“Događanje naroda, drugi dio”

Bijaše to drugi dan mjeseca rujna. Mjeseca kada barem psihološki završava vruća i živopisna turistička sezona i kada ona prva ranojesenska kišica smoči užeglo tlo.

Piše: Toni Begović/HSPF.info

Bijaše to i dan kada je našim školarcima započela nova školska godina, i kada su se isti sa sjetom prisjetili protekla dva i pol mjeseca kupanja, odmora i nebrige oko školskih obaveza.

Također, tog 2.rujna svijet je obilježio 68 godina od kapitulacije Japana i konačnog završetka Drugog svjetskog rata.

Za nešto zrelije građane ove zemlje koji muku muče oko egzistencijalnih problema, bio je to dan kada je ponovno došlo do “cjenovnog skoka” naftnih derivata, a BDP nam je pao sedmi kvartal zaredom. Ako ništa, taj već spomenuti rujan onaj je mali podsjetnik kako nastupa vrijeme duge i hladne zime u kojoj će se iscrpiti više-manje sve zalihe od protekle turističke sezone pa ćemo opet lajati na Mjesec…
Međutim, ništa on navedenog nije uspjelo zasjeniti jedan mučan događaj u gradu na samome istoku Hrvatske. Nakon 18 godina od završetka Domovinskog rata, 15 godina od mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i još uvijek svježih slika ratnog užasa, tamo je opet došlo do komešanja i povišenih nacionalnih tenzija.

Naime, u ranim jutarnjim satima u Vukovaru je počelo postavljanje dvojezičnih ploča s ćiriličnim i latiničnim pismom, kao što je par mjeseci prije obećano od Milanovićeve Vlade potkrjepljujući to samo – “provođenjem zakona”. Prije nego što je postavljena treća ploča na zgradu Državne uprave, organiziran je prosvjed na kojem se okupilo stotinjak građana i predstavnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, zbog čega je ispred zgrade angažirana i interventna policija.

Tridesetak prosvjednika čekićima i rukama razbilo je postavljene ploče s dvojezičnim natpisom, ispisanim latiničnim i ćiriličnim pismom. U naguravanju s prosvjednicima nekoliko interventnih policajaca zadobilo je ogrebotine.

Scena gdje kordon oklopljenih specijalaca svim silama čuva jednu dvojezičnu ploču, a sa strane nadire poveća grupa zapjenjenih muškaraca koja jednog od njih podižu i on čekićem mrvi natpis uz kasnije skandiranje “Zovi, samo zovi”, u sebi je duboko žalosna i indikativna. I to s nekoliko aspekata. Prvo, hrvatska Vlada po ovom pitanju ponijela se krajnje neosjetljivo i neodmjereno, da ne kažem nedemokratski. Vrlo je znakovita činjenica što se ploče postavljaju u zoru ili u ranim jutarnjim satima. To nas upućuje da se nešto želi skriti ili se želi izbjeći možebitno negodovanje javnosti.

Također, osim što se kite terminima o “vladavini prava”, “implementaciji zakona” i “zaštiti prava manjina”, mislim da je izostala kvalitetna i relevantna javna rasprava, te pokušaj postizanja kakvog-takvog kompromisa i konsenzusa.
Samo ću napraviti analogiju s famoznim “lexom Perković”. Milanović i družina nisu bili baš tako hladni i odrješiti kao s uvođenjem ćirilice. Dva dana prije službenog pristupanja Europskoj uniji, company mijenja odredbu europskog uhidbenog naloga, a sve zbog jedne jedine osobe koja je na tjeralici bavarske policije zbog upletenosti u ubojstvo pokojnog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Münchenu 1982., ali i za navodnu organizaciju likvidacija i nekih drugih emigranata.

Ne zaboravimo da je Vukovar 1991. sravnjen sa zemljom, da su počinjeni zastrašujući ratni zločini, kulturocid i deportacija nesrpskog stanovništva. Prema tome, osjećaj posebnog pijeteta i brige morao bi postojati.

Drugi detalj koji je indikativan jest samo ponašanje i određene poruke koje su odaslane prvenstveno od predstavnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

U jednom od prvih obraćanja javnosti, čelnik Stožera Tomislav Josić, ozbiljnim i mrkim pogledom te upozoravajućim tonom poručuje vladi ni manje ni više nego da se ne za***aje i da ne izigrava vraga.

Uz to, veli da se bore za “hrvatski Vukovar” i da “rat po njima još uvijek nije gotov”. E, sad. U ovim dvjema porukama naoko nema ništa simptomatično. Dat ću vama na volju da procijenite što znače, ili na što barem aludiraju sintagme “hrvatski Vukovar”, “hrvatski Mostar” ili “hrvatski Split” ili u konačnici “hrvatska Hrvatska”!

Također, ljudi koji još uvijek vuku ratne rane, koji traže nestale sinove i muževe, te gledaju dojučerašnje krvnike kako šetaju njihovim gradom, valjda iz još prisutnog bijesa i revolta, odašilju huškačke i šovinističke poruke. Jedan od priloga protiv uvođenja ćirilice bili su išarane dubrovačke zidine s visokocivilizacijskim porukama “Srbe na vrbe”, “Srbe u Jasenovac” itd.

Ni moj Split nije prošao lišo. Dvojica, valjda vrlo mudrih i pametnih mladića, razbila je staklo i kasnije bacila pirotehničku napravu u prostorije Vijeća srpske nacionalne manjine. Bit će da se bore za hrvatsku stvar, zar ne?
Mobilizirano je pučanstvo koje je u određenom broju pohrlilo u “grad heroj” braniti ga valjda od najezde “srbočetničke” i “protuhrvatske” ćirilice. Tu su bile i navijačke skupine, a jedna od njih, splitska Torcida, organizirala je paljenje svijeća u Vukovarskoj ulici u kojoj je i zapalila baklje te nakratko zaustavila promet.

Malo sam “proguglao” po bespućima Facebooka i naravno imao prilike vidjeti antisrpske, mrziteljske i netrpeljive poruke.

Konačno, treći zanimljiv aspekt cijelog slučaj jest ona “zakulisna” i “nevidljiva” sila koja nekako uvijek iz pozadine vuče konce, a da većina ljudi čiji je fokus orijentiran na ono medijski plasirano, toga nije uopće ni svjesna. Naime, 2009.godine vukovarski HDZ ni manje ni više nego u koaliciji sa SDSS-om i HSP-om dr.Ante Starčević (kojeg li multikulturalnog trojca) donosi gradski statut kojim se odlučuje da se u Vukovar postave ćirilične ploče!
Četiri godine kasnije, novi lider HDZ-a, inače bivši šef Mesićeve kampanje i padre hrvatskih tajnih službi, danas svojevrsni ” Franjo Tuđman broj 2″, Tomislav Karamarko skupa s cijelom stranačkom bulumentom uvlačiguza, sitnih karijerista i dvoličnih makijavelista, blagoglagolji protiv ćirilice, tražeći odustajanje od njenog uvođenja!

Kojeg li samo apsurda koji je bjelodan prikaz funkcioniranja ove banana-republike… Čovjek koji se imalo razumije u politiku, a pogotovo u fenomen političkih igrica i odnosa u Hrvatskoj, shvatit će kako je Stožer običan instrument u rukama HDZ-a koji svesrdno pretendira osvojiti vlast u Vukovaru, a kasnije i na nacionalnoj razini.

Da ironija bude veća, prije nekoliko mjeseci, dvojica istaknutih članova Stožera, Damir Maduna i Zdravko Komšić napustili su dotični, a sve zbog toga što su njihovi dojučerašnji kolege, podržali HDZ s njihovim koalicijskim partnerima na prošlim lokalnim izborima. Onda, o čemu mi govorimo?!

Budući da su neki pokazali i kronično nepoznavanje povijesti, pa nam žele poturiti nekakvo “prosrpstvo”, a opet “antihrvatstvo” famozne i zadnjih dana, toliko spomenute ćirilice.

Inače, na hrvatskoj verziji ćirilice, bosančici, 1400. napisan je Poljički statut, temeljni dokument slavne Poljičke Republike. Tu je najstariji spis pisan hrvatskom ćirilicom, inače iz daleke 1250., a radi se o Povaljskoj listini, pronađenoj na otoku Braču. Također, jedan od najpoznatijih spomenika pismenosti u BiH, Humačka ploča, napisana je na starohrvatskoj ćirilici.

Prema tome, kada bi prizvali zeru razuma i prisebnosti, te zavirili malo u povijesne izvore, vidjeli bi da nije sve tako kako nam se prikazuje.

S druge strane, u Hrvatskoj postoje nacionalne manjine koje po hrvatskim zakonima, ukoliko su na određenom području zastupljeni s više od 30%, imaju pravo na korištenje svoga pisma i jezika.

Tako je već dulje vrijeme s Talijanima primjerice u Vodnjanu, ili Srbima koji to pravo ostvaruju u Dalju ili Borovu. Ničim se ti ljudi ne razlikuju od hrvatske većine, osim što kao i svi mi, plaćaju porez, rade, školuju svoju djecu, ali samo su drukčije nacionalnosti. Za neke je možda ta činjenica najveći problem?!

Zanimljiva mi je također jedna medijska i društvena podvala koja nam se spretno nametne uvijek kad su u pitanju osjetljiva ideološka ili svjetonazorska pitanja.
Naime, u takvim međusobnim obračunima i prepucavanjima ispadne kako su Hrvati protiv Srba ili homoseksualaca, ili protiv Nigerijaca i Vijetnamaca, ili obratno.

U stvari, realnost je dobrano drukčija. Uglavnom jedno samoorganizirano, slabo prosvijećeno, anakrono i vrlo radikalno pleme ili krdo dade sebi za pravo da uzurpira cijeli nacionalni medijski prostor za ispoljavanje vlastitih kompleksa i frustracija protiv istog takvog plemena, samo s drukčijom ideološkom matricom. Shodno tome, takvi se ne trebaju iščuđavati nad činom zviždanja hrvatskoj himni, paljenju naše zastave i povika “Ubij ustaše” prije neki dan u Beogradu, maltretiranju hrvatskih turista i uništavanju automobila s cro tablicama, kad sličan primitivizam vidimo i na domaćim stadionima kad se uzvikuje “Ubij Srbina” ili “Srbe na vrbe” i kad se buše gume na vozilima s beogradskim oznakama.

Svi oni koji su u ovoj državi stvorili mitološku reputaciju “hrvatskog domoljuba”, “državotvorca” ili “predanog patriota”, u srži ne razumiju što je to “država” ili “demokracija”. Sigurno ih dobar dio nije pročitao Platonovu “Državu”, Aristotelovu “Politiku” ili možda Moreovu “Utopiju”. Ako državu percipiramo kao: zakon, red, poštivanje propisa, građanska odgovornost, procedura, plaćanje poreza… onda se bojim da je nabrojano u suprotnosti s onim što eklatatno svjedoče oni kojima danima pune medijske stupce.

Za hrvatske “domoljube” na žalost ne postoji identifikacija s državom kao takvom, postoji samo identifikacija s rodom, plemenom ili krvnim bratstvom, te njihovim pripadajućim zakonima.

Zato takvi mogu pjevati “Lijepa li si”, a godinama utajivati porez i ne davati plaće radnicima. Mogu nositi krunice i kleti se u Gospu Sinjsku, a sebi bespravno sagraditi kuću ili fekalije iz svoje jame ispuštati u rijeku. Takvi se mogu hvaliti s pozicijom u Odboru ili Upravi, a kriti da imaju srednju školu bravarskog smjera i činjenicu da mu je lokalni moćnik, rođo Jure namjestio taj posao.

Takvo plitko i provincijalno funkcioniranje prvo nečijih mozgova, a kasnije i gotovo cijeloga društva, to preziranje države i zakona, a identificiranje s ruljom istomišljenika koja ne poznaje ideju građanina, već samo ideju ideološkog ili svjetonazorskog parnjaka, pretvorilo je ovu zemlju u disfunkcionalnu žabokrečinu koju mnogi u međunarodnoj zajednici smatraju “balkanskim plemenom”. S pravom ili možda ne?

Dakle, taj i taj dobar je ako je Hrvat, ako je katoličke vjere, po prilici bilo bi dobro da ljubi Tuđmana i guguta s Thomsponom ili da mu je ćaća bio u “Antinoj vojsci”, da mu ne daj Bože supruga nije Srpkinja ili Muslimanka… ali sve ostale možebitne mane ili devijacije padaju u vodu i nisu važne.

Zaključno

Dokle se permanentno trabunja o uspavanom, apatičnom i malodušnom hrvatskom narodu kojemu je toliko loše, ali ipak nekako ima i solidan automobil, motor, brodić, kućicu na moru i šolde za sedmodnevno zimovanje u Sloveniji. Dokle se na prosvjedu upravo protiv ćirilice okupi 100 000 ljudi, na Thompsonovom koncertu u Čavoglavama također toliko. Kada na “protupederskom” skupu preklani na Rivi urla desetak tisuća prisutnih… a protiv kapitalističke grabeži i lopovluka, goleme nezaposlenosti, gubitka radnih mjesta i velikog siromaštva svega par desetaka osoba što mediji uopće i ne zabilježe, onda je krajnje vrijeme za uzbunu!

Dokle svijećom tražimo “Srbadiju”, “komunjare”, “bolesne pederske nakaze” i “masonske protuhrvatske sluge”, a ne uviđamo da bankarsko-financijska mafija pelješi sved pred sobom i blagoslovljena od velikih globalnih mudonja, izaziva umjetne gospodarske krize samo kako bi opljačkala države i narode, ne uviđa one koji su zaogrnuti (kvazi)demokratskim plaštem i grade svoje imperijalističko carstvo tamaneći niže rase, otimajući im naftu, hranu i vjekovni teritorij…

Dokle, dokle… U stvari, očito ovome narodu treba neprestani unutarnji i vanjski (imaginarni) neprijatelj s kojim će se neprestano koškati, a sve s ciljem da prikrije vlastitu nesposobnost, neobrazovanost i nekompetenciju suočenu sa svima nama fundamentalnim pitanjima: “Kako preživjeti mjesec?”, “Hoću li uspjeti prehraniti obitelj i školovati djecu?”, “Hoću li morati pakirati kovčege zato što u svojoj zemlji ne vidim budućnost?”…

Reče jednom prigodom jedan pokojni engleski književnik:
“Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami!”

HSPF.info

Komentari

komentara