dr. sc. Mile Lasić: Putuj Europo…

mile_lasic6_artProces stabilizacije i pridruživanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji, reafirmiran „Solunskom agendom“ iz 2003. godine, pokazao se za neke zemlje u ovoj regiji djelotvornim političkim okvirom, ali za zemlju kakva je postdaytonska Bosna i Hercegovina isuviše zahtjevnim. Doduše, i u BiH su postignuti određeni napretci, jer se preko Mape puta i Studije o izvodivosti, te pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), došlo do njegova potpisivanja u lipnju 2008. godine, kako bi s 01. srpnjem iste godine stupio na snagu, ali samo u formi Privremenog sporazuma. U godinama zatim je, nažalost, umjesto akceleriranja europskog puta došlo do usporavanja, pa i totalnog zastoja u kretanju BiH ka Europskoj uniji.

Piše: dr. sc. Mile Lasić

U Solunskoj agendi, važnom dokumentu iz 2003., ugrađena su: a) načelo uvjetovanosti u sve instrumente privođenja ka EU, i b) individualan pristup, tj. napredovanje putem ispunjavanja kriterija i standarda, prema sposobnostima i zaslugama. Zemlje potencijalni kandidati kreću se prema EU, u konačnici, u ovisnosti od vlastite spremnosti za dubinske transformacije, i u formi regate a ne konvoja. SSP definira prioritete reformi (ekonomske, zakonodavne i institucionalne) i mehanizme monitoringa i koordinacije. BiH se, nažalost, i definitivno u 2013. godini našla u ćorsokaku, nevoljna i nesposobna ispuniti preuzete obveze iz SSP-a, aktualizirane kao nezaobilazne i u Mapi puta iz lipnja 2012. godine, pa unatoč tomu što su SSP ratificirale sve države-članice EU, SSP ostaje joj u odnosima s EU do daljnjega Privremeni sporazum. I takvim će i ostati sve dok BiH ne ispuni obveze iz Mape puta, među kojima su najvažnije implementacija odluke Europskog suda za ljudska prava u „slučaju Sejdić i Finci“ i izgradnja djelotvornog sustava koordinacije, kako bi BiH u odnosima s EU (i Svijetom) govorila „jednim glasom“.

Bosna i Hercegovina može razriješiti vlastitu postdaytonsku dramu samo u kontekstu euroatlantskih integracija i uz suptilne metode uljuđivanja politički i kulturološki zapuštenog, gospodarski nejedinstvenog i pocijepanog, nerijetko ruiniranog prostora, u kojem egzistiraju kaotična stanja, skoro pa uništeni socijalni sustavi i na svemu tomu iznikli autokratski i autoritarni paralelni svjetovi. Da bi BiH jednog dana izašla iz stadija kulture nadbijanja i međusobnog osporavanja bilo bi potrebno započeti odmah s izgradnjom kompatibilne političke kulture onoj u Europskoj uniji, kako bi se tijekom pristupanja i samog pristupa razriješila i bh. nacionalna pitanja i bh. državno pitanje, sukladno visokim vrijednostima paradigme nenasilja i prakse življenja složenih identiteta i međusobnog uvažavanja. U krajnjem, i nije moguće pristupiti EU ukoliko se ignoriraju vrijednosti koje obilježavaju dominantnu političku kulturu unutar EU, ili se nije spremno slijediti njezine temeljne principe koji su je i učinili svjetskom silom u gospodarskom i civilizacijskom pogledu.

Izuzetno kompleksan i zahtijevan proces pristupanja Europskoj uniji podrazumijeva, naime, političku volju da se provedu auto-transformacije velikog formata tijekom preuzimanja “Akija” (Acquis communautaire), odnosno prilagodbe EU “onakvom kakva ona jeste”. Za približavanje i pristupanje EU neophodni su, pak, i zajednička jasna vizija i program integriranja i program usklađivanja zakonodavstva, s jasnom podjelom poslova i zadataka na svim razinama vlasti, što je drugo ime za funkcionirajući sustav koordinacije. U Bosni i Hercegovini se, nažalost, radi o egzemplarnoj nesposobnosti izgradnje zajedničke vizije o vlastitoj europskoj i euroatlantskoj budućnosti, te nesposobnosti izgradnje sustava koordinacije, pa posljedično i Programa integriranja (NPI) i Programa preuzimanja acquisa (NPAA), zbog čega se BiH anno Domini 2013 i definitivno našla na „slijepom kolosijeku“ glede europskih integracija.

BiH nedostaje u ovomu trenutku i volje i znanja i spremnosti za duboke ambijentalne reforme koje bi je učinile kompatibilnom s EU, koje bi omogućile dolazak pravnodržavnosti i u Federaciju i u BiH u cijelosti, a bez te auto-tranzicije nije moguće približiti se, a kamo li pristupiti EU. Tijekom procesa približavanja EU se, inače, radi i o preuzimanju acquisa, na jednoj, i o stupnjevitom prijenosu određenih zakonodavnih i izvršnih nadležnosti na EU, sukladno načelima o podijeljenom i prenijetom suverenitetu i višerazinskom upravljanju, na drugoj strani. Tijekom preuzimanja „pravne stečevine“ važe, dakako, podjednaka pravila za sve zemlje pristupnice – „acquis“ se mora preuzeti i implementirati u cijelosti i bez zadrške. Takvo što nije posve sigurno moguće bez odgovornosti na svim razinama i bez osposobljene javne uprave za procese implementiranja, pregovaranja i pristupanja EU.

Putuj Europo…

HSPF.info

Komentari

komentara