Damir Juka: Kanal nam treba, a moramo li sve rješavati 5 do 12?!

kanal-hrvatPonukan okruglim stolom u organizaciji HSPF-a (srijeda 26.1.2016.) pod nazivom Zašto nam (ne)treba treći kanal, odlučih napisati ovu kratku kolumnu. Uistinu smo mogli svašta čuti od samih izlagača, ali i od publike kroz raznovrsna pitanja i opaske, međutim, kako to već „tradicionalno“ kod nas biva, i neke stvari nevezane za ovu temu. Također, vrlo upečatljiva bila je satnica samog početka događaja, 5 do 12.

Ne znam kako nazvati to da jedan konstitutivan narod mora tražiti pravo, iako mu je Ustavom zajamčeno, postojanja RTV servisa na hrvatskom jeziku – smiješnim ili žalosnim. Zar stvarno Hrvati moraju tražiti nečije odobrenje ili da im netko nešto dadne iako im to pripada?! Ipak sam se odlučio okarakterizirati ovo kao žalosno.

Potražujući izjave na ovu temu, kojih je iz dana u dan sve više, naišao sam na priopćenje SDA u kojem ističu, a prenijela ga je agencija Fena 2013. godine, kako Hrvati ne plaćaju pretplatu već postojećega RTV servisa, te da tako ne bi financirali ni potencijalni RTV servis na hrvatskome jeziku. Povrh svega, istaknuli su kako to vodi uništavanju BiH i da za taj prijedlog neće glasovati. Naprotiv, mislim da vodi ka stabilizaciji Bosne i Hercegovine, jer bi se konstitutivnost sva tri naroda potvrdila, a ne bi bila samo na papiru. Zar destabilizaciji Bosne i Hercegovine ne vodi upravo ugnjetavanje jednoga od ta tri naroda, u ovom slučaju Hrvata?! Ne znam zašto bi nekomu bilo u interesu osporavati jedno pismo, jedan jezik, te zašto bi jedni bili važniji od drugih, a živimo u jednoj demokratskoj državi koja ide prema EU, ali u kojoj i dalje vrijede dvojaka pravila, po potrebi. Često se nalazimo u „jednosmjernoj ulici“. Otvara se još jedno u nizu mnogih pitanja, a to je zašto bi jedan Hrvat plaćao pretplatu? Uistinu ne vidim razloga, jer kada hrvatski jezik nije ili je, pak, minimalno zastupljen na postojećem RTV servisu ili servisima u sklopu RTV sustava, te kada se događanja i manifestacije vezane uz hrvatski narod u BiH (ne)poprate i ja se zapitam zašto ne plaćamo pretplatu?! Primjerice, aktualna su događanja vezana uz Stolac i lokalne izbore koji su se „ponegdje“ u BiH održali i povodom toga događanja FTV pravi potpuno jednosmjeran izvještaj iz Stoca, ne dajući priliku izjasniti se i drugoj strani. Onda kažemo da postojeći RTV servisi nisu politizirani.

Bilo je govora o tome kako smo sami odgovorni za nepostojanje kanala, servisa, kako god ga nazvali, na hrvatskome jeziku. Možda i jesmo dijelom, ali kada čujete izjavu šefa ispred delegacije Europske unije u BiH Lars-Gunnara Wigemarka gdje govori kako u Bosni i Hercegovini postoji i romski jezik i postavlja pitanje – hoće li i Romi dobiti kanal na svome jeziku? Zar ovom porukom Wigemark nije izjednačio Hrvate kao konstitutivan narod (ponavljam po tko zna koji puta, jer neki očito (ne)namjerno zaboravljaju to) s manjinom u Bosni i Hercegovini? Onda se dogodi preglasavanje hrvatskih zastupnika, pa zastanete i upitate se – što onda očekivati dalje?! Da razjasnimo, ne osporavam postojanje kanala na romskom jeziku. Ovo samo pokazuje stanje države i iznjedruje mnoga pitanja i potpitanja i otvara mnoge teme.

Kako onda da mi mladi i „mali“ ljudi ne budemo zabrinuti za svoju budućnost i ne tražimo izlaz, ako ne možemo postići dogovor oko jednostavnog pitanja bilo gdje, ali ne i kod nas? Kako ćemo riješiti kompliciranije stvari? Kako to da se u glavama „jednostavnih“ ljudi može roditi ideja i uistinu riješiti problem na osnovu te ideje, a ne može ili ne želi doprijeti do onih odgovornih?

Mnogo toga se svodi na samo financiranje novoga servisa, a neka odlična rješenja su ponuđena tijekom okrugloga stola, od strane istaknutog sociologa Ivana Vukoje za uređenjem RTV sustava, pod kojim bi postojala četiri RTV servisa (jedan na razini države i tri za tri konstitutivna naroda), te asistenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Gorana Kutle koji je ponudio prijedlog za financiranjem već spomenutih servisa, a išlo bi se na potpisivanje ugovora kućanstava koji bi odlučili koji im je prioritetni servis i njemu bi išle 4 KM, a državnom 2 KM, a u slučaju da netko nema prioriteta, svih 6 KM bi išle državnom RTV servisu. Ili jednostavno prepustiti da Hrvati naprave RTV servis u Mostaru i, ako ga nisu u stanju održati, sami su odgovorni, istaknuo je novinar i ravnatelj TV KISS-a Tvrtko Milović. Tada više to ne bi bila otrcana fraza, kako ju je nazvala novinarka Duška Jurišić.

Ne vidim problem za RTV servisom na hrvatskome jeziku, jer se RTV servis nikome drugomu ne oduzima, već se stvara i obogaćuje jednim novim. Nitko se ne bi trebao smatrati ugroženim, jer svatko ima pravo na to.

Rješenja uvijek ima, samo je pitanje ima li volje?

Damir Juka

Komentari

komentara