Dr.sc. Mile Lasić: Sjećamo li se Sarajeva …, kako bismo trebali?

mile-lasic-660x330-615x307

I u Srbiji i u Hrvatskoj i u BiH se  nastavlja manipulacija prošlošću, počev od Kulina bana pa do naših dana, uključivo Kosovskom bitkom i Kosovom,  Turskom i Austrougarskom, Prvom i Drugom  Jugoslavijom, uključivo Jasenovcem i  Bleiburgom i Srebrenicom, itd. Svemu tomu ton daju ljudi s vjerskim i akademskim  titulama.    Zato se kod nas, vjerojatno, još uporno i raspravlja treba li se “čađava šerpa” izviniti “pocrnjelom loncu” (citirao sam čuvenu misao publiciste Miloša Vasića)  a u javnom životu su i dalje prisutni zločinci i njihovi jataci, to jest oni koji brane svoje zločine i zločince, govoreći samo o onima drugih i trećih. A već je pet poslije 12  da se na javnoj sceni i u BiH i u Srbiji i u Hrvatskoj pojave ljudi koji bi imali smjelosti sofisticirano svjedočiti o tomu  da su bosansko-hercegovački Bošnjaci, Srbi i Hrvati kod kuće i doma u BiH, da je svima BiH njihova domovina, pa neka u njoj riješavaju svoja pitanja,uz međusobno uvažavanje,  pa se tek potom okreću Ankari, Beogradu i Zagrebu i njeguju «posebne sveze», kulturne i ekonomske i političke, ako već tako mora biti. Ovakvi bi potezi bili  po BiH daleko važniji od pukih izvinjenja iliti isprika «čađavih lonaca».

Nažalost, u BiH je na djelu viktimizacija, pa čak i tzv. viktimo transagresija. Srbi u RS-u obilježavaju jasenovačku golgotu s razlogom, ali  na tako isključiv način da onemogućuju da se s njima suučestvuje. Isključivi govor  u RS-u o 700.000 ubijenih, unatoč u međuvremenu objavljenim odvojenim respektabilnim istraživanjima Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića, koja tragediju svode, vjerojatno, u realne okvire, također tragične, uz istovremeno odbijanje da se kaže iole razumna riječ o posljednjoj tragediji na kojoj je stvorena RS,  onemogućuju  «drugima» i «trećima» i sami dolazak na komemoraciju u Donju Gradinu, na koju bi inače trebali ići iz sva tri naroda u što većem broju. Službeni Hrvati, uključivo Katoličku crkvu, na sva zvona govore o komunističkim zločinima i Bleiburgu, s razlogom, ali  o onim fašističkim i o Jasenovcu tek stidno i puno manje. Bošnjaci se, pak,  uljuljkavaju u vječitu ulogu žrtve, ma koliko nitko na ovim prostorima nije bio uvijek ni dželat ni žrtva, kazano jezikom Daniela Goldhagena. Skoro je skaradno, pak, kada bošnjački ideolozi i mistifikatori slave sultana Mehmeda Fatiha (Osvajača), ubojicu bosanskih kraljeva, ili govore o turskoj okupaciji kao oslobođenju, a neki od takvih, čak, da  je Bošnjacima Turska mati, kao da se rugaju vlastitom narodu, i drugim bh. narodima. S tim je povezano i nerazumno uvećavanje broja poginulih u posljednjoj tragediji, kao da nije dovoljno i 100.000 nastradalih ljudi u BiH, među kojima je nesumnjivo najviše bilo  Bošnjaka i/ili be-ha muslimana, kao što ih je i među raseljenim, uostalom.

Sve bi, dakle, moralo biti stubokom drugačije nego što jeste, a prvo bi ovakva vrsta govora o prošlosti i počinjenim zločinima morala isčeznuti iz medija i parlamenata, pa bi se potom moralo pošteno progovoriti o vlastitim zabludama i zločinima počinjenim u ime vlastite nacije, pa bi tek poslije takvih pretpostavki mogao  netko, ali netko  posve nevin, da i klekne i zamoli za oprost sve one koje za oprost treba moliti. A trebalo mi zamoliti za oprost i sve zvjerski zatučene u Jasenovcu, ali i pobijene nevine ljude drugdje, kojih je moralo biti i na Bleiburgu, pa potom i sve  bezsramno pobijene u posljednjem ratu u BiH i bivšoj Jugoslaviji, a posebice pobijene u šumama oko Srebrenice, i njihove preživjele potomke, pa potom pobijene i preživjele i potomke pobijenih i prognanika uz Drinu, iz Zvornika i Višegrada, pa potom i još uvijek izrazito  traumatizirane građane Sarajeva,  iza kojih je više od 1.000 dana straha za goli život i ubijenih četrnaest tisuća i tristo osamdeset pet nevinih sugrađana, među kojima je bio i veliki broj djece. Uključivo i srpske djece,  o kojima se u ni u Sarajevu ni u Srbiji ne želi ništa znati…

 

*****

U specijalnom  broju Dana «Sjećaš li se Sarajeva», od 03.04.2008, Mirsad Tokača, predsjednik Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo, komentirao je vrlo odmjereno i umjereno objavljivanje kompletnog spiska poginulih građana Sarajeva uslijed ratnih dejstava od 14.385 poginulih osoba. U Tokačinom komentaru se naglašava kako niti Dani niti IDC ne žele ovim spiskom «usporiti ili zaustaviti bilo koju vrstu rasprave ili novih istraživanja vezanih za stradanje grada Sarajeva», te obećava  da «ni sada niti ubuduće za nas neće postojati neupitne istine, ideološke svete krave koje svoja dostignuća proglašavaju vječnim i nedodirljivim mitovima, a posebno ćemo se usprotiviti poigravanjima brojevima žrtava koja nisu utemeljena na detaljnim istraživanjima i identitetu žrtava». Tako se počinje prestajati govoriti o kolektivnoj krivici, ona se prosto individualizira, uče tuđa iskustva…

Pitam se, pak, zar se ne bi ovaj pristup morao primjeniti i na stradanje ljudi u Mostaru, i drugdje, bez obzira na vjeru i naciju, i bez obzira od čijeg metka ili granate su poginuli. Pa, potom, otvorenih očiju početi pošteno govoriti o barbarizmu u kojem se učestvovalo, u kojem su stradavale i ćuprije i manastiri, i crkve i džamije, i ljudi, zatvoreni u mostarski kotao, ojađeni do u nebo zbog nepravde koja im je nanijeta. To što bi u poštenom govoru o mostarskom stradanju najgore prošli ovaj put hercegovački Hrvati, gore čak i od Srba, jer su oko Mostara dovršavali ono što su započeli JNA i rezervisti, manje je važno od toga da se imenom i prezimenom utvrde i žrtve i njihove ubojice. Tako bi se nekako moralo slično govoriti i o Muzeju revolucije u Jablanici, koncentracijskom logoru za Hrvate u prošlomu ratu, da ne govorimo o Trusini, Uzdolu i Grabovici, a ne na način kako su to učinili u Jablanici prošle godine Dubravko Lovrenović i ove Željko Komšić, držeći ode „nahumanijoj bitci Drugog svjetskog rata“ i prešutkujuću u što su barabe bile pretvorile spomenuti muzej. To nije ni antifašizam ni europejstvo kakvo nam je potrebno. Uostalom, krajnje je vrijeme da se Dan pobjede nad fašizmom ne povezuje nasilno s Danom Europe, jer je antifašizam samo segment složene priče o Danu Europe …

Istina o prošlosti, zasnovana na faktima i neoborivim dokazima, a što je posebno važno na javnom uvidu u saznanja do kojih smo došli, piše Mirsad Tokača, nužna je zbog zadovoljenja potreba direktnih žrtava zločina, zbog osude nasilja nad ljudskim dostojanstvom, a sve s konačnim ciljem obezbjeđenja njihovog obeštećenja, vraćanja dostojanstva žrtvama i njihovim porodicama. Iznad svega, istina nam je potrebna zbog izgradnje povjerenja u vladavinu pravde i zakona, a kroz kažnjavanje zločina, bez obzira bio on potican i direktno počinjen od najviših političkih i vojnih vođa ili običnih vojnika i civila, veli dalje Mirsad Tokača. Osnovni principi kojim smo mi vođeni tokom istraživanja su da istraživanjem moraju biti obuhvaćeni svi ubijeni ili nestali građani Bosne i Hercegovine, a potom, da žrtve ne smiju biti diskriminirane zbog svoje etničke, vjerske, rasne, ideološke ili druge socijalne pripadnosti, objašnjava prvi čovjek IDC-a. Lista koju danas objavljujemo nudi imena 14.385 lica koja su tokom 3,5-godišnje opsade poginula ili nestala na teritoriji deset općina Grada Sarajeva. Taj broj, dakle, uključuje stanovnike Sarajeva, ali i one koji nisu živjeli u Gradu, ali su u njemu poginuli. U odnosu na cijelu državu, na područje deset općina Sarajeva otpada 12,93% od ukupno nešto više od 97.000 do sada utvrđenih imena smrtno stradalih državljana Bosne i Hercegovine. Iz Tokačine analize ovdje izdvajamo još samo IDC-ovo  saznanje pod rednim brojem  pet, u kojem se ustvrdilo: “Od ukupno 8.940 vojnika poginulih tokom perioda opsade, na branioce Sarajeva otpada 6.278 . U istom periodu poginulo je 2.662 vojnika JNA-VRS koji su držali Sarajevo pod opsadom”. Kao i IDC-ovo saznanje  pod rednim brojem šest u kojem se govori o nacionalnoj pripadnosti  građana Sarajeva ubijenih ili nestalih na teritoriji deset općina, a ona  je dokumentirano  sljedeća: “Od ukupnog broja žrtava – 9.526 ili 66,22% su Bošnjaci, 3.974 ili 27,63% Srbi, 723 ili 5,03% Hrvati i građani ostalih nacionalnosti 162 ili 1,13% ”.

 

******

Be-ha narodi su nažalost i dalje uhvaćeni u kandže političkih zaostavština mrtvih nacionalnih  vođa i njihovih živih nasljednika, koji i ne rade drugo do «oživljuju mrtvace».Zato je doista krajnje vrijeme da svatko tko misli dobro sebi i svojoj djeci postavi i  pitanje – hoćemo li konačno pošteno o neslavnoj prošlosti, uključivo i o svojim i o zločinima drugih, ili ćemo i dalje po naški? Na ove redove me je, bez skrivanja, natjerao posjet srbijanskog premijera Vučića, podrijetlom iz Čipuljića pored Bugojna, političkomu Sarajevu, zapravo njegovoj drugoj zemlji. Hoću reći, ma što među nama bilo u prošlosti, vrijeme je za novi početak, iskren i čestit, inače od njega i neće biti ništa  …

Vidiportal.ba/HSPF.info

Mostar, 13. svibnja 2014. godine

Komentari

komentara