Cijeli svijet u strahu zbog ruskog komada zemlje van matične zemlje

Rusija-krece-na-Ukrajinu-Putin-salje-oruzane-snage-na-Krim_ca_largeKao što to obično biva, uvijek se nađe jedna udarna tema koja nas okupira jedno izvjesno vrijeme, tako da je apsolutno nebitno što se događa u ostatku svijeta. Za najaktualniju udarnu temu pobrinule su se Rusija i Ukrajina. Nemirna situacija u Ukrajini, koja je kulminirana ostavkom političkog vodstva, a zatim i ruske pretenzije na prije 60 godina oduzeti poluotok Krim, koji je, iako autonoman, ipak na teritoriju najveće europske zemlje, Ukrajine.

 Piše: Kristijan Musa/HSPF.info

160 godina je prošlo od kako se u europsku i svjetsku povijest ubilježio Krimski rat. Poluotok, koji je od davnina bio problematičan te oko kojega se nitko nikada nije mogao dogovoriti. To odugovlačenje s dogovorima dvaju strana je moralo jednoga dana povući posljedice.

A izgleda da su te posljedice svijetlo dana ugledale proteklih nekoliko dana, ali i tjedana.

Krim je službeno postao dijelom Ukrajine 1954. kada je Nikita Hruščov, čelnik Rusije i najmoćniji Rus nakon Staljinove smrti, ali rodom Ukrajinac, predao navedeni poluotok u ukrajinske ruke, iako su Ukrajinci i tada, sve do početka 90-tih godina prošlog stoljeća bili dijelom Sovjetskog Saveza. Od tog trenutka su konstantno bila diplomatska prepucavanja na distanci Kijev-Moskva te je ubrzo poluotok postao autonomna pokrajina, koja teritorijalno i dalje pripada površinski najvećoj europskoj zemlji. Osjećalo se „u zraku“ da će službena Moskva nekada zatražiti Krim nazad, budući da poluotok čini 60% ruskog i samo 25% ukrajinskog pučanstva. No, Moskvi je bilo potrebno naređenje čelnika, koji izgleda neustrašivim, koji u svako doba zna što, kako i gdje hoće. Nakon Staljina, Hruščova i potom Gorbačova takvog u Rusiji nije bilo. Sve do Vladimira Putina. Putin je čekao trenutak kada će poslati svoje trupe na krimski teritorij, priželjkivao je idealnu vremensku podlogu, uslijed političkih i društvenih nemira u Ukrajini te nakon netom minulih Zimskih Olimpijskih Igara čiji je pokrovitelj bio upravo ruski čelnik Putin.

Ukrajinci su u šoku. Strahuju od masovnog krvoprolića na Krimu, od smrti nedužnih ukrajinskih stanovnika na tom poluotoku, ali strahuju i od same političke, ekonomske i gospodarske situacije u zemlji. Zemlji, koju je pogodio negativni politički šok. Zemlji, u kojoj je svrgnut predsjednik i formirana prijelazna vlada, vlada koja se još nije upoznala kako treba, a koja svoje zadatke mora obavljati vrlo brzo i što je najvažnije, učinkovito. No, Putin nije najavio prolijevanje krvi. Iako ne izgleda kao predsjednik, koji svoje probleme želi riješiti diplomatskim putem, to ipak naglašava u svojim izjavama i napadat će samo onda, ako Ukrajina prva napadne prorusko stanovništvo Krima.

Financijske injekcije službenom Kijevu pak istovremenu stižu sa svih strana. Europska Unija je izdvojila silne milijarde iz svog fonda za „državnu rekonstrukciju“ Ukrajine. Gotovo svi zamjeraju Rusiji i Putinu na onome što su najavili i učinili, Barack Obama je javno izrazio nezadovoljstvo i neki način „mržnje“ prema učinjenom te potom najavio da upravo radi toga neće sudjelovati na ovogodišnjem samitu G8 u Sočiju, zakazanom u lipnju. U međuvremenu, ostatak tog društva ozbiljno razmatra o tome, da se taj samit uopće ne održi u Rusiji i da Rusija više ne bude članom te skupine najmoćnijih svjetskih sila.

Pokazivala Rusija svoju moć ili ne, dođe li do eskalacije oružanog sukoba na Krimu, ne piše se dobro za Ukrajinu i njezine žitelje. Ukrajina, koja trenutno ima samo 150 000 borbeno sposobnih vojnika i jako, jako slabo naoružanje naspram gotovo milijun ruskih vojnika, koji su nedvojbeno višestruko bolje obučeni i naoružani od prekograničnih „kolega“. Ukrajina ne izdvaja tako velik novac (desetine milijardi dolara) na vojsku, naoružanje i mornaricu kao Rusija, iako su u pojedinim trenucima svoje povijesti bili treća nuklearna sila svijeta, odmah iza SAD-a i – Rusa. Oružje su morali ili eliminirati ili predati svojim nadređenima (Rusima), tako da prijeti jedan vid genocida nad ukrajinskim stanovništvom ukoliko se ipak dogodi do krvoprolića, kojemu se, ruku na srcu nitko ne nada niti ga priželjkuje.

Uslijed gospodarske krize diljem svijeta, a posebice sada u Ukrajini i u njezinom posrednom i neposrednom susjedstvu, uslijed doba nepovoljnog za tako užarena diplomatska prepucavanja, jedan novi „Krimski“ ili jedan novi „Hladni“ rat ne bi učinio ništa dobroga cijelom globusu. Naprotiv, eskalacija sukoba na Krimu ne bi bila najbolja ideja ni Putinu ni Moskvi. Stanje se vjerojatno ne bi uvelike promijenilo što se stava Kremlja tiče, dok bi se s druge strane granice dogodile promjene neviđenih proporcija, koje pak nitko ne bi nikome poželio.

Komentari

komentara