova bavi iznimno uspješno političkim, a ne bavi uopće znanstvenim radom. Iza  nje je blistav uspon od zbunjene  „Kohlove djevojčice“ do samosvjesne predsjednice Kršćansko-demokratske unije (CDU) i njemačke kanelarke. Ali, sve je u poliitici prolazno, brojni su znaci kako se i „era Merkel“ bliži svojem kraju.

 

I

 

Prvo je početkom ove godine, CDU, stranka njemačke kancelarke Angele Merkel, prošla kao bosa po trnju u hanseatskom gradu-pokrajini Hamburgu, pa su potom u ožujku uslijedili izbori u najbogatijoj njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, u kojoj je CDU vladao preko 50 godina, da bi ovaj put bio potučen do nogu od Zelenih i SPD-a. Potom su u travnju uslijedili izbori u hanseatskom gradu-pokrajini Bremenu, gdje se unaprijed znalo da će demokršćani izgubiti. Pa, ipak, da se CDU sa dvadesetak procenata i ovdje našao iza SPD-a (38%) i Zelenih (22%) više je od znakovitog nezadovoljstva i saveznom politikom njemačke kancelarke Angele Merkel.

 

U SR Njemačkoj je 2011. godina tzv. super izborna godina, vlast se iznova bira u ukupno sedam pokrajina i u svakoj od preostalih može se ponoviti CDU-hamburška ili švapsko-stuttgartska ili bremenska priča. Da bi se i u Schleswig-Holsteinu mogao ponoviti CDU-fijasko više je nego izvjesno, nakon što je tamošnji 40. godišnji prvak CDU-a morao odstupiti, jer se ljubakao s maloljetnicom. Povrh svega, koalicioni partner CDU i CSU na saveznoj razini – FDP tek  s mukom prelazi tzv. izborne pragove. Otuda se u medijima i podsjeća na sličnu situaciju pred kraj kancelerovanja Gerharda Shrödera.

 

Nakon izbornog poraza SPD-a u svibnju 2005. godine u najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini Nordrhein-Westfalen, tadašnji njemački kancelar Gerhard Shröder je raspisao prijevremene savezne parlamentarne izbore, koje je potom izgubio, pa je SDP tek kao mlađi brat ušao u „veliku koaliciju“ s Unijom (CDU/CSU). Tako je Merkelova po prvi put postala „Frau Bundeskanzlerin Dr. Angela Merkel“, kako se mora službeno oslovljavati. Možda se, ipak, ovih dana i prerano i iz nategnutih analogija pišu političke osmrtinice konzervativno-liberalnoj koaliciji, ma koliko ona bila bez ideja i elana, pri samom kraju? Jer, nije sigurno da će Angela Merkel ponoviti „Shröderovu grešku“ i raspisati prijevremene izbore …

 

Stranka Angele Merkel CDU je postala „stranka bez jasnog cilja“, kazao je za magazin Der Spiegel  profesor Sveučilista u Göttingenu Franz Walter, ona kontinuirano  „gubi svoju bazu“, a na sve to „Angela Merkel nema nikakvog odgovora“. I u analizi liberalnoga tjednika „Die Zeit“ se ukazuje kako je najveći problem CDU-a što ostaje bez glasačke baze za budućnost, jer mladi mahom glasuju za „Zelene“. Otuda bi moguća šansa za političko preživljavanje CDU-a bila u programsko-političkom približavanju „Zelenima“. To se u konzervativnim krugovima sve do jučer smatralo za jeres …

 

II

 

O Angeli Merkel je napisano više knjiga, a jedna od njih je i knjiga Volkera Resinga “Angela Merkel – protestatankinja” (“Angela Merkel – Die Protestantin”, St. Benno Verlag GmbH, 2009.). Na omotnicama ove knjige od 160 strana je napisano: “Angela Merkel nije samo savezna kancelarka i jedna od najmoćnijih žena svijeta, ona je također i vjerujuća protestantkinja. Niti jedan savezni kanelar prije nije bio teologijski izobražen poput nje, njezino djetinjstvo kao pastorove kćerke ju je determiniralo jednako kao i okolina neprijateljski nastrojena prema crkvi u DDR-ovoj diktaturi. Nakon promjena pravi neusporedivu karijeru. Iako je vjera za saveznu kancelarku privatna stvar, ona se ne usteže kazati kako su službe Božije njoj važne i kako rado pjeva stare crkvene pjesme. Traži dijalog s crkvom, ali se ne ustručava niti konflikta…”

 

U intervju za magazin Cicero je Resing objasnio kako je Angela Merkel  “više pruska protestantkinja nego istočnonjemačka fizičarka”, što znači da je za nju vjera vrlo važna, ali je i privatna stvar, pa se ne smije funkcionalizirati u politici. S tim se slažemo, dakako, ali tomu dodajmo da je to, vjerojatno, i jedini način da se u post-sekularno vrijeme poraslih utjecaja velikih vjera sačuva bit ideje sekularizma. Merkelova, dakle, ne želi vjeru protjerati iz javnog života, ali vidi njezine ograničene domete i zalaže se za oprezno postupanje s vjerom u javnosti. Angelin otac, pastor Horst Carsten, nije bio samo evangelički svećenik i teolog, nego je vodio u Templinu i važnu ustanovu za daljnje usavršavanje evangeličkih svećenika za cijeli Brandenburg. U vrijeme njezinog djetinjstva je tako Templiner Waldhof, gdje je Angela živjela s roditeljima, bilo mjesto u kojem su se vodile kontroverzne diskusije o ulozi crkve u socijalizmu, o teologiji oslobođenja i o drugim religioznim i političkim  pitanjima.

 

“Ove teologijske i političke diskusije bile su intelektualno majčino milijeko današnje savezne kanelarke”, poručuje autor portreta Angele Merkel kao protestantkinje. Pa ipak, tvrdi Resing, odgoj i obrazovanje  Angele Merkel su bili  strogi i građanski orijentirani. Doduše, “logično mišljenje i izvjesna trijeznoća u argumentaciji ne potječu primarno iz njezinih prirodnozanstvenih studija, nego su plod očevoga, pastorskog utjecaja”. Uzgred, u vezi njezine poznate kritike pape Benedikta XVI., Resing se pozvao na izjavu Angele Merkel kako “kritike autoriteta pripadaju njezinom samorazumijevanju protestantizma”…

 

III

 

Povodom obilježavanja 50. obljetnice početka gradnja Berlinskog zida Merkelova je ovih dana priznala kako je upravo Zid za sva vremena determinirao njezin život. Ona je rođena, naime,  17. jula 1954. godine  u Hamburgu, na Zapadu, ali je s tri godine odvedena na Istok, tamo su  pastoralni putovi Gospodnji vodili njezinog oca. Imala je samo sedam godina kada se “unutarnja njemačka granica” pretvorila u “željeznu zavjesu”. Sve do “pada Zida” je živjela u bivšem DDR-u, u mladosti u Templinu, u Brandenburgu, dok je studij fizike apsolvirala u Leipzigu, poslije čega biva uposlena u Centralnom institutu za fizikalnu kemiju pri DDR-ovoj Akademiji znanosti u Istočnom Berlinu.

 

 

Kao znanstvena suradnica ovog instituta usmjerava se na oblast kvantne kemije, pa u ovoj oblasti stiče i titulu doktora  znanosti 1986. godine. Ona je, dakle, fizičarka po osnovom studiju i kemičarka po doktorskim studijima. U vrijeme pada “željezne zavjese” pristupila je  demokratskom pokretu u bivšem DDR-u, pa je nakon tamošnjih  prvih slobodnih izbora izabrana i za zamjenicu  vladinoga glasnogovornika (u vladi Lothara de Maizierea). Nije bila nikakav “komunistički kadar”, kako se kod nas znade pogrešno pisati,  njezino članstvo u Slobodnoj njemačkoj omladini (FDJ, Freie Detshe Jugend) bi se prije smjelo objasniti  političkom mimikrijom “protine kćeri” ili usporediti s benignim članstvom nas starijih  u Savezu omladine Jugoslavije. U kolovozu 1990. godine pristupila je  novoosnovanoj CDU u bivšem DDR-u, pa par mjeseci kasnije dobija prvi direktan zastupnički mandat u Bundestagu za okrug Stralsund u Sjevernoj Pomeraniji. Helmut Kohl ju je prosto oktroirao 1991. godine za zamjenicu predsjednika CDU i za ministricu u njegovoj vladi za žene i omladinu. U sljedećem mandatu postaje i savezna ministrica za ekologiju. Godine 1998. postaje generalna tajnica CDU, a 10. aprila 2000. godine i prva žena na čelu CDU u njezinoj povijesti. Dvije godine poslije preuzima i poziciju predsjednice frakije CDU/CSU u Bundestagu, eliminirajući  brojne oponente i otvarajući i definitavan put  za njemačku kancelarku..

 

Od bivšeg DDR-a joj je ostalo sretno djetinjstvo, doktorska titula i prezime muža iz prvog braka, koje ne želi mijenjati. S njezinim drugim suprugom,  berlinskim profesorom kemije Joahimom Sauerom se pojavljuje privatno i protokolarno vrlo rijetko u javnosti, žive uz plovni kanal u centru Berlina, o tomu posjetitelje obligatorno izvijeste “gondolijeri” kada se voze kao turisti  od Muzejskog otoka do Kanzleramta. Angela Merkel može, dakle, i pješice na posao, sve dok je uposlena u Kanzleramtu. Ne drži muževljevu sliku na radnom stolu u Kanzleramtu, kazala je jedne prilike uz osmijeh, može ga od jutra do večeri držati i u sjećanju. Nema djece. Govori sjajno i engleski i ruski jezik.

 

Kako je već kazano, u ujedinjenoj  Njemačkoj je visoko katapulturana voljom bivšeg njemačkog kanelara Helmuta Kohla, de facto njezinog “političkog očuha”, pa ju je dugo pratio nadimak Kohlova “djevojčica” (“Mädchen”).  U međuvremenu je “Mädchen” ispisala doista “bajku” (“Märchen”), poslavši u mirovinu ili istisnuvši na marginu brojne Kohlove nasljednike, tzv. arogantne “provincijske prinčeve” (E. Stoiber,  R. Koh i F. Merz nisu više uopće u politici, a Ch. Wulf je promaknut u “englesku kraljicu”, to jest za predsjednika SR Njemačke). Kad je bilo potrebno, na sličan se način obračunala i s H. Kohlom i njegovim “vječitim princom nasljednikom” W. Shäubleom. I dok dobro oronuli u svakom pogledu Helmut Kohl ovih dana kuka kako mu njegova “Mädchen” upropaštava remek djelo, a to je EU iz Maastrihta, odnosno Eurozona, W. Shäuble muku muči s financijama, jer ga je Merkelova prvo vrlo elegantno uklonila s mjesta predsjednika CDU i frakcije CDU/CSU u Bundestagu, da bi ga potom promakla u saveznog ministra unutarnjih poslova ( u prošloj legislaturi) i u saveznog ministra financija (u tekućoj legislaturi).

 

IV

 

U zadnjim godinama prošlog milenijuma su nastupila veoma turbulentna vremena za krsćanske konzervativce (afere sa crnim kontima i nepoznatim darovateljima u partijsku kasu, koje su detronizirale Kohla), iz kojih je “Kohlova djevojčica” isplivala upravo zbog svoje DDR-ovske nevinosti kao shooting star njemačkih konzervativaca u post-Kohlovoj eri, kako bi iskoristila svoju političku šansu na prijevremenim saveznim  izborima 2005. godine. Njih  je uspjela dobiti vrlo tijesno i postati “prva žena u povijesti – njemačka kanelarka”, pa ako i u “velikoj koaliciji” Unije i SDP-a. Sličan izborni uspjeh ponovila je i 2009. godine, porazivši “na mišiće” SDP-ovog protukandidata dr. Waltera Steinmeiera, koji se ponovno spominje kao mogući protukandidat na sljedećim saveznim izborima, mada veće šanse da nastupi u ime SPD-a kao “kandidat za kancelara” ima vrsni financijski stručnjak Peer Steinbrük.

 

Za razliku od vremena “velike koalicije” (2005-2009) u kojem je njezina umiješnost posredovanja u najsloženijim konstelacijama dolazila do punog izražaja i u Berlinu i u Bruxelessu, njezino drugo kancelerovanje, od 2009. naovamo, u koaliciji s “Liberalima” (FDP), opterećeno je brojnim nesporazumima i nepovjerenjima, jer se “željeni koalicioni partneri” rijetko slažu o bilo čemu. Povrh svega, njemački vice-kancelar i MIP Guido Westerwelle je osoba puna sujete, željna vlasti i slave, u mnogome sukrivac ne samo za slabi “rejting” njegova FDP-a, nego i isti takav “reting” njemačke vlade u cijelosti. U Europi i Svijetu se Westerwelle smatra toliko nekompetentnom i pogrešnom osobom na čelu njemačkog MIP-a da ga se  proglašava sukrivcem za sve upitne poteze njemačke vlade, dakle i one za koje nije kriv…

 

“Pastorova kćerka” je, dakle, stigla do samog vrha njemačke i europske politike. Njezina vizija ili koncepcija Europe se, vjerojatno, ne dopada mnogima, ali ne smije joj se, ipak, odricati atribucija velike pro-Europljanke, kako to radi sujetni Helmut Kohl. Ne smije se, usputno kazano, kriviti ni da zagovara “smrt multikulturalizma”, jer je progovorila o propasti dosadašnjih migracijskih i integracijskih koncepata. U Europskoj uniji se, naime, od multikulturalizma ne smije odustati, samo se ne smije kao do sada pod njim misliti „pozitivna diskriminacija“ useljenika, nego inter-kulturalizam, tj. respektiranje kulturološke pluralizacije u svim postkolonijalnim useljeničkim društvima.

 

Ona je “Alfa Tier”, tako kažu Nijemci za nekoga tko ima potrebu da bude vođom u čoporu, a svijet politike se nerijetko i dade objasniti samo putem zoologije. Iza nje je puno groblje  “političkih lešina”, vjerojatno zbog toga što “Alfa” i nije imala izbora, nego ja ili oni. Zato je i ne treba potcjenjivati ni sada kada izgleda ranjivijom nego ranije, kada se umnažaju znaci zamora i sluti skori silazak s vlasti. Ne smiju se zaboraviti, naime, riječi koje se pripisiju aktualnomu bavarskom “CSU-knezu” Horstu Seehoferu: “Onaj tko je potcijeni već je izgubio… “

 

To je dobro pogođeni opis makijavelističkog instikta i dosadašnjeg stila u obračunu s političkim protivnicima „vjerujuće protestantkinje“ ili „protine kćeri“, govoreći po srpski. Uostalom, u samom CDU nema njezinog nasljednika ni na puškomet. „Alfa“ se i za to pobrinula na vrijeme …

 

V

 

Na priličito apsurdan način prijeti, ipak, i Angeli Merkel politička sudbinu njezinog prethodnika Gerharda Shrödera, koji je kao njemački kancelar izdržao u turbulentnim vremenima u berlinskom  Kanzleramtu sedam godina (1998-2005), pa je morao otići  upravo kada je zemlja počela ubirati plodove njegovih u osnovi  neo-liberalnih reformi oličenih u paketu „Agenda 2010“. Te su Shröderove reforme u međuvremenu pomogle Njemačkoj da izađe iz reformskog zastoja, ali su vrlo odnemogle samom SPD-u. Reforme Angele Merkel su, također, pomogle Njemačkoj da dođe u situaciju da ponovno treba uvoznu radnu snagu (samo tzv. poželjnu, visokokvalificiranu imigraciju), ali su CDU učinile neomiljenom. Bojati se da su učinile neomiljenom i prvu njemačku kanelarku u povijesti.

 

Njemačkoj u cijelosti ide nešto malo bolje nego drugim zemljama u okruženju, u tomu su i zasluge Angele Merkel, nema sumnje, ali  bi „njezina era“ uskoro mogla biti okončana, bilo putem izvanrednih ili redovitih izbora, najkasnije 2013. godine. „Alfa Tier“ je, vjerojatno, mudra dovoljno da ne raspisuje bez prisile izvanredne izbore. Pa ipak, ako i može izbjeći „Shröderovu grešku“ s prijevremenim izborima, sve su prilike da, čak, ni Merkelova ne može izbjeći njegovu političku sudbinu. Po svoj prilici, jedna je istonočnjemačka „Mädchen“ (djevojčica)  već ispričala njezinu „Märchen“ (bajku) …

 

Berlin, 19. 08.2011.

{jcomments on}

Komentari

komentara