Dvije i pol slobode

prosvjedi-ukrajinaPo Europskoj uniji sada hodaju u potkovanim cipelama. To nije posebno teško, jer zvijer leži na zemlji. U središtu već dugo nemaju nikakve nove ideje. Ali zato se na njezinim periferijama događaju stvari koje iznova definiraju kontinent. Vladimir Putin je za popust u nabavci plina i petnaest milijardi dolara od Viktora Janukoviča upravo kupio Ukrajinu, za koju je EU već bila pripremila sve papire. Trebalo ih je samo potpisati. Ovo je naravno uvredljivo. Nisu smatrali ni da treba europsku državu obračunati u eurima. Europa u Kijevu sada stoji vrlo loše. Ljudi koji tri tjedna prosvjeduju po snijegu i mrazu mašući europskim zastavama postavljat će čudna pitanja.

Piše: Ervin Hladnik Milharčič / Dnevnik.si

„Dajte mi svoju putovnicu“, rekla mi je Eva kad sam joj pokušao objasniti da Europa nije toliko idealna tvorevina kakvom je na Euromajdanu zamišljaju. Tako su nazvali Trg neovisnosti u središtu Kijeva. Eva je rođena 1991., kad se Ukrajina osamostalila, i odrasla je s idejom da će njezina država jednom postati dio EU. Europska država po svaku cijenu, oduvijek. Klimala je glavom dok sam joj objašnjavao da u EU ozbiljne političke snage razmišljaju o alternativama. „Da, da, znam. Dajte mi putovnicu.“

Uzela ga je i stavila u torbicu. Iz nje je izvadila plavu ukrajinsku putovnicu i gurnula mi ju u ruku.

„Sretan put.“

Brže-bolje sam prigrabio svoju putovnicu. Ne dam. S ovim plavim možeš otputovati samo do najbližeg veleposlanstva i moliti za vizu. To nije putna isprava, nego isprava za ograničavanje kretanja. Nešto iz dvadesetog stoljeća. Europa i u Kijevu znači isto ono što je značila u Ljubljani ili Novoj Gorici. Jamstva da nisi ograničen na uske granice nacionalne države, nego da se pred tobom prostire jedan veliki kontinent, kome ti pripadaš i kroz koji možeš putovati. Kako ćeš se u njemu snaći, to je tvoj problem. Sa svim njegovim manama, Eva ga je smatrala svojim. Oko nje je bilo sto tisuća ljudi.

Pošto su Putin i Janukovič jedan drugom stegnuli ruku, s pravom se možemo zapitati vladaju li Europom zaista toliko nesposobni političari da su najveću europsku državu ispustili iz ruku a da uopće nisu opazili kakva se trgovina odvija iza njihovih leđa. Možda u Bruxellesu nitko ne govori ruski i ukrajinski, pa su od silnog oduševljenja zaboravili prevoditelja. Ili nikad nisu ni mislili ozbiljno sa otpočinjanjem postupka integracije Ukrajine, a ovo je kraj ideje o velikom bezgraničnom europskom prostoru? Ispod glasne retorike o obrani europskih vrijednosti i temelja naziru se procesi koji u širokom luku zaobilaze ideju slobodne Europe i iz nje izostavljaju čitave države. A u Kijevu je prije samo tjedan dana Europa bila zvijezda vodilja ljudima kojima je zaista dodijala ciklična vladavina uske skupine oligarha koji koriste ekonomsku moć da kroje politiku države ili političku moć da se domognu državnog bogatstva. Oni uopće nisu bili spremni slušati sumnje o tome kako Europa možda nije saveznik ljudi koji bi prelazili njezine granice, nego je organski povezana s ljudima koji preko njihovih glava sklapaju poslove i tek malo uljudnije funkcionira po istim pravilima. Argument upotrebljive i neupotrebljive putovnice potisnuo je sve nedoumice. Sloboda kretanja je temeljna europska vrijednost. Ona nikada ne može zapasti u krizu.

Utoliko je čudnije kada se dogodi upravo to. Za kapital i robu Europa je još uvijek veliki prostor gdje nema prepreka za kretanje. Izgleda, međutim, da se za ljude Europa vraća nacionalnim državama. I u Bukureštu i Sofiji se kontinent slabo kotira. Britanski parlament će prije nove godine usvojiti zakon koji će ograničiti prava migranata da ostvare svoja socijalna prava. Tek će poslije tri mjeseca regularnog boravka na teritoriju Velike Britanije moći zatražiti zaštitu koju uživaju državljani Otoka. Zakon će vrijediti za radnike iz cijele Europe, ali namijenjen je njezinom istoku. Britanci su u potpunoj panici da bi Bugari i Rumunji mogli masovno doći i tražiti posao u Engleskoj ako se za njih spusti ograničenje kretanja. Napravili su prvi veliki korak unazad u procesu europskih integracija. A ni korak naprijed nije bio izraz čovjekoljublja i zaklinjanja europskim vrijednostima. Ljevičarski premijer Tony Blair je 2004. godine širom otvorio vrata radnicima iz novih država članica ne čekajući da dođu do Schengena. Iza ove napredne ideje stajala je reakcionarna agenda. Blair je htio do kraja uništiti sindikate, koje je do ruba neefikasnosti dotjerala ekstremno konzervativna premijerka Margaret Thatcher. Taj cilj je ostvaren. Sindikati su sada patetična karikatura organizacije iz druge polovice dvadesetog stoljeća. Sada njezin konzervativni nasljednik ponovno zatvara vrata da s leđa napadne zakonska prava za koja su se oni izborili.

Britanski konzervativci smislili su novu interpretaciju tri noseća stuba ujedinjene Europe. Sloboda kretanja kapitala. Ona je sveta i neprikosnovena. Sloboda kretanja robe. Nije za šalu. Slobodno tržište je temelj prosperiteta čitavog kontinenta. I najmanja prepreka za slobodno kretanje robe i kapitala ugrozila bi čitavu strukturu privilegija na cijelom kontinentu. Sloboda protoka ljudi. Ovdje su se Britanci malo zamislili. Ako kapital i roba slobodno dolaze do ljudi, je li zaista nužno i da ljudi toliko putuju i traže posao? Zaključili su da su tri slobode previše. Dvije i pol slobode sa tromjesečnim rokom zakašnjenja sasvim su dovoljne.

Ovo je zanimljiv obrt logike širenja europskih vrijednosti u istočnoj Europi. Smatralo se da je istočna Europa nerazvijena i da se mora rukovoditi po pravilima koja vrijede u zapadnoj Europi. Na tome je počivala logika proširenja EU. Otvaraju se poglavlja, države usklađuju zakonodavstvo, političke sustave, bankarstvo, ekonomsku strukturu, poljoprivredne proizvode, nazive vina i kobasica. Europa djeluje kao faktor razvoja i kriterij napretka. Zapad je model efikasnosti slobode, istok je primjer neupotrebljivosti ograničavanja slobode. Sada su na njezinom istočnom rubu doveli ideju europskog slobodnog tržišta do tolikog spuštanja carinskih ograničenja da se kupuju i prodaju čitave države. Na zapadu se, pak, tržište rada sputava do krajnje mjere do koje se može legalno ići. Možda samo trunčicu preko nje.

Vladimir Putin se sigurno smije. Više nema efikasne oporbe i kritičkih medija, a pred vratima su najveće zimske olimpijske igre na svijetu. Na vlast je došao u trenutku kada je bilo aktualno pitanje koliko daleko na istok seže Europa. Sada se treba ozbiljno zapitati koliko daleko na zapad je otišla njegova Rusija. Sretan Božić.

 

Komentari

komentara