“Church of Scientology” nije ni crkva ni sekta, nego totalitarno poduzeće!
Jenna Miscavige, nećakinja Davida Miscavigea, vođe „Church of Scientology“, otkrila je ovih dana svijetu stravične detalje o torturama unutar Scijentološke crkve u Los Angelesu tijekom vlastita odrastanja. U njezinoj knjizi „Beyond Belief: My Secret Life Inside Scientology And My Harrowing Escape”, ed. William Morrow, 2013., str. 416), Jenna objašnjava, zapravo, svoj bijeg iz Crkve poznate po slavnim sljedbenicima poput Toma Cruisea i Johna Travolte, bijeg iz kvazi-crkve koja je razorila njezin i život njezine obitelji.
Piše: dr. sc. Mile Lasić/HSPF.info
Vijest o ovoj knjizi me je i potakla da se prisjetim kako sam se pozabavio fenomenom osvajanja Europe od strane „Church of Scientology“ krajem 2007. i početkom 2008. godine, pišući za čitatelje oporbenog beogradskog lista Danas i kultnog portala Peščanik.
Tom Cruise kao „Mesija“
Da Tom Cruise i nije „Mesija“, ili «Izabrani» u režiji «Scientology», o ovoj bi se organizaciji proteklih mjeseci pisalo u Njemačkoj i Europi, prosto jer se radi o ofenzivi «Church of Scientology» na Stari kontinent, napisao sam prije pet godina. Sukladno njezinom prvom, tzv. ekspanzionističkom kongresu, «Scientology» treba da osnuje svoja predstavništva u svim europskim glavnim gradovima. Do sada su otvorena u Madridu, Londonu, Berlinu, Bruxellesu. Iz glavnog europskoga i belgijskog grada stižu, pak, vijesti o pokretanju kaznenoga postupka protivu «Centrale» zbog brojnih nedopustivih malverzacija.
U Berlinu je tog ljeta i jeseni 2007. godine boravio, pak, glavom i bradom «Mesija», zajedno s njegovim osmijehom za pastu za zube, jer se od 19. srpnja pa sve do 15. studenoga 2007. godine snimao film „Valkyrie“ (o atentatoru na Hitlera od 20. srpnja 1944. godine Clausu Graf Schenk von Stauffenbergu, prikazan nedavno i na HRT-u), pa su novinari pratili «Mesiju» i obitelj mu na svakom koraku. Ako se u tračerskim rubrikama ovdašnjih listova svaki dan i nije spomenuo Tom, morale su barem supruga mu Katie Holmes (i ona je bila „scientologinja“, u međuvremenu je istupila i sobom povela kćerku njezinu i Tomovu kćerkica Suri). No, ostavimo se priče o ovomu solidnom filmu, i Cruiesovoj obitelji, za nas je u ovoj priči relevantno da je Tom Cruise postao članom davne 1986. godine a da je u međuvremenu postao i jedan od duhovnih vođa „Church of Scientology“ («Thetane»), te da bi upravo on trebao biti onaj koji će „novu vjeru“ proširiti po cijelom svijetu, kako je barem ustvrdio u tabloidu „Sun“ već spominjani šef „Church of Scientology“ David Miscavige, onaj kojemu je nećakinja Jenne Miscavige zadala ovih dana brige knjigom “Beyond Belief: My Secret Life Inside Scientology …”. Spomenuti David Miscavige je inače čvrsto uvjeren da će Tom Cruise u budućnosti biti poštovan koliko i Isus Krist!? Iz njegova najbližeg okruženja se čuje i sljedeće: „Jednako kao i Krist, i Cruise je često kritiziran zbog svojih uvjerenja, ali buduće generacije primijetit će da je imao pravo sa svojim pogledima“.
Dakako, nas ovdje uopće ne zanima glumac Tom Cruise, nego fenomen totalitarizma, pa zbog toga i navedimo da je već krajem siječnja 2008. godine u SR Njemačkoj predstavljena vrlo kritična Mortonova biografija o Tomu Cruiseu, u kojoj se dokazuje da je Cruise „drugi čovjek“ ovog mraka od organizacije, na što su uslijedili demantiji iz londonske centrale „Scientology“ da tobož nije ni drugi, ni stoti, nego da je samo član. Na «You Tube» kruži inače Cruisevo video uvjeravanje naivnih kako je „Scientology“ fina i krasna, nevina i naivna organizacija koja članovima i cijelom svijetu donosi samo prednosti. Stručnjaci unatoč tomu govore kako njezina ideologija podsjeća na ideologiju jednog nedokazanog umjetnika i dokazanog zločinca velikog formata od prije 70-80 godina …
Terapije s „enormnim sporednim efektima“
Osnivač kontroverzne i ambiciozne sekte zvane „Scientology“ je američki autor science-fiction romana L. Ron Hubbard, kojeg je na čelu „firme“ naslijedio 1986. godine već spominjani David Miscavige. Potonji nema Hubbardov format i oreol, nego mu je glavna briga da što bolje unovčiti gomilu Hubbardovih knjiga, video i tonskih zapisa, sve sa Hubbardovim psihotehnikama. Na vlastitim web stranicama „scientolozi“ govore o nevjerojatnih 5.000 Hubbardovih rukopisa i preko 3.000 tonskih predavanja, koje naravno treba sve unovčiti za astronomske sume. I ide ta roba kao alva, a kako i ne bi kad se onima koji prakticiraju Hubbardovo učenje obećava totalna ravnoteža, dakle sreća. I „pacijenti“ dolaze iz svih slojeva i iz cijelog svijeta, jer su se „Church of Scientology“ i njezine misije etablirale posvuda u svijetu. I ne samo to, u međuvremenu milijuni ljudi u svijetu vide u Hubbardu „njihova najboljeg prijatelja“.
Hubbardovo učenje se u neutralno-formuliranim kritikama svrstava inače u „nove religijske pokrete“ a nije daleko ni od „new age ideologije“, tako bliske bh. piramidiotima, o čemu sam nedavno pisao za Vidiportal.ba. U osnovi „Scientology učenja“ je Xenu-mit, tj. mit o vladaru nekakve konfederacije 21. sunca i 76 planeta. Xenu je nekoć davno, puno prije bosanskohercegovačkih piramida, poslao zbog prevelikog naseljenja svojeg carstva ljude na zemlju, a oni su – i ne znajući – od tada opsjednuti ovim bićem. Njihova duša ili „thetane“ pati k’o patika uslijed pocijepanosti, a zadatak je „Scientology“ da im omogući ponovnu harmoniju. E, tomu služe Hubbardove psiho-tehnike, koje je izmislio već 1950. godine. Ron Hubbardu je uspijelo, također, i da 1953. godine registrira „Church of Scientology“, a godinu dana kasnije da otvori i prvu ispostavu u SAD pod imenom „Church of Scientology of California“. U osnovi njegova uspjeha je spomenuti sustav psihotehnika, koji bi trebao omogućiti „bolji život“ njegovim vjernicima, uključivo i više novca. Za širenje ideologije su predviđeni seminari u formi terapija, a njihov je cilj „očišćenje od dosadašnjih lažnih predstava“. Kritičari govore, pak o velikoj prijevari, o „terapiji sa enormnim sporednim efektima“.
U praksi to izgleda ovako: dok se odvijaju seminari, za koje sudionici-kandidati plaćaju, oni u pravilu imaju u rukama elektrode, kojima voditelji terapije postižu željene efekte. Cilj je vratiti kandidata u njegova ranija iskustva, i još dalje, svesti ga na prapočetak (thetane), na materiju, energiju i prostor, zamisao je “utemeljitelja” Hubbarda, jer je – prema njegovom učenju – čovjek egzistirao u tim „stvarnim formama“ već prije 350 milijardi godina, ali je tijekom povijesnih katastrofa izgubio svijest o tomu. Njemački eksperti za pitanja sekti kažu, pak, da je „Scientology“ organizacija koja je i stvorena radi novca i moći, a tko jednom uđe u njezine redove ima zadatak da se podvrgne bespogovorno njezinim strukturama, koje imaju pravo da raspolažu njegovom psihom i svom njegovom imovinom. Zadatak novog člana je, pak, da pridobija nove članove, koji će, također, donijeti svoj novac i dalje „misionirati“. Iskustva i analize govore da onaj tko jednom uđe u pravilu ostaje čvrsto u raljama „Scientology” i slijepo vjeruju u Hubbardove „svete spise“. Rijetki izuzeci, ili prebjezi samo potvrđuju ovo pravilo. Povrh svega, radi se o opasnoj skupini, neprijateljski nastrojenoj prema demokraciji, koja želi slomiti volju svojih članova, zbog čega se i mora činiti nešto protivu, ocijenio je primjerice u «Spiegelu» Johannes Schmalzl, voditelj Službe za zaštitu ustavnog poretka u Baden-Württembergu. Totalitarizam američkih boja bi se mogao nasloniti, naime, i na živahne tradicije ove vrste u Europi, otuda strahovi i u Njemačkoj i diljem Europe …
Čemu uzbuđenja totalitarizmima i «totalitarcima»?
„Scientology“ nastupa u Njemačkoj u različitim formama od 1970. godine, kada je otvorila prvi svoj „Celebrity Center“ u Münchenu. Danas u Njemačkoj djeluju dva „Celebrity Center“, 14 „misija“, 10 crkvi i jedno udruženje pod imenom „Dianetik“. Njihove „ideološke aktivnosti“ su pod direktnom kontrolom „Međunarodne crkve scientologa“ („Church of Scientology International“), koja je organizirana po kriterijima najstrožije hijerarhije. Na raspolaganju su im i dvije izdavačke kuće, jedna u SAD a druga u Danskoj, koje produciraju i distribuiraju video i audio-kazete, CD-ove i knjige. Hubbardovi spisi su, naravno, u ovom businessu neupitni, oni koji “pokazuju put iskupljenja…“
I dok policijski izvori govore o pet do šest tisuća “scientologa”, oni sami govore o 12.000 svojih članova i pristaša u Njemačkoj. No, važnije bi bilo znati jesu li već «dobro raspoređeni»? Kako su, primjera radi, dobili dozvolu za gradnju šestokatne “centrale” u samom srcu njemačkog glavnog grada, u berlinskoj četvrti Charlottenburg, u Otto-Suhr-Allee na broju 30, čime se “Scientology” i bukvalno ugnjezdila u tzv. vladinu četvrt!? Eksperti za rad sekti kažu da su vlast, moć i novac glavne preokupacije „Church of Scientology“, koja djeluje danas na 29 jezika i u 129 zemalja. Ljudi su zbunjeni, pa o organizaciji koja se kreće u “sivoj zoni”, kako nedavno reče berlinski senator Erhart Körting (SPD), „znaju isuviše malo, a i onoliko koliko znaju ulijeva im strah“. Erhart Körting kaže: «Meni je presudno ono što tu organizaciju obilježava u negativnom svijetlu – a to je da od svojih članova traži poslušnost, da čini od njih svoje ovisnike, a vezuje ih i financijski, što je sve tipično ponašanje za jednu sektu i što je za osudu i protiv toga se treba braniti”. Malo tko ovdje, dakle, više vjeruje da se radi o crkvi, vjerskoj zajednici ili sekti, iako je “Scientology” i na svoju šestokatnicu u Berlinu stavila natpis “Scientology Kirche” (“Crkva scientologa”), a u priopćenju za javnost je kazala da joj je glavni cilj borba protiv droge i kampanja za zaštitu ljudskih prava. Napominju brižno, također, kako je porast nasilja u školama vrlo težak problem.
I, odista, na prvi pogled sve djeluje naivno idilično, na berlinskim i ulicama drugih njemačkih gradova ovih je dana sve više pristalica „Scientology“, koji presreću prolaznike i nude im tzv. stres testove ili programe za suzbijanje droge i nasilja. Cilj je predstaviti se prihvatljivim i tako pridobiti nove članove i simpatije.
Najviše pristaša «Scientology» je imala – i još ima- u SAD, gdje je priznata kao „religijska zajednica“, što joj je cilj da bude i u Europi. Koliko točno vjernika ili sljedbenika okuplja „Scientology“ nije, pak, moguće ustvrditi. „Politbiro“ ove organizacije tvrdi da imaju milijune članova u cijelom svijetu, ali to spada vrlo vjerojatno u sferu priželjkivanja. Pitanje je, međutim, može li se vjerovati i raznim službama i ekspertima, koji tvrde da nema više od 100.000 „scientologa“ u cijelom svijetu – 55.000 u SAD, te ostatak u Australiji i Europi. Naime, ako je to tako, čemu tolika uzbuđenja na sve strane? Povod za uzbuđenja nije, valjda, samo u ambicijama Prvog ekspanzionističkog kongresa, nego i onom što stoji, ili možda još više u onomu što ne stoji u programskim dokumentima ove organizacije?
U SAD je “Scientology”, naiime, sve više respektabilan politički faktor, jer može u svoje članstvo pribilježiti brojna slavna imena, u Njemačkoj se rijetko tko usuđuje još uvijek javno poistovjetiti s ciljevima ove organizacije. Pa, ipak, to je nedavno učinila izvjesna Sabine Wagner u berlinskom Senatu, zatraživši da „Scientology“ dobije status vjerske zajednice, od čega neće biti, srećom, ništa. Jer, rad ove organizacije je ponovno pod prismotrom i u Berlinu i u Hamburgu, i drugdje, a rastu pritisci i za njezinom zabranom. U međuvremenu je, naime, jasno da se u „slučaju Scientology“ radi o sumnjivoj profitabilnoj organizaciji, čiji je cilj infiltrirati se što bliže vlasti, po mogućnosti u sami njezin centar. U jednom dokumentu berlinske centrale ove sekte našla se, naime, i rečenica u kojoj se kaže da je Centrala zadužena da pronađe putove koji vode u njemački parlament, to jest Bundestag, tako da se rješenja primarna za ovu sektu „ugrade u cijelo njemačko društvo“ …
„Scientology“ propagira, u stvari, zamjenu demokratskog poretka „novom civilizacijom“, obrazložio je njezin osnivač L. Ron Hubbard u „svetim spisima“. Radi se o formiranju društva bez općih i jednakopravnih izbora, s limitiranim pravima za sve, izuzev za „scientologe“. Za drugačije vjerujuće i nevjerujuće Hubbard predviđa u njegovoj „idealnoj državi“ potpunu suspenziju „značajnih temeljnih i ljudskih prava“, kažu eksperti njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka, pa «kritičare i protivnike njihove ideologije i organizacije treba udaljiti prisilom ili runirati“. Ove operacije se imaju, pak, provesti pod paskom „direktora za specijalne poslove“, a sve informacije o protivnicima uputiti u „Religiozno-tehnološki centar“ u SAD. U krajnjem je cilj «scientologizacija» postojećih društava, uključivo njemačkog, stoji na internet stranici berlinskog senatora Körtinga. Po ovom mišljenju, „Scientology“ teži državnom uređenju u kojem ljudi imaju da perfektno funkcioniraju, sukladno principima ove organizacije. „To se nikako ne uklapa u naš Ustav, u kojem su zagarantovana prava i dostojanstvo čovjeka“, kaže Körting. I opunomoćenica za pitanja sekti u Hamburgu Ursula Caberta misli da ova sekta mora biti zabranjena. No, prije otpočinjanja postupka zabrane – kazala je svojedobno mudro za „3SAT“ Caberta – trebalo bi se „Church of Scientology“ okarakterizirati „novom formom političkog ekstremizma“. Za sada je takvo što u zemljama Europske unije učinjeno samo u Grčkoj, gdje je „Scientology“ jednostavno proglašena za „državnog neprijatelja“…
Kako postupati prema „Church of Scientology“?
Na 185. sjednici Konferencije ministara unutarnjih poslova (IMK) svih 16 njemačkih zemalja, održanoj 06. i 07. prosinca 2007. godine u Berlinu pod predsjedavanjem već spominjanog dr. Ehrharta Körtinga, je „Scientology“ proglašena za organizaciju koja je neprijateljski nastrojena prema Ustavu, pa je odlučeno da savezne i pokrajinske službe za zaštitu ustava prikupe i vrednuju potrebne informacije za otvaranje procesa s ciljem zabrane ovog udruženja. IMK je u priopćenju pojasnila da je došla do uvjerenja da se u aktivnostima ove organizacije radi „o opasnim aktivnostima, sračunatim na stvaranje ovisnosti“, kao i o „kriminalnim metodama kojima se slijede ciljevi neprijateljski njemačkom ustavu“. IMK je inače gremij kojeg čine 16 njemačkih ministara ili senatora za unutarnje poslove, koji donosi odluke jednoglasno. Sjednicama IMK-a redovito prisustvuje i savezni ministar unutarnjih poslova, ali nema pravo glasa. „Svih 17 ministara su bili jedinstveni da je Scientology organizacija koja slijedi Ustavu neprijateljski suprotstavljene ciljeve“, kazao je tadašnji predsjedavajući IMK-a Ehrhart Körting. U vezi s njezinom zabranom neophodno je, međutim, uočiti razliku između jednog udruženja i političke stranke. O zabrani neke političke stranke, naime, mora odlučiti Savezni ustavni sud, dok o zabrani udruženja kao što je „Scientology“ može odlučiti i savezni ministar unutarnjih poslova osobno. Problem je, dakako, u tomu što se u SR Njemačkoj ne misli podjednako o tomu što je „Church of Scientology“. U neposrednoj reakciji na navedenu odluku IMK-a je „Scientology“, pak, ne samo osporila da slijedi „ustavu neprijateljske ciljeve“, nego je i navela da u SR Njemačkoj postoji više od 50 sudskih presuda koje „Scientology“ vide kao „religijsku zajednicu“. S time je u pravnom pogledu ovaj prijepor postao nerješiv…
U sociološkom i politološkom pogledu nije, međutim, više uopće upitno da li se u „slučaju Church of Scientology“ radi o sumnjivoj profitabilnoj organizaciji, čiji je cilj infiltrirati se što bliže vlasti, po mogućnosti u sami njezin centar. O tomu vlada popriličito suglasje. Ili, kako to veli opunomoćenik za pitanja sekti Evangeličke crkve (EKD) Thomas Gandow: „Oni žele da se u Europi prema njima ne odnosi više kritički, ponavljam u cijeloj Europi… Osnivač sekte Hubbard je jedanput rekao da su u našem društvu priznate reformske grupe, građanske inicijative i da Scientology stoga mora izgledati kao reformistička grupa… Scientology, međutim, nije ni crkva ni sekta ni vjerska zajednica, nego totalitarno privredno poduzeće, čije su glavne karakteristike pozivi na ubojstvo, progon i tjelesno nasilje nad protivnicima.“ Amen, amin …
Mostar, 23. veljače 2013. godine
HSPF.info
