Douzinas: Živimo u novom dobu političkog otpora

Koje su odlike današnje krize i kako je moguće da je ljevica nije predvidjela? Kolika je moć društvenih pokreta u vremenu krize? Zašto se, usprkos novoj pobunjeničkoj energiji, još uvijek nije uspio nametnuti neki novi politički plan djelovanja? Ovo su neke od tema o kojima je u petak govorio Costas Douzinas, profesor na Sveučilištu u Londonu, uz moderaciju Igora Štiksa, književnika i predavača na Sveučilištu u Edinburghu, na debati “Kriza i otpor” u okviru 58. Sajma knjiga u Beogradu.

Današnja kriza, prema riječima Douzinasa, nije samo ekonomska. To je kriza demokracije i europskog duha, koja označava kraj jedne ere.

– Projekt kozmopolitanizma, ustavnog patriotizma i neke vrste koegzistencije između specifične vrste demokracije i liberalnog kapitalizma u ovom trenutku ne funkcionira. Vlade velikih država postale su agenti za kolektivno oporezivanje, čime se plaćaju dugovi bankama. Vlade se percipiraju kao agenti stranih sila, odnosno kompanija i banaka. Dakle, vlada više ne predstavlja legitimni izraz zajedničkog interesa, ističe Douzinas.

Douzinas, inače čest gost na ljevičarskom Subversive festivalu u Zagrebu, smatra da smo ušli u novo doba otpora i revolucije, u kojem nema jasnih teorijskih ideja koje bi mogle biti primjenjive. Ulični prosvjedi u Egiptu, Tunisu i Grčkoj nisu, kako kaže gost Beogradskog sajma knjiga, samo to, već i jedna potpuno nova politika. Glavnu razliku između tih pobuna i antiglobalističkih prosvjeda Douzinas vidi u lokaciji.

– Činjenica da su ljudi izašli na glavni trg – poput Sintagme u Ateni ili Tahrira u Kairu – već to omogućava fizičku blizinu i emotivni intenzitet koji se stvara. Što je još važnije, došli su obični ljudi koji nikada prije nisu bili na prosvjedima, koji nemaju političko mišljenje. Ali oni su bili tu. Masovna nazočnost žena i djece pokazuje bitnu razliku između onoga što se događa sada i onoga što se događalo ranije i na antikapitalističkim prosvjedima. Tu vidimo i nove forme poput okupacije zgrada i slično, rekao je Douzinas.

Jedan od bitnih činitelja u generiranju pobuna i “Occupy” pokreta Douzinas vidi u rascjepu koji je nastao između potrošačkog modela, koji je Europa dugo njegovala, i nečega što se događa danas, a što on naziva “kontrolom populacije”.

– Sada individue nemaju nikakvu važnost, računa se samo populacija. Sada vrijedi ono – čuvajmo naciju. Taj biopolitički koncept stvara državu koja se zasniva na nasilju i jakim metodama represije. Naravno, kada imate te nasilne promjene od ‘obveznog zadovoljstva’ do zabrane zadovoljstva – od toga da si primoran trošiti što više novca, do toga da nemaš ni za hranu – jasno je da se tome odupirete i da reagirate, objašnjava Douzinas.

No, postavlja se pitanje zašto ljevica nije predvidjela razmjere krize i spremila adekvatan odgovor?

“Kada je srušen Berlinski zid”, kaže Douzinas, “njegove cigle pale su na glave onih koji su bili lijevo orijentirani, onih koji su bili antistaljinisti i koji su branili ili socijaldemokratske ili postanarhističke pozicije. To je za njih bio veliki poraz koji je vodio u neku vrstu melankolije. Uzmimo na primjer ljevičarske skupine u Velikoj Britaniji. Oni su toliko zaljubljeni u svoj gubitak da će se držati tog gubitka do samog kraja. To je psihološki fenomen – njima je to potrebno kako bi preživjeli.”

Tradicionalna ljevičarska stranka,ona koju shvaćamo kao lenjinistički ili gramscijevski pokret, više ne vrijedi, smatra Douzinas.

“Jer ona je bila zasnovana na činjenici da proces rada dovodi do koncentraciji ljudi u određenom prostorno organiziranom području, bilo da su to tvornice, brodogradilišta i sl. Danas je takav način rada nestaje. Mnogi rade od kuće, svi smo na internetu, na društvenim mrežama ne iz zabave nego zbog posla. Način na koji funkcionira taj proces rada stvara potpuno drugačije političke organizacije. Te organizacije imaju porozne granice i otvaraju se društvu, društvenim kampanjama, alternativnim ekonomijama i sl.

Upravo to se dogodilo u tim spontanim otporima i okupacijama. Ti ljudi su po prvi put izašli i svoje vještine primijenili u političkom djelovanju. To se dogodilo na trgovima od Atene do Tahrira. U Ateni su se ljudi organizirali u radne skupine. To je u određenom smislu bilo dupliranje državnih organizacija. Imali ste medicinske skupine, pravničke skupine, skupine za suradnju s medijima… Dakle, to su ljudi koji su se okupili spontano, ali onda to postaje organizitani otpor, ističe Douzinas.

Prema njegovom mišljenju, budući društveni pokreti bi trebali izbjegnuti pitanje ‘je li desno ili lijevo’.

– Netko tko je nezaposlen i kome je narušeno dostojanstvo, netko tko je bolestan i nema sredstava za liječenje – bilo da je tradicionalno desno ili lijevo – jednako pati. Morate točno pokazati kroz akciju i svoje ponašanje da ste drugačiji. Kada to uradite, ljudi će, nadajmo se, stati uz vas, zaključio je Douzinas.

Izvor: KontraPRESS.com

Komentari

komentara