Fašizam i mi

fasizamMnogi su već skrenuli pozornost na sve snažniju fašizaciju našeg društva. Kako je poznato, ovu ideologiju karakterizira centralizacija vlasti, potpuna kontrola nad svim aspektima društva i netrpeljivost prema svim oblicima drugosti, te ruku pod ruku ide sa mizoginijom, nacionalizmom, rasizmom, homofobijom, itd. Ovaj tekst pišem iz glavnog grada AP Vojvodine u kojem živim od nedavno. Za mog života u Novom Sadu je postalo bolno očigledno da već navedene ideje predstavljaju i stvarnost u kojoj živimo.

Piše: Adriana Sabo

Kako se često sa ponosom ističe, Vojvodina je regija u kojoj žive pripadnici preko dvadeset različitih etničkih skupina, a multikulturalnost i otvorenost za sve se, makar plakatno, ističu se kao najveće vrline Vojvođana. Paralelno s ovim diskursom, može se pratiti i onaj, vrlo vitalan, kojim se ističe da je AP dio Srbije, da je njezino većinsko stanovništvo srpsko i da se njihova kultura neprekidno guši zbog navodne otvorenosti prema manjinama (s naglaskom na riječi ”manjina” koja stoji u suprotnosti ”većini”). Neću ulaziti u složenost političke situacije u Vojvodini koja seže duboko u našu prošlost. Ono što bih ipak željela istaknuti je činjenica da je upravo ta druga struja dograbila vlast s političkim promjenama do kojih je došlo 2012. godine. Usprkos tome što demokrati imaju većinu u vojvođanskom parlamentu, “stvarnu” vlast u pokrajini i njezinom glavnom gradu drže Naprednjaci i odbjegli članovi Dveri, koji su formirali novu stranku pod nazivom Treća Srbija.

Kad maršira Treća Srbija

U posljednjih godinu dana, svjedoci smo, očigledno, centralizacije vlasti, postupnog uspostavljanja totalne kontrole nad svim aspektima društva (koje još uvijek traje) i, što je u vojvođanskoj sredini posebno upečatljivo, jačanja netrpeljivosti i mržnje prema drugom (drugima). Ona se, u pravom duhu fašizma, očituje kroz gotovo paranoičan strah od drugosti, koja se doživljava kao neprijatelj za „našu“ kulturu, državu, jezik itd. Tako su, da navedem samo nekoliko upečatljivih primjera, u posljednjih godinu dana, natpisi na novosadskim autobusima promijenjeni iz latiničnog u ćirilično pismo, a zatim je direktor Kulturnog centra Novog Sada, Laslo Blašković, smijenjen, jer ova institucija nije imala ćirilični natpis, te je tako, kako se smatralo, doprinosila marginalizaciji ćirilice, a samim tim i srpstva, pravoslavlja, svetosavlja itd. Jer ovo je Srbija i svi koji u njoj žive moraju znati srpski jezik i ćirilicu. Bez obzira na to što ona nije pismo Mađara, Rumunja, Rusina, Čeha, Slovaka i mnogih drugih etničkih skupina koje žive na ovom teritoriju, oni će se morati prilagoditi većini, a svima mora biti jasno tko je većina, a tko manjina. Na njegovo mjesto došao je aktualni direktor, Andrej Fajgelj, pravovjerni stanovnik Treće Srbije. On je stao u obranu većinske kulture u Srbiji i sada vrijedno radi na očuvanju ćirilice i drugih svetinja, produhovljenju mladih i njihovom odgoju. Zbog toga je nedavno i cenzurirao, odnosno „uredio“, kako sam kaže, izložbu studenata master studija odsjeka za slikarstvo Akademije umjetnosti i to kako ne bi dozvolio da obični građani, od kojih većina vjeruje u boga, trpi uvrede od strane mlade slikarice, Danijele Tasić. On je, kako sam navodi, u razgovoru s umjetnicima, profesorima, studentima, građanima ali i predstavnicima crkve i svim ljudima dobre volje, odlučio po vlastitom ukusu preurediti izložbu i ukloniti rad koji prikazuje siluetu muškarca, razapetu između novčanica. Jer je svim pravovjernim Kršćanima jasno da je na slici zapravo Isus koji grabi pare, a to smeta njihovoj religiji. Za ateiste u Srbiji nema mjesta, oni su prijetnja čvrstom poretku zasnovanom na simbiozi crkve i države. Za to vrijeme, među „običnim ljudima“ dolazi do eskalacije nasilja i mržnje, posebno među mladima. Tako su, na primjer, učenici pretukli profesora iz zabave. Kronika je, pored „uobičajenih“ izvješća o sudarima, prepuna vijesti o “maloljetnim osobama” koja nasumično napadaju i fizički maltretiraju prolaznike. Drugim riječima, netrpeljivost prema drugom se doslovno manifestira na ulicama.

Obitelj kao osnovna ćelija fašizma

Ipak, iako se u javnosti pozornost posvećuje ovim aspektima fašizacije društva, čini se da još uvijek izostaje svojevrsno “rodno čitanje” ovakve situacije. U kontekstu današnje Srbije, ili preciznije njezine sjeverne pokrajine, izuzetno je teško pronaći očigledne primjere negativnog odnosa čelnika vlasti prema ženama. Drugim riječima, predstavnici Treće Srbije i Dveri, koje u svojim rukama trenutno imaju političku moć, nikada otvoreno nisu zastupali neki od stereotipnih viđenja uloge žene u društvu. Tako, na primjer, već spomenuti Andrej Fajgelj nikada neće napraviti grešku i reći da su žene prirodno inferiorne.

Stranke koje su trenutno na vlasti, dakle, imaju veoma „lijepo upakiran“ politički program, koji je ideološki naizgled veoma daleko od militantnog nacionalizma pojedinih organizacija. Utemeljen je na sasvim utopijskim idejama, a njihova „desna pozicija“ nije uvijek očigledna (mada je uvijek prisutna). Tako se neki segmenti programa Treće Srbije, istaknuti na njihovoj stranici mogu okarakterizirati kao „univerzalno pozitivni“. Naime, ova stranka se s jedne strane zalaže za decentralizaciju države i razvoj manjih regija i općina, zatim za obnovu ekonomije i gospodarstva, očuvanje životne sredine, povećanje kvalitete hrane, podizanje pismenosti, za promjene u obrazovnom sustavu, smanjenje kriminala, otklanjanje korupcije, iskorjenjivanje nasilja, pružanje jednakih mogućnosti za sve (i muškarce i žene), očuvanje obitelji itd. S druge strane, pojedine točke njihovog programa daju prethodno navedenim točkama jasno desničarski kontekst. Uz utopijske ideje javlja se i obnova kraljevine Srbije, zalaganje za sveprisutnost crkve i kršćanskih vrijednosti u društvu, očuvanje srpskog nacionalnog identiteta, sprječavanje daljeg širenja bijele kuge itd. S jedne strane, građanima i građankama se nudi utopija, država bez korupcije, GMO-a, koja kao takva ima razvijenu industriju i gospodarstvo i mogućnosti da ulaže u obrazovanje, kulturu, umjetnost i slično. S druge strane se desničarske ideje postavljaju kao ključne u ostvarivanju ove utopije, dok bazu svih ovih promjena čini tradicionalno, patrijarhalno društvo: povratak „pravim vrijednostima“ i moralu koji će Srbiji pomoći da u svijetu konačno dobije zasluženo priznanje i mjesto koje joj oduvijek pripada.

U ovakvom političkom programu, efektno je zamagljena uloga žene. Jedan njegov dio posvećen je, neočekivano, ali u duhu utopije, ostvarivanju jednakosti žena. Kako smatraju, treba nam omogućiti da same odaberemo hoćemo li biti domaćice ili poslovne žene, a zatim se naglašava i da je nužno podići vrijednost našeg rada u društvu. No, kako primjećuju, u zemlji se „razvija […] ideologija koja ženu želi izvući iz obitelji i usmjeriti samo na karijeru i poboljšanje materijalnog položaja. Treća Srbija se zalaže da žena dobije priliku da sama izabere svoj poziv i da razvija sve strane svog bića, kako one koje se odnose na karijeru, tako i duhovne, biološke i emotivne“. Drugim riječima, dolazi se do stava da je obitelj, i to tradicionalna obitelj, stup srpskog društva, a taj stup je u krizi. Žena može imati karijeru, ali istovremeno mora biti i majka, mora ispuniti svoju, bogom danu reproduktivnu ulogu. U tom smislu se u ovom diskursu nikada neće naći eksplicitan stav o tome da je žena inferiorna, da treba služiti mužu i da je njezina vrijednost uvjetovana njezinim reproduktivnim mogućnostima. To su stavovi čiju afirmaciju Treća Srbija prepušta sestrinskim institucijama i organizacijama, poput crkve, ili ekstremističkim organizacijama, ili pak dugo njegovanoj tradiciji isključivanja žena na ovim prostorima. Drugim riječima, u njihovom diskursu postoje svojevrsne bjeline čije je popunjavanje prepušteno drugima, a na to tko su ti drugi se ukazuje svojevrsnim „linkovima“.  Mjesto žene u crkvenoj hijerarhiji, na primjer, sasvim je očigledno, a pripadnici ove stranke jasno ističu njezinu bitnu važnost za naš narod. Ista je situacija i s monarhističkim uređenjem, za koje se također zalažu. Dakle, žene su sa pozicija moći uklonjene veoma lukavim obrtom, a njihovo svođenje na reproduktivnu funkciju prikazano je kao stvar izbora (i to izbora samih žena).

Jaram reprodukcije

Heteroseksualni par je baza “zdravog” i “normalnog” društva, o čemu svjedoči i nedavna kampanja Dveri sa sloganom “Porodica na prvom mjestu” i grafičkim rješenjem koje prikazuje mušku, žensku i dječju ruku jednu u drugoj, obojene bojama srpske zastave. Oni koji nisu u braku, ne žele ili ne mogu imati djecu, pripadnici LGBT populacije itd., prijetnja su naizgled harmoničnom ustrojstvu društva. Pošto ipak živimo u 21. stoljeću, neka odstupanja su naravno moguća – dozvoljeno nam je glasovati, školovati se i raditi, ali društvu postajemo “vrijedne”, odnosno naše postojanje dobiva smisao onog trenutka kada počnemo rađati. I to je ono što se krije iza diskursa aktualnih desničara.

Kao sjajan primjer za ovo, više ili manje suptilno postavljanje žena na mjesto koje im pripada može poslužiti i na početku teksta spomenut rad Danijele Tasić, koji je cenzurirao KCNS. Ona je pokazala da zna kritički misliti i to razmišljanje pretočiti u umjetnost (što je polje još uvijek rezervirano za muškarce), što je, usprkos svim plakatnim zalaganjima za slobodu mišljenja, za konzervativne čuvare naših morala bilo nedopustivo. Jer mlada žena koja svojom umjetnošću ukazuje na vezu crkve i novca ne može biti dobra srpska majka koja će svoju djecu odgajati u duhu pravoslavlja, te njezin rad može imati samo poguban utjecaj na društvo.

I na kraju, diskursi kojima smo okruženi nam se predstavljaju kao prirodni, da ne kažem bogom dani, i kao takvi nepromjenljivi i neupitni. Sloboda govora, koje na ovim prostorima u posljednjih dvadesetak godina nije bilo previše, polako nestaje i ustupa mjesto jednoumlju koje diktira crkva-država. A da bi se ovakvo ustrojstvo reproduciralo, potrebno je kontrolirati i ljudsku reprodukciju, kontrolirati žene, ali tako da one same to ne primjete. I u tome leži izuzetna opasnost aktualne desničarske ideologije. Što bi rek’o naš narod, promijenila je dlaku, ali ne i ćud.

Izvor: Elektro Beton

Komentari

komentara