”Bošnjaci i Hrvati, razdvojeni u razredu i u igri”

Početkom srpnja u američkim novinama New York Times je izašao članak o školstvu u Vitezu. Prijevod članka je urađen bez prilagođavanja i prenosimo ga u cijelosti.




Svakog jutra u lokalnoj osnovnoj školi, prije nazivanoj Bratstvo i jedinstvo, katolička hrvatska djeca kreću prema desnoj, a bosanska muslimanska djeca prema lijevoj strani zgrade. Hrvati uče u veselo uređenoj glavnoj zgradi škole koja je nedavno renovirana, dok Muslimani pohađaju razrede u raspadajućoj prljavo pomoćnoj zgradi. Škola je ostala iza hrvatskih linija za vrijeme rata u kojem je poginulo oko 100 000 ljudi. Tu je i ostala cijelo vrijeme.

 

Očevi djece su se borili u jednoj od najžešćih borbi između bosanskih Muslimana i Hrvata, bivših saveznika protiv Srba koji su se okrenuli jedni na druge. Vitez je bio u okruženju – enklava u enklavi – muslimanska enklava okružena hrvatskim postrojbama koje su bile okružene muslimanskim snagama. Danas su podjele očite, posebice u školi.

“Radije bih iselio iz grada nego poslao u dijete u mješovitu školu” kaže Borislav Križanac, 32, hrvatski parketar. “Ovdje ima mnogo mržnje”.

Ova djeca se nisu ni rodila prije 15 godina kada je dejtonski sporazum zaustavio borbe i stvorio dva entiteta: bosansko-hrvatsku federaciju i srpsku republiku. Složena ravnoteža između tri etničke grupe, Srba, Hrvata i bosanskih Muslimana, je zacementirala podjele umjesto da ih zaliječi, kažu lokalni stanovnici. Pomirba se sigurno nije dogodila.

U školi, koja se sad zove Osnovna škola Vitez, s 820 učenika u hrvatskoj glavnoj zgradi i 500 Muslimana u dodatnoj zgradi, djeca govore kako su tučnjave između učenika uobičajene, najčešće pokrenute razlikama u vjeri i jeziku. Dvije škole djeluju prema istom rasporedu, a učitelji kažu kako moraju uložiti posebne napore kako bi održali red tijekom odmora. “Oni mogu zaustaviti tučnjave» kaže Rijad Pedljak, muslimanski učenik osmog razreda s ogromnim smeđim očima, «ali ne mogu zaustaviti rat”.

Prema federalnom ministru obrazovanja i znanosti Damiru Mašiću, postoje 34 takve škole u Federaciji. I dok postoje razne varijacije tih škola, ministar ih sve kategorizira kao podijeljene.

Devet zgrada udomljava dvije razdvojene škole, muslimanske i hrvatske, pod jednim krovom; dvanaest ih je ujedinjeno, ali učenici uče u odvojenim učionicama; šest ih djeluje kao jedinstven pravni subjekt koji uključuju razrede za ostale škole; šest škola šalje učenike u druge škole kako bi učili po drugom nastavnom planu i programu. Jedna školska zgrada udomljava i osnovnu i srednju školu s različitim nastavnim planovima i programima.

Mašić je preuzeo funkciju u listopadu i kaže kako je ujedinjenje prioritet, ali će to biti teško uraditi jer obrazovnu politiku u potpunosti vodi 10 federalnih županija. On ima neke budžetske mogućnosti kako bi utjecao na županije, ali očekuje žestok otpor od političara za koje kaže kako ih zanima samo etnička politika i “uništavanje ove države”. “Svi ovi političari su išli zajedno u školu pod jednim krovom” kaže Mašić. “Stoljećima smo živjeli zajedno, a ne jedni pored drugih. Ovo je problem koji postoji tek 20 godina” izjavljuje Mašić u razgovoru u Sarajevu.

Pored gradskih kvartova, u Vitezu su podijeljene i ustanove kao što su sportski klubovi i vatrogasna jedinica. Muslimani su za vrijeme rata zadržali vatrogasnu stanicu, tako da su Hrvati morali osnovati svoju. “U Vitezu je sve udvostručeno” kaže zapovjednik muslimanske vatrogasne stanice, Senad Omanović (55). “Ako oni imaju nešto, i mi imamo isto to”. Postoji jedan telefonski broj za hitne slučajeve u vatrogasnom odjelu. Pozivi se automatski proslijeđuju muslimanskom ili hrvatskom odjelu zavisno od prefiksa mobilnog operatera osobe koja zove. Iako je usluga operatera više-manje ista, Muslimani koriste BH Telekom, a Hrvati koriste Eronet. Nije više potrebno pitati nekog Bosanca za ime kako bi doznali njegovu nacionalnost – dovoljan je broj telefona.

Hrvatska vatrogasna stanica je privremena građevina u centru, hrvatskom dijelu grada. Oprema je oskudna. Križanac, parketar, je izrazio snažne osjećaje o svojim susjedima u Vitezu dok su mu vatrogasci ispitivali protupožarni aparat. Jedna od najgorih uvreda je kada Muslimani koriste vjerske pozdrave kao što je selam alejkum umjesto dobar dan u javnim ustanovama poput gradske vijećnice. Hrvate ta poslijeratna navika podsjeća na muslimanski trijumfalizam. «Naljutim se i psujem ih» kaže Križanac. Na pitanje da li bi zvao muslimansku vatrogasnu stanicu da ugasi požar u njegovoj kući, Križanac nedvosmisleno odgovara: “Pustio bi je da izgori”.

Hotel Vitez je bivša baza Jokera, jedinice Hrvatskog vijeća obrane čijeg je zapovjednika Antu Furundžiju Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2000. godine osuđen na 10 godina zatvora. U potpunosti renoviran živim bojama, široki hodnici su uglavnom prazni.

«Zaboravljena prošlost je mit» kaže recepcionar Ivan Križanović (26). “Muslimani i Hrvati su prijatelji samo kada je u pitanju poslovni ručak”. On kaže kako mržnja izvire samo nakon alkohola i najčešće tijekom praznika kad Hrvati slave Božić ili kad Muslimani slave Bajram.

U gradskoj općinskoj zgradi, zamjenica gradonačelnika Marija Grabovac kaže kako je bosansko-muslimanska politička stranka prenapuhala probleme u školi ne bi li zaradila političke bodove. Ona kaže kako muslimanski roditelji šalju djecu u podijeljenu školu, čak i kad im je bliža bolja škola, samo da mogu reći “Ova škola je prenatrpana, pogledajte loše uvjete”.

Muslimani prave slične optužbe. Kažu kako hrvatske političke stranke utječu na roditelje kako bi slali djecu iz daljih krajeva slali u ovu školu, tako da Muslimani ne bi popunili prazne učionice i na kraju «preuzeli» školu.

Mnogo Hrvata iz Viteza i drugih mjesta u Bosni izražava strah od zagušivanja među većom muslimanskom populacijom u Federaciji, koju čini 70% bosanskih Muslimana, 5% Srba i 25% Hrvata, prema procjenama međunarodnih službenika.

“Kada pogledam djecu u školskom dvorištu kako nakon odmora idu različitim putevima u školu, to mi se čini čudnim” kaže hrvatska ravnateljica škole Slavica Šerbetić. “Ali za njih je to normalno, to je jedini način za koji su ikad znali”.

U hodniku hrvatske škole, Ana Blaž (13) je bila dežurni učenik i nosila je majicu na kojoj piše Život je prekratak da bi se izlazilo s ružnim momcima. Ona kaže kako bi sva djeca trebala učiti zajedno. Ne zna zašto to ne rade, mada misli kako to ima neke veze s tučnjavama. “Ima jedan dečko, Martin, koji uvijek započinje tučnjave s Muslimanima. Mi se tučemo zbog riječi, i tući ćemo se još dugo vremena” kaže Ana koja očekuje još jedan rat. “Kako stvari idu, dogodiće se ubrzo”.

Dajana Drmić (11) se ne slaže s dijelenjem učionica s Muslimanima. “Bolje je da smo razdvojeni” kaže ona. Dodaje kako se bolje osjeća među Hrvatima, jer Muslimani gledaju druge TV emisije i koriste druge riječi. Prema ravnatelju muslimanske škole, Arminu Imamoviću, ljudi se boje gubljenja svoj jezika i identiteta. “Boje se nestanka ukoliko uče zajedno” kaže Imamović.

“To se neće promijeniti” kaže Larisa Horić, visok i mršav četrnaestogodišnja Muslimanka koja svira violinu i ima hrvatske prijatelje kroz glazbenu nastavu. “Ljudi su takvi. Ne žele to promijeniti” kaže ona.

Komentari

komentara