FOTO: To nam je naša borba dala – korupcija (ni)je naš problem

U tako korumpiranom i nesređenom društvu, da je mito postao uobičajen i podrazumijevajući da se čak podnosi pod tradiciju i običaje, očekivali biste veliku zainteresiranost za bilo kakvu akciju pokrenutu glede ovog problema. No, kao i mnogo puta, kritična masa, civilno društvo i građanski aktivizam su izostali.


 

Naime, nedavno je od strane Udruge C- Centar, u sklopu projekta ‘Prijavi mito, zaustavi korupciju’, izdana kvalitetna i zanimljiva istoimena brošura, autora Augustina Zonjića i Ivana Sršena, a sponzorirana od strane Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država.

 

Tako su više o cijelom projektu, spomenutoj udruzi, ali i njihovoj stranici mito.ba, iz prve ruke dobili priliku saznati studenti Univerziteta Džemal Bijedić te Sveučilišta u Mostaru. Nažalost, malo je njih tu priliku  i iskoristilo. Tek je neznatan broj onih koji su poslušali predavanja na dvjema javnim tribinama pod nazivom ‘Korupcija u Bosni i Hercegovini’, na kojima su gosti izlagači bili doc.dr.sc. Mile Lasić – ‘Politička korupcija’, Ivana Korajlić (Transparency International BIH) – ‘Korupcija u Bosni i Hercegovini’ te doc.dr.sc. Milan Vego – ‘Mediji kao sredstvo borbe protiv korupcije’.

 

 

Prof. Vego je iznio alarmantan podatak, da je BiH od 176 zemalja po korumpiranosti na visokom 72. mjestu, te da ništa bolje stanje nije ni u regiji. Nezaposlenost, masovni egzodus mladih ljudi, potplaćeni medijski radnici, ovisne medijske kuće, samo su neki od razloga trenutnog stanja koji je potom savršeno plodno tlo za korupciju. Kao rezultat zatim imamo situaciju u kojoj, kako napominje prof. Lasić, političke stranke postaju burze rada, te urušen sustav obrazovanja u kojem se akademske elite zatim savršeno uklope u novonastalu „žabokrečinu“.

 

S obzirom da su se ove antikorupcijske javne tribine pretvorile u privatna predavanja, zanimljivih konstatacija i prijedloga imali su i posjetitelji. Oni su primijetili da je korupcija postala model ponašanja, počevši od samih studenata koji za svoje diplome kupuju skupocjene poklone profesorima. Predstavnika vlasti naravno nije bilo, kao ni predstavnika medija. Očito ova situacija velikoj većini koristi, te dok je stanje takvo, promjene očekivati ne možemo. Pogotovo ako će odzivi i ubuduće biti ovako mizerni. Pokazalo se da nam osim zakona te odgovarajućih stegovnih mjera, nedostaje i hrabrosti, morala, ali i zdravog razuma. Jer dok mi na sve, pa i ovaj problem oko korupcije gledamo kratkoročno, onih par država koje su više korumpirane (Afganistan, Sudan, Mianmar itd), će nas prestići, onih 30% mladih koji još žele ostati u BiH će se predomisliti, te će ostati samo oni pravi konstitutivni obožavatelji ove države, da se, valjda, bore sami protiv sebe.

 

Više informacija na web stranici : www.mito.ba

 


 

Izlaganje dr. sc. Mile Lasića na antikorupcijskim tribinama na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ i Sveučilištu u Mostaru, održanim 18. prosinca 2012. godine


K=M+D-O iliti korupcija=monopol+diskrecija-odgovornost

 

Etimološki korijen pojma „korupcija“ je u latinskom jeziku, u riječi „corrumpo“, koja znači i podmićivanje i potkupljivanje službenih osoba, ali i izopačenost i razvrat. Ergo, oni koji su korumpirani, ma koju dužnost obnašali i nisu drugo do bolesnici ili razvratnici. Posve je svejedno pri tome jesu li u politici, na fakultetima, u zdravstvenim ustanovama, ili negdje drugdje.

 

Tumačenju sadržaja pojma „korupcija“ može se prići s više aspekata, primjerice sa šireg, sociološkog, i užeg, kriminalističkog ili kazneno-pravnog aspeketa. Nas ovdje primarno zanima ovaj prvi, ali moramo sa aspekta drugoga kazati kako se pod korupcijom podrazumijeva socio-patološka i krimogena pojava. Promatrana s oba aspekta, dakle, „korupciju“ bismo mogli definirati kao zlouporabu moći kojom je oboružana jedna funkcija ili položaj u sustavu moći radi nezakonitog stjecanja materijalnog bogatstva ili statusa.

 

I u brošuri „Prijavi mito – zaustavi korupciju“ (Udruge C-Centar, Čapljina, 2012., uredio Augustin Zonjić, student politologije Filozofskog fakulteta Sve-Mo)  za korupciju se veli: „Korupcija je zlouporaba povjerenih ovlasti za privatnu korist“ (Transparency International, TI), ili „… javnih ovlasti za privatnu korist“ (Svjetska banka).  U ovoj iznimno vrijednoj brošuri se navodi  da se u slučajevima korupcije radi o „devijantnom ponašanju djelatnika javne uprave (izabranih ili imenovanih) koje nije u skladu s njihovim službenim dužnostima, a primjenjuje se u cilju stjecanja privatnog bogatstva ili statusa pojedinca, uže obitelji ili povezane grupe ljudi“.  Tako je korupciju vidio utjecajni američki politolog Joseph S. Nye, autor brojnih važnih studija, pa i one o „javnoj diplomaciji“…

 

U C-Centar-brošuri je pojašnjeno, također, kako je korupcija „maligna društvena pojava“, odnosno zločin neodgovornih političkih elita, izabranih i imenovanih djelatnika koje ne razumiju politiku kao obvezu služenja svojoj svijesti i savjesti, ili ideji dobra, nego kao prostor neograničenih zlouporaba i bogaćenja.

 

I

 

U najčešće pojavne forme političke korupcije ubrajaju se, inače, u svakom dobrom udžbeniku o prevenciji korupcije: podmićivanje – obećanje, ponuda ili davanje bilo koje beneficije koja neprimjereno utječe na ishod odluka javnog službenika; pronevjera novca u političkom sustavu neke zemlje od strane političkih kandidata i  političara na vlasti; •sukob interesa – situacija u kojoj su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom (pri čemu je, primjerice, omiljeni nepotizam samo jedna od formi sukoba interesa); netransparentnost novčanih tijekova u politici; omogućavanje privatnom sektoru kupiti politički utjecaj; korupcija u izbornom postupku; utjecaj na pravni sustav države da neučinkovito procesuira i time štiti kaznena djela korupcije; utjecaj na zakonodavnu vlast da legalizira povoljniji tretman za pojedine interesne skupine, pristranosti i iznuđivanje …

 

Korupcija se u pravilu dijeli na: a) korupciju u društvenom sektoru; b) korupciju u privatnom sektoru; c) mješovitu korupciju. Po nekim drugim kriterijima može se dijeliti: a) na aktivnu i pasivnu, b) sitnu (administrativnu ili birokratsku) i krupnu ili visoku (djela nastala na visokoj razini vlasti). Pod sitnom  se misli svakodnevna zlouporaba položaja javnih službenika, a pod krupnom ili visokom na političku korupciju na visokoj razini, uključivo i manipulacije politikama, institucijama i pravilima postupaka u raspodjeli resursa i financiranju od strane političkih donositelja odluka. Korupcija se sistematizira, također, i na sustavnu i sporadičnu …

 

O čemu se ovdje radi možda  nam ponajbolje pomogne definicija Vita Tancija koja kaže da je korupcija namjerno nepridržavanje načela nepristranosti kod odlučivanja s ciljem ostvarivanja prednosti za počinitelja ili povezane osobe kroz takve postupke. Sukladno ovom pristupu, često regulative i uspostavljeni procesi i procedure unutar javnih institucija omogućavaju ili, čak, podržavaju monopolsko ponašanje i diskreciju kod donošenja odluka, te kada se tome doda i odsustvo odgovornosti donositelja odluka i slabi mehanizmi za provjeru njihovog rada, dolazi se do poznate formule K=M+D-O (korupcija=monopol+diskrecija-odgovornost). I neki drugi autori upozoravaju na svojevrsno pravilo, ako netko ima monopol na određena dobra ili usluge, te diskrecijsko pravo odlučivati o tome hoće li i koliko će tko dobiti, i ako pri tome ne postoji transparentnost, onda je vrlo vjerojatno da će doći do korupcije (vidjeti, Klitgaard, Robert, Ronald McLean Abaroa and H. Lindsey Parris. 2000., Corrupt Cities: A Practical Guide to Cure and Prevention.

 

 

Riječ je, dakle, o krimogenom ponašanju i svojevrsnoj „parlamentarnoj kleptokraciji“ u bosansko-hercegovačkom slučaju, kako je to svojevremeno formulirao prerano povučeni iz BiH američki diplomat Rafi Gregorian. Jer, u kazneno-pravnom pogledu „korupcija“ i nije drugo do zlouporaba ovlasti i položaja sa svrhom korištenja privilegija i bespravnog stjecanja bogatstva, ma koliko se u užem smislu i u kolokvijalnom govoru svodila samo na davanje i primanje mita. BiH je, inače, po percepciji korupcije u 2011. godini (u izvedbi TI) najkorumpiranija zemlja u regiji jugoistoka Europe – s indeksom 3.2, za zeru gora čak i od Srbije (3.3), Makedonije (3.9), Hrvatske i Crne Gore (4.0) i Slovenije (5.9). Jasno je, što je indeks manji to je situacija s korupcijom u pojedinoj zemlji gora.

 

Politička korupcija se ne smije, dakako, mjeriti samo količinom pronevjerenog novca putem manipulacija u oblasti javnih nabavki, ma koliko procijenjenih 700 milijuna KM na godinu jesu alarmantni i strahotni podatak. Neizmjerena, još alarmantnija posljedica korupcije ogleda se, dakako, u svim urušenim sustavima (i zdravstvenom i socijalnom i obrazovnom i…).

 

Kada se svemu navedenom doda, da su u zemljama – slijednicama bivše SFRJ, posebice u BiH, plaće političara i visokih državnih službenika uvjerljivo veće od njihovih kolega u regiji, te da su stranačke središnjice preuzele ulogu burzi rada onda je priča o političkoj korupciji još alarmantnija. Novo-formirane kleptomanske elite su, dakle, privatizirale državu i njezine resurse za sebe. K tome svemu se bh. javna uprava ubraja u najnesposobnije.

 

Političku korupciju čini Bermudski trokut čiji su elementi političke stranke, vlada koja troši novac iz proračuna kroz javne nabavke i javna poduzeća. Naše institucije nisu sposobne ući u taj trokut – ističe, primjerice, dr. Vladimir Goati iz “Transparentnosti Srbija”.

 

Njegov kolega iz Transparency International u BiH, izvršni direktor Srđan Blagovčanin bez okolišanja upire prst u vrhove političkih stranaka: „Ako pogledate istraživanja javnog mnijenja vidjet ćete da građani u političkim strankama vide najkorumpiraniji segment društva i generatore krize. Rekao bih da političke stranke u Bosni i Hercegovini funkcioniraju po uzoru na mafiju. Njihov osnovni cilj je kontrola javnih resursa radi bogaćenja njihovih članova. Danas ne možete dobiti bilo kakav posao, ako niste član neke političke stranke ili ako nemate njezino pokroviteljstvo.“

 

U ovakvom demokraturskom kleptomansko-parlamentarnom ambijentu, zaključimo, i ne može se nikuda stići do u lošu prošlost. Ili se moramo početi buniti protiv sitne i krupne korupcije, kako ne bi i definitivno pojela i zemlju i ljude? Sloboda i građanska kuraža su, inače, u nama, treba ih samo aktivirati…

 

Priredili: Irena Mrnjavac i Ivan Kraljević


HSPF.info

 

Komentari

komentara