Doc.dr. Mile Lasić: Radončić je lisica u kokošinjcu

 

Glavna SDP-ova krivnja stalna proizvodnja kriza, prekjučer u odnosima sa SNSD-om, jučer s HDZ-ovima, a danas sa SDA.

 

Razgovarala: Duška Jurišić/Oslobođenje


 

 

1. Da li se Bosna i Hercegovina nakon što je SDP izbacio SDA iz vladajuće koalicije nalazi pred novom političkom krizom, odnosno da li će konstituiranje prekomponirane vlasti na različitim nivoima ići tako jednostavno kako je lider SDP-a Zlatko Lagumdžija najavio?

 

I u drugim zemljama padaju vlade na pitanjima budžeta na razini države. Ali, ovdje se ne radi samo o mogućem padu „državne vlade“, nego  o potencijalnom izguravanju iz vlasti  SDA na  svim razinama. Dakako, SDA u ovoj javašluk-konsocijacijskoj igri neiskrenih ahbaba nije nevina, pristala je  biti „mlađi brat“ u poništavanju izborne političke volje hrvatskih ljudi, sudjelovala je u biranju hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, pa se ipak ne smije zaboraviti kako nije bila SDA glavni vinovnik političke krize koja traje od izborne noći 03. listopada 2010. godine do danas, nego je to bio i ostao SDP BiH. Ova se stranka, naime, odlučila za proizvodnju afera, meteža i kaosa umjesto za gradnju konsensuzalne političke kulture s drugim političkim pobjednicama, jer njih je nužno više u zemlji kakva je BiH. Naša je zemlja prosto osuđena na uvažavanje svoje pluralnosti, to jest svoje plurimorfne nacionalne kompozitnosti, kako je to krasno formulirao Ivan Lovrenović, pri čemu plurimorfnost podrazumijeva uvažavanje svih identiteta, ali i uzimanje i davanje, prožimanje.

 

SDP se k tomu  lažno ili mimikrično predstavlja multietničkom strankom, sukrivac je dijelom što se  u našoj višenacionalnoj zemlji pati od  „sindroma jednosti“, koja uključuje i nijekanje legitimnih političkih volja bh. nacija. Ali, glavna SDP-ova krivnja je stalna proizvodinja kriza, prekjučer u odnosima sa SNSD-om, jučer s HDZ-ovima, a danas sa SDA. I uvijek je pri tomu politika SDP-a bila uvjetovana i osobnim animozitetima „mudrog vođe“ s drugim sličnim vođama. Ništa nije unizilo SDP , zapravo, kao autoritarni stil vladanja, odnosno neviđena oholost „mudrog vođe“ u prakticiranju kulture nadbijanja. Dakle, poslije neviđenog političkog nasilja naspram HDZ-ova, takvim kakvim jesu, premazanim svim mastima, ali obružanim izbornim legitimitetom, poslije bruke s uvođenjem u federalnu strukturu vlasti HSP-a i NSRzB-a, na ustavno problematičan način, ali „aminovan“ od OHR-a,   nakon beskrajno mučnog formiranja Vijeća ministara, na redu je nova politička kriza, koja ima za posljedicu da će SDP  koalirati sa SBB-om, tajkunskom strankom Fahrudina Radončića. Hoće li ići  sve kao po loju, kako su zamislili Lagumdžija i Radončić, ne znam, ali ovaj pakt po svaku cijenu će definitivno razotkriti politički i ljudski profil Zlatka Lagumdžije, poslije njega jedva da će netko više imati iluzije o  njemu i dubini pada SDP BiH pod njegovim mudrim vođstvom, a to je jedino dobro u cijeloj ovoj priči.

 

2.  Kakvo je Vaše mišljenje o Fahrudinu Radončiću kao novom koalicionom partneru SDP-a Zlatka Lagumdžije?

 

Mogu zamisliti dan kada će se o Fahrudinu Radončiću, moćnom bošnjačkom tajkunu, govoriti na posve drugi način od odnjegovane slike o sebi u vlastitim medijima. „Avazovština“ je fenomen koji zaslužuje posebne studije, kao i njezin proizvod koji se zove „Fahrudin Radončić“, mada neki misle da je on njezin otac, no o tomu po tomu. Ima, zapravo, neke paklene logike i kozmičke pravednosti  što će glavni bošnjački etno-kapitalista i medijski mogul  zaokružiti svoju vrtoglavu karijeru u državnoj strukturi. Tako je nekako slično pokušao i Silvio Berlusconi prikriti tragove svojega nečovještva iz ranijih života. Posebna je draž ovoga deala u tomu što mu takvo što na pladnju nudi njegov ljuti neprijatelj ili prijatelj po potrebi, lažni socijaldemokrata Lagumdžija.  Tek s time je karikaturalnost ovog dvojnog pakta dovedena do savršenstva. Kada je Lagumdžija dovodio nepismenog Jerku Lijanovića za ministra poljoprivrede, u kojem se dijele poticaji i po babi i po stričevima, Senad Avdić je napisao u Slobodnoj Bosni da je to isto kao postaviti lisicu za stražara u kokošinjac. Tako meni nekako  izgleda ova najava da čovjeka umiješanog u mutne poslove ratnih privatizacija i varakanja s bošnjačkim političkim prvacima postavi na poziciju koja bi trebala skrbiti o sigurnosti i pravnodržavnosti. S time se slažu kockice u orwelovskoj BiH a BiH se razotkriva kao uspješna demokratura, kojoj su ravne tek Bjelorusija i Sjeverna Koreja. Mašala. Pitam se samo zašto najkasnije sada SDA i Bakir Izetbegović ne kažu narodu istinu o prvim Radončićevim milijunima?

 

3. Sudeći po prvim izjavama Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, on je zamjenu partnera u vlasti prihvatio kao priliku za rekonstrukciju Federalne vlade. Da li i Vi ovo doživljavate kao mogućnost da se ispoštuje volja hrvatskog biračkog tijela i na vlast na razini Federacije i kantona uvedu predstavnici dva HDZ-a?

 

HDZ-ovi i nisu drugo do „politička prdimahovina“, čuje se u Hercegovini, dakle smrtno ozbiljni  borci za fotelje i privilegije pod plaštom borbe za nacionalnu jednakopravnost Hrvata u BiH. Sestrinski HDZ Hrvatske je u procesu demontaže, ali se u BiH u životu održavaju čak dva, u prvom redu zbog postdaytonskih raspleta na štetu bh. Hrvata. Mi koji pokušavamo misliti ili oformiti kulturološku ili političku alternativu među Hrvatima, zvali se ljudi „trećeg modusa“ ili nekako drugačije, osuđeni smo  na političku marginalizaciju, ili manipulaciju. Mnogima se učinilo, čak, kako branimo HDZ-ove poslije održanih izbora. A mi smo samo principijelno branili izbornu političku volju, dakle pravo i na grešku hrvatskih ljudi, u krajnjem pravo na konstitutivnost i nacionalni identitet.  Zapravo je u političkoj reanimaciji HDZ-ova  u BiH ključnu ulogu imala Lagumdžijina nadmenost, odnosno poznato nasilno izguravanje HDZ-ova iz  vlasti.  Zbog toga je ovih dana HDZ-ovo ponašanje smiješno i žalosno, ma koliko bilo pragmatično. Oni, naime, ponovno ulijeću u Lagumdžijine igre, pa će vjerojatno i dobiti rekonstrukciju federalne vlade i izborni okrug iz kojeg će hrvatski ljudi imati mogućnost birati nekoga po njihovoj volji u Predsjedništvo BiH, umjesto takvih kakav je Željko Komšić. Ali, prihvatanjem najnovije Lagumdžijine igre s izguravanjem SDA, oba HDZ-a će pokazati i koliko su ogrezli u demokraturskim političkim igrama. Amnestirati glavnog vinovnika meteža u Federaciji, SDP,  i izgubiti važnog saveznika u bošnjačkom političkom korpusu, SDA, nije dakle nikakva mudrost, nego strateška glupost.

 

4. Kako gledate na zaokret Zlatka Lagumdžije, koji je nakon oktobarskih izbora učinio sve da na federalnom i kantonalnom nivou ne uđe u koaliciju s hdz-ovima, a sada je spreman na ustupke, jer koalicija sa SBB-om mu neće osigurati dovoljan broj glasova za izbacivanje SDA-ovih ministara u Federalnoj, ali i nekim kantonalnim vladama?

 

Očigledno, čovjek i ne umije drugačije, pa zateže uže sve dok ne pukne. A puknut će i razbit će se o glavu, nažalost, više običnim ljudima, nego samoljubivim „guzonjinim sinovima“. I ova će kalkulacija s Radončićem držati Lagumdžiju u (političkom) životu samo jedno ljeto. Mora mu se, dakle, pomoći da ode čim prije, da prosto nestane s političke scene. Kako bi neki senzibilniji ljudi u SDP-u, i izvan njega, mogli reanimirati ideju moderne socijaldemokracije i uljuđene, plurimorfne, europske zemlje BiH.

 

Oslobođenje, 05. lipnja 2012. godine

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara