Dr.sc. Mile Lasić: How to Stop Worrying and Start Living? ili Ne brini se, živi

mile_lasi_24Redovi koji slijede inspirirani su knjigom koja je objavljena prvi put prije više od 60 godina i doživjela je stotinu izdanja u svim velikim jezicima i kulturama. Psiholozima i psihijatrima, te svima onima kojima je u opisu radnog mjesta  ljudska duša ova  knjiga ne bi smjela biti nepoznata. Njena bit bi se mogla sažeti u dvije sintagme: a) oslobađanje od brige i straha, i  b) pozitivno mišljenje. Valjda se u tomu i krije tajna što je ova stara knjiga u našem vremenu ponovno, ili uvijek iznova bestseler. Radi se o knjizi How to Stop Worrying and Start Living, američkog autora Dale Carnegija, koju se može na b-h-s-cg jezik prevesti i naslovom „Ne brini se – živi“ , ako se slijedi njemački prijevod „Sorge dich nicht – lebe!“ (Scherz Verlag, Bern-Muenchen-Wien), kako se to ponajčešće i slijedi u hrvatskoj kulturi. No, važnije od prijevoda je pitanje sadržaja ove „drevne knjige“, odnosno odgovor na pitanje kako i zašto ova knjiga uvijek iznova pronalazi kupca i čitatelja diljem svijeta?  Autor Dale Carnegie je nakon Drugog svjetskog rata u New Yorku bio jako nesretan i nezadovoljan sa sobom i svojim poslom, dok se nije prisilio preispitati uzroke nezadovoljstvu i iz mnogih staroslavnih knjiga naučio da treba „pozitivno misliti“, da se „ne smije živjeti ni u prošlosti, ni u budućnosti“, da  jedino ono što se zove „danas“ čini naš život. Tako sročeno zvuči isuviše banalno, ali upravo u jednostavnosti leži tajna Carnegieva uspjeha, kao i onih koji su prihvatili njegove metode učenja i ponašanja. U svijetu su početkom novoga milenijuma, u čak 72 zemlje djelovali Dale Carnnegie Tranings centri, u kojima je preko 4.000 licenciranih trenera provodilo preporučene Carnegijeve ideje i principe. Seminari u „trening kampovima“ širom svijeta su posjećeni kao malo koji drugi „sličnog profila“, a sve je više i velikih firmi koje traže „Carnegie trenere“ za njihove  „interne seminare“. Seminaristi uče po principu „učenje kroz činjenje“, a što ne znači drugo nego pokušati kroz bezbrojna ponavljanja pročitanog i naučenog – „nadvladavati strah“ i postići „promjene u ponašanju“. Ovi „seminaristi“su, dakako, ljudi koji su nezadovoljni svojim dosadašnjim životom, karijerom etc., te k tomu vjeruju da nisu još prestari započeti još jednom, ispočetka…

*****

U Carnegieovoj knjizi se bezbroj puta poziva na životno geslo sir William Oslera, čuvenog liječnika s kraja 19. stoljeća, osnivača ugledne Johns Hopkins School of Medicine, kraljevskog profesora na Oxfordu, koje glasi: „Naš zadatak nije gledati šta leži u neodređenoj budućnosti, nego da činimo ono šta kao sljedeće dolazi“. Čovjek koji je doživio sve moguće počasti u svoje vrijeme, a iza sebe ostavio debele stručne knjižurine, koji je predavao na četiri sveučilišta, nije  bio – kako je sam o sebi govorio – „posebno pametna glava“, a njegovi prijatelji su znali da ima „najviše prosječan mozak“, nego je tajna njegova uspjeha ležala u tomu što je svoj život planirao i živio u „dnevnim jedinicama“, što je „protjerao“ i prošlost i budućnost iz svojih misli, odnosno što je shvatio da je „budućnost ono što se čini već danas“. Sir William Osler se jednostavno držao principa da se za budućnost najbolje priprema tako što se „sva inteligencija i oduševljenje koncentrira na rad od danas“, na ono što se odigrava u „dnevnim jedinicama“. Cedulju sa desetak Oslerovih riječi je Dale Carnegie držao na svom radnom stolu sve do svoje smrti, a ta poruka – „učiti živjeti u dnevnim odsječcima“ – ne patiti za prošlošću i ne sanjariti o budućnosti je suštinska poruka Carnegijeve knjige Ne brini se – živi. Uostalom, slično je poučavao već  pjesnik Horacije: „Sretan je čovjek koji (u) sebi kazati može – sutra i neće biti tako loše, ja sam živio danas…“. Navodno je i književnik John Ruskin na stolu držao samo jedan kamen na kome je bilo ispisano „danas“. A spominjani sir Osler je na njegovom stolu držao samo list papira sa stihovima čuvenog indijskog dramatičara Kalidasa: „Pogledaj ovaj dan, jer on je život sam. U njegovom kratkom tijeku leži sva istina, svo biće tvoga bitka… Jer, jučer je samo još  jedan san, a sutra je samo fantazija. Ipak, danas, istinski proživljeno, pretvara svako jučer u sretan i duševan san, a svako sutra u nadu…“

Carnegijeva knjiga Ne brini se – živi, sa stotine zanimljivih pričica o onima koji su uspjeli postići „promjene u ponašanju“ kao da je stvorena za ovo vrijeme „ratova i strahova“, s kojima je čovječanstvo uplovilo u novi milenijum. A Carnegijeva „čarobna formula“ za situacije koje proizvode brige i strahove glasi: „Ako ih želite preduprijediti, ugradite svoj život u dijelove dana“, odnosno „ne jedite se zbog budućnosti. Živite jednostavno samo svaki dan do odlaska u krevet“! Na kraju svakog odjeljka u knjizi su inače ponuđeni praktični savjeti za propitivanje samoga sebe i uputstva za „promjenu ponašanja“, do čega se dolazi strpljenjem, koncentracijom i ogromnom voljom.  Na „seminarima“ – ako se netko zainteresira za ovu knjigu i metodu – o tomu se uči do iznemoglosti.

*****

Već u prvom odjeljku knjige Carnegie savjetuje inače da svatko razmisli šta mu se može najgore dogoditi ako ne uspije riješiti određeni problem, te da se u mislima pripremi da prihvati i najgore rješenje,  u slučaju da bude neophodno! A uvijek se mora misliti i koju visoku cijenu izazivaju po zdravlje brige i strahovi, te da onaj „tko ne zna kako se boriti s brigama i strahovima – umire rano“! U drugom odjeljku se školski sugerira da se prije donošenje bilo kakve odluke moraju prikupiti sve činjenice, formulirati problem, odgonetnuti uzroke i razmotriti rješenja, te odabrati najbolje rješenje. U trećem odjeljku  je citiran George Bernard Schaw: „Nesretno je se, jer se ima vremena razmisliti da li je se nesretno ili ne. To je čitava tajna“. Pa potom Dale  Carnegie preporučava: „Činite nešto! Čovjek koji se brine mora se zaposliti, inače će umrijeti od očajanja“! I mislite uvijek na to: „Život je suviše kratak za malenkosti“! Jednostavno, zar ne?

U četvrtom odjeljku knjige „Ne brini se – živi“ se preporučuje sedam pravila za razvitak „duhovnog držanja“ koje donosi sreću i smirenje. Osnovno i polazno je stanovište da je „naš život produkt naših misli“. Drugo se uputstvo može sažeti u poruku da se „ne treba ni pokušavati obračunati sa svojim neprijateljima, jer bismo u obračunu nanijeli više bola sebi nego njima“. Treće „pravilo“ je da se ne ljutimo na nezahvalnost onih kojima pomažemo. „Daje se iz radosti davanja“, a ne zbog „očekivane zahvalnosti“. „Zahvalnost“ je pri tomu „ponašanje“ koje se mora „kultivirati“. Carnegie potom preporučuje: „Ako želimo imati zahvalnu djecu moramo ih za zahvalnost odgojiti“. Četvrta mudrost glasi: „Brojite poklone, a ne probleme“. Peta mudrost je u poruci da nikoga ne oponašamo, nego da se sami pronađemo i da „stojimo iza onoga što jesmo“! Šesta poruka je u metafori: „Ako nam sudbina dodijeli limun – napravimo od njega limunadu“! A sedma Carnegieva mudrolija je već skoro „biblijske kakvoće“ – „Ako drugome činiš dobro – činiš i sebi najbolje“! Peti odjeljak knjige bi se mogao posebice dopasti onima koji su skloni religijskim istinama i uputstvima za život. Njegova bit se ogleda u molitvi Franje Asiškog od prije 700 godina: „…Gospode, učini me instrumentom Tvojega mira. Gdje je mržnja daj mi da vidim ljubav. Gdje je nepravda, oprost. Gdje  je sumnja – vjeru. Gdje je očaj – nadu. Gdje je tama – svjetlo. Gdje je žalost – radost…“ Dok bi se šesti odjeljak mogao dopasti i skepticima i agnosticima, jer poučava kako da se „nepravedna kritika“ prihvati kao „zakrabuljeni, pritajeni kompliment“. Pogotovu se podsticajnim čini savjet da vodimo dnevnik „o glupostima koje smo napravili“, te da ih analiziramo. O Bože, sto bi rekao onaj iz prethodnog poglavlja, kolika bi  i kako debela  morala biti ta knjižurina  svakog od nas? Sedmo poglavlje je posvećeno „učenju opuštanja“:   kako se „opustiti kod kuće i na radnom mjestu“, te kako rješavati probleme „po redu važnosti“, kako učiti „organizirati, delegirati i nadzirati“ da bi se izbjegle brige i umor, a „posao činio s oduševljenjem“. Pretpostaviti je da se tomu posvećuje posebna pažnja na „seminarima“ u „Dale Carnegie Trainings“ centrima.

U osmom poglavlju je prezentirano 30 izvješća onih kojima su Carnegijevi savjeti pomogli. Svatko od tih „Carnegijevih učenika“ je, u međuvremenu, barem po ovim izvješćima mudar maltene kao Dale Carnegie. „Izdržala sam jučer“, piše, primjerice,  izvjesna Dorothy Dix, „izdržat ću, također, i danas“. A professor William Lyon Phelps, koji je naučio da podnosi sudbinu teških bolesti, sažima „čarobnu formulu“ u sljedeće: „Živim svaki dan kao da je prvi i posljednji kojega ću još doživjeti…“!

*****

Čudesno je mudra Carnegijevu knjiga Ne brini se – živi, a kako i ne bi bila kad su u njoj su sabrane „čarobne formule“ za „pozitivno mišljenje“ koje podrazumijevaju da više „ne živimo u sjećanju“. No, sjećanje je mnogima sa Balkana jedino što im je ostalo od nekadašnjeg života. Pa ako je i tako, probajte, poštovani čitatelji, čitati ovu mudru knjigu. Nikad se ne zna, možda pomogne!

Mostar, 20. lipnja 2014. godine

HSPF.info

Komentari

komentara