Dan kada je otišao Zoka

Doduše, nije Plenković pobijedio Milanovića, Milanović, nije to ništa novoga, sam je sebi najveći neprijatelj, i ovi su izbori to potvrdili

Đaci ponavljači, hrvatski birači, ne mijenjaju lako svoje mišljenje, nisu skloni riziku, na koncu, bez obzira na sve, glasaju ipak za svoje, pa je rezultat i ovih prvih izvanrednih izbora sličan onim prošlim – pat pozicija.

Bez obzira tko na koncu sastavio vlast, na ovim izborima nitko nije pobijedio ali svi su poraženi. Sve veća apstinencija znak je da na hrvatskom tržištu političkih ideja i lidera nema ništa nova, ništa poželjnog i obećavajućeg za gotovo polovinu biračkog tijela. Nitko nije dobio monopol na vlast, SDP i HDZ tek su utvrdili svoje položaje i granice teritorijalno i ideološki duboko podijeljene Hrvatske.

Najzadovoljniji može biti Ivan Vilibor Sinčić koji je bio najveći gubitnik prošlogodišnjih izbora osvojivši s gotovo 95 tisuća glasova tek jedan mandat, a sada Živi zid postaje svima poželjan koalicijski partner. Most će biti slabiji nego lani, ali i dalje  ključan u sastavljanju Vlade.   Generalno, duopol velikih i dalje je dominantan, a tzv. »treći put«, na kojem se vide Most i Živi zid, zajedno će imati podjednak broj mandata kao i lani.

Najveći gubitnik ovih izbora, ako ni ovoga puta ne uspije formirati vlast, bit će Zoran Milanović, jer će s poraznom statistikom završiti svoju političku karijeru. Milanović je iz ruku ispustio veliki kapital koji mu je servirao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, sve afere koje su se oko njega rojile i koje su kulminirale rušenjem vlastite, Oreškovićeve Vlade, nakon čega je morao abdicirati. Umjesto da inzistira kako je dolaskom Plenkovića vuk promijenio dlaku ali ne i ćud, Milanović je izbornu kampanju vodio za svoj ćejf, a ne u interesu Narodne koalicije.

Zato nigdje nismo vidjeli ni narod koji iza njega stoji, ni koaliciju, jer su Ivan Vrdoljak, Krešo Beljak i Silvano Hrelja utakmicu odsjedili i odšutjeli s klupe za rezervne igrače. Zoran Milanović nikada nije bio timski igrač, on ne zna što je to ekipa, a kamo li kako joj se podrediti u zajedničkom interesu. Umjesto da igra playa i razigrava suigrače koji bi zabijali »trice« pucajući samo u jedan koš, onaj da se HDZ nije promijenio, da je to ista stranka koja je  stajala iza Ive Sanadera, jednako kao i Karamarka, a sada i Plenkovića, samoljubivi Milanović odlučio se za hakl.

Možda je u ta dva sučeljavanja jedan na jedan bio bolji, uvjerljiviji i dominantniji, možda je u tim duelima prije od suparnika stigao do 21 poena, ali je HDZ Andreja Plenkovića nakon dvaju poluvremena izborio ono što se isprva činilo nemogućim – neriješeno, odnosno čak i prednost. I produžetke koji mu realno daju više šanse da sastavi vladu i upiše pomalo i neočekivanu pobjedu.

Doduše, nije Plenković pobijedio Milanovića, Milanović, nije to ništa novoga, sam je sebi najveći neprijatelj, i ovi su izbori to potvrdili. Mame lekarke, dede ustaše i šake jada nije se sjetio izborni stožer HDZ-a, plaćene marketinške agencije i opinion makeri koji su radili u korist Plenkovića. Nož je samome sebi u leđa zabio Zoran Milanović. Plenković mu zbog toga neće reći hvala spašavajući ga »velikom koalicijom«, već će kapitalizirati svoju poziciju i slavu čovjeka koji je ubio Liberty Valancea.

Piše: Branko MIJIĆ

Izvor: novilist.hr

***

Statovi autora izneseni u autorskom tekstu objavljenom na HSPF.info – Portal Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma nisu nužno stavovi Udruge.

Komentari

komentara