Globalna ekonomija će živnuti ove godine

brokerGlobalna ekonomija bit će uspješnija u 2014., nego u prošloj godini. Najviši rast i dalje će bilježiti zemlje u razvoju, iako, na primjer, Kina bilježi pad sa nekadašnjih 12 na 7 posto. Ekonomija SAD-a će nastaviti rasti – oko 2.5 posto – dok se očekuje da će eurozona napokon izaći iz recesije. Ipak, globalnoj ekonomiji predstoji nimalo lak posao strukturalnih reformi za što postoje politički otpori, prije svega u zemljama u kojima se uskoro održavaju izbori. Osim ekonomskih i političkih parametara, bitni su i psihološki, kao što je samopouzdanje. Problem je i “što ne znamo što ne znamo” kada je riječ o novim rizicima i izazovima koji se mogu pojaviti.

Sa prognozom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da će 2014. biti dinamičnija od 2013. – odnosno da će se globalni rast ubrzati sa sadašnjih 2,9 posto na 3,6, slaže se i washingtonsko Vijeće za vanjske poslove (Council on Foreign Relations).

Najviše stope rasta zabilježit će ekonomije u razvoju, prije svega azijske i južnoameričke. Istovremeno, SAD će zabilježiti najbrži rast u ovom desetljeću, smatra Mark Zandi, glavni ekonomist analitičke filijale ”Moody’s”, agencije za kreditni rejting, prije svega zbog popuštanja oštrih fiskalnih mjera, zatim izuzetno dobrih bilanci američkih korporacija, banaka i kućanstava. Poslovna zajednica je, prema njegovim riječima, uspjela smanjiti troškove i ostvariti rekordne profite.

Istovremeno, banke su dokapitalizirane i veoma likvidne, a kućanstva su smanjila teret dugova, otplaćujući kredite uz rekordno niske kamate. Pozitivnim trendovima doprinosi i niska cijena energije zbog eksploatacije plina iz škriljaca. Međutim, potencijalni rizik ostaju fiskalna, odnosno porezna opterećenja i nedovoljne investicije u javni sektor, što može umanjiti potencijal za dugoročni rast, upozorava Zandi.

Europska središnja banka je stabilizirala tržište državnih dugova, tako da su sustavni rizici smanjeni. Ipak, agencija za ocjenu boniteta Standard&Poor’s snizila je prije nekoliko dana kreditni rejting Europske unije za jedan stupanj, čime je ona izgubila najviši rejting, AAA, koji je do sada imala.

Kao razlog za sniženje rejtinga sa AAA na AA+ agencija je navela sve težu bitku oko proračuna EU-a i pogoršanje kreditnog rejtinga zemalja članica.

Robert Kahn iz Vijeća za vanjske poslove ističe da se kapital počinje vraćati, ali ostaje izazov kako potaknuti rast „prije nego što tržište ponovno izgubi povjerenje u reformski proces“.

Članice eurozone na jugu kontinenta imaju mnogo više nominalne troškove rada nego u Njemačkoj nakon reformi, a proces ponovnog prilagođavanja tečaja zajedničke valute je spor i težak. Ograničenog su dometa i reforme u cilju povećanja strukturalne fleksibilnosti. Zbog svega toga za strukturalno rebalansiranje u Europi bit će potrebno vrijeme, pa će, stoga, rast biti nizak i poslije 2014.

Eurozona će sljedeće godine zabilježiti rast od samo 1 posto. Doduše, to je uspjeh, imajući u vidu da je u posljednjih skoro dvije godine u recesiji.

Nastavak sređivanja bilanci banaka, uključujući i otpisivanje dugova, neizvjestan globalni rast koji će ograničiti izvoz, veoma rigorozne makroekonomske politike i nepostojanje zaokruženog okvira za monetarnu uniju – sve će to biti veliki izazovi za oporavak eurozone. Za poticanje rasta je nužna veća potražnja i popuštanje rigoroznih mjera štednje. Također, Europska središnja banka bi trebala učiniti više u cilju poticanja kreditiranja, prije svega malih i srednjih poduzeća na periferiji eurozone, kao i razmotriti sveobuhvatne mjere monetarnog popuštanja (quantitative easing – po ugledu na američke Federalne rezerve).

Problem sa najavljenom stopom rasta je u tome što je nedovoljna smanjiti visoku nezaposlenost, koja je dostigla 26 posto u Španjolskoj i 12 posto na razini eurozone.

Nezaposlenost među mladima, koja je dostigla 24 posto u eurozoni, a u nekoliko zemalja premašila 35 posto – “predstavlja ozbiljnu prijetnju po europsku budućnost”, ističe Robert Kahn iz Vijeća za vanjske poslove.

Vjerojatno su još ozbiljniji izazovi po europsku ekonomiju u 2014. političke prirode. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da rigorozne mjere štednje dovode u pitanje spremnost Europljana da prihvate jačanje Unije što je neophodno za rješavanje financijskih problema.

Na izborima za Europski parlament u svibnju sljedeće godine najvjerojatnije će ojačati snage koje su protiv rigoroznih mjera štednje. Stoga se vlade zemalja na periferiji eurozone, kao što su Grčka i Portugal, mogu suočiti sa sve većim teškoćama u osiguravanju podrške za nužne reforme.

Dakle, europski čelnici trebaju pridobiti svoju javnost za brže kretanje ka ekonomskoj i političkoj uniji. Ukoliko u tome ne uspiju, rizik od povratka krize u 2014 je veći nego što se to uglavnom smatra.

Kina je na studenskom Trećem plenumu Centralnog komiteta Komunističke partije donijela hrabre reformske političke odluke koje su važne za osiguranje održivijeg ekonomskog rasta, ocijenio je Yukon Huang,  bivši direktor Svjetske banke za Kinu, a sada ekspert za azijske ekonomije u “Carnegiu”.

Te odluke su od bitnog značaja jer se Kina približava onoj razini prihoda koja je u mnogim zemljama u razvoju bila okidač za naglo usporavanje rasta. Riječ je o takozvanoj zamci srednjih prihoda. Ako želi izbjeći ovu “zamku” i zadržati stopu rasta od 7 posto do kraja desetljeća – u usporedbi sa nekadašnjih impresivnih 12 posto – Kina mora riješiti problem rastućeg duga i znatno povećati produktivnost.

Stimulativni paket od 600 milijardi dolara koji su kineske vlasti odredile 2008. kao pomoć ekonomiji podigao je ukupnu razinu za polovinu, na 200 posto društvenog proizvoda zemlje. Imajući u vidu ogromne devizne rezerve, ovaj dužnički teret neće biti preveliki problem ako Kina uspije održati projektiranu stopu rasta od 7 posto.

Stoga je na spomenutom Trećem plenumu partije ukazano na važnost jačanja fiskalnog sustava, tako da se lokalne vlasti ne mogu više oslanjati na bankarske kredite kako bi financirale osnovne potrebe.

Međutim, još veći izazov je povećanje produktivnosti, s obzirom da nije više održivo oslanjanje na stalni rast investicija i nisku cijenu radne snage.

Najveća šansa da se poveća produktivnost je pospješivanje urbanizacije, čime bi se masovno uključili radnici iz ruralnih područja i malih gradova, koji su sada angažirani na slabo plaćenim poslovima. Druga oblast je jačanje uloga privatnih tvrtki, koje ostvaruju dvostruko veći povraćaj investicija, nego državna poduzeća.

Za razliku od makroekonomskih problema koji su visoko na listi prioriteta kineskog rukovodstva, obični građani su više okupirani pitanjima socijalne pravde, korupcije i ugroženosti životne sredine.

U Latinskoj Americi se bliži kraj razdoblja visokog rasta, prije svega u zemljama kao što su Brazil i Argentina koje su manje ovisile od ekonomskih ciklusa u SAD-u, ocjenjuje Ernesto Talvi, gostujući profesor na Sveučilištu Columbia.

Izuzetne stope rasta u prethodnom desetljeću ostvarene su prije svega velikim prilivom jeftinog stranog kapitala i visokom cijenom sirovina koje su ove zemlje izvozile.

Ogromni prihodi pomogli su da se mjerama redistribucije smanji stopa siromaštva u Latinskoj Americi za 13 posto i stvaranje začetaka srednje klase.

Međutim, manji priliv stranog kapitala – koji postaje sve skuplji – i, istovremeno, smanjenje tražnje za sirovinama iz Kine, primorat će latinoameričke zemlje, prije svega Brazil, da se prilagode novim okolnostima u smislu smanjenja potrošnje i stope rasta. Prema profesoru Talviju, zemlje koje su imale slabiji ekonomski menadžment, kao što su Argentina i Venezuela, već su u “kriznom režimu”.

Afričke zemlje su u proteklom desetljeću ostvarile impresivne rezultate, iako su se morale nositi sa ozbiljnim krizama, uključujući i efektima teškoća u razvijenim ekonomijama. Očekuje se da će se taj trend nastaviti i u 2014. godini i neće u potpunosti ovisiti od cijena sirovina, kojima ovaj kontinent raspolaže u obilju, procjenjuje harvardski ekonomist Michael Spence, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. Mada ova “granična tržišta” nisu velika, neka od njih se pokazuju kao sve uspješnija.

Jedini sastojak koji nedostaje za jačanje ekonomije jeste – samopouzdanje.

“Nije lako spoznati što može obodriti duh, ali pošto bolovi koje je donijela ’Velika recesija’ prolaze i politički sukobi u Washingtonu silaze sa naslovnih strana, rastu šanse da se to dogodi u 2014.”, zaključuje Mark Zandi.

Odlaganje nužnih reformi zbog izbora

Globalna ekonomija se ove godine suočavala sa nekoliko ozbiljnih izazova, ali je uspjela održati stabilan, iako usporen rast. U SAD-u, pooštravanje fiskalne politike je praćeno rastom kamatnih stopa sredinom godine kada je počeo oporavak na tržištu nekretnina, ocjenjuje “Pacific Investment Management Company” (PIMCO).

U eurozoni, banke su nastojale ubrzano smanjiti razinu dugova u svojim platnim bilancama u okolnostima zaoštrene fiskalne politike iako je cijele godine ekonomija u ovom bloku u recesiji.

Vlasti u Kini su se fokusirale na raščišćavanje stanja u bankarstvu u sivoj zoni, što je dovelo do pooštravanja uvjeta kreditiranja i omogućilo rast likvidnosti. U tim okolnostima se postavlja pitanje što će biti pokretačka snaga rasta kineske ekonomije u budućnosti.

U ostalim ekonomijama u usponu, kao što su Brazil, Indija i Turska, slabiji ekonomski pokazatelji nego što se očekivalo, u kombinaciji sa višom inflacijom od projektirane – doveli su do odliva kapitala, slabljenja njihovih valuta i, na kraju, rasta kamatnih stopa.

Sljedeća godina bi trebala biti prosperitetnija, procjenjuje PIMCO, jer su nestali pojedini izazovi ili su za njih pronađene odgovarajuće alternative. Ova institucija procjenjuje da bi globalna ekonomija u 2014. mogla rasti po stopi između 2,5-3 posto.

U SAD-u, popuštanje pooštrene fiskalne politike u kombinaciji sa poboljšanjem na tržištu rada i procijenjenim višim vrijednostima imovine, može potaknuti rast sa sadašnjih 1,8 na 2.25–2.75 posto sljedeće godine.

Eurozona bi mogla napokon izaći iz 18-mjesečne recesije, prije svega ako popusti sadašnju čvrstu fiskalnu politiku, a što bi omogućilo ekonomski rast između 0.25–0.75 posto.

Tražnja za kineskim proizvodima će se povećati u 2014. imajući u vidu očekivani ekonomski rast u SAD-u i eurozoni. Domaća potražnja će najvjerojatnije biti usporena zbog ograničavanja investicija od manjeg značaja i odustajanja vlade od politike “rasta po svaku cijenu”. Kina najavljuje da će u doglednoj budućnosti imati drukčiju ekonomiju nego sada. Povećanje potražnje za nekretninama i smanjenje fokusa na industrijsku tražnju, promijenit će utjecaj Kine na globalnu ekonomiju – polako ali sigurno. Očekuje se da njezina ekonomija sljedeće godine raste po stopi od 7 posto.

U Kini, nekvalitetni odnosno krediti koji nisu dali rezultate, ostaju ključni rizik, ali njih je moguće kontrolirati. To će biti jedna od najvećih briga i u ostalim ekonomijama u usponu.

U ostalim ekonomijama u usponu, očekuje se nastavak rasta ali i inflacije, tako da će se vlade i dalje suočavati sa izazovom kako smanjiti inflaciju i povećati realni rast. Mada će financijska tržišta i dalje biti nestabilna, procjenjuje se da će ove ekonomije (osim Kine), sljedeće godine zabilježiti rast od 3 posto.

Održivi rast u ovim zemljama zahtijevat će prilagođavanja njihovih ekonomskih politika – i cikličnih i strukturalnih. Imajući, međutim, u vidu da u većini ovih država predstoje izbori u 2014. i 2015. godini, ove teške odluke će najvjerojatnije biti odložene.

Inflacija na globalnom planu će najvjerojatnije biti pod kontrolom i u 2014. godini, prije svega zbog i dalje niske tražnje i visoke stope nezaposlenosti, procjenjuje PIMCO.

Ostaju, međutim, znatni rizici po svjetsku ekonomiju.

U SAD-u, napuštanje sadašnje monetarne politike može usporiti rast u sektoru nekretnina, s obzirom da bi više kamatne stope i cijene i, istovremeno, stagnirajući prihodi građana, otežali njihovu kupovinu.

U eurozoni, novi “stress” testovi za banke, odnosno otpornosti na negativne trendove, vjerojatno će voditi dodatnom otpisivanju dugova u njihovim bilancama, kako bi privukle strane investitore. To bi kao posljedicu moglo imati zadržavanje pooštrene fiskalne politike a što bi dodatno otežalo ekonomski rast.

Srednjoročno, globalnoj ekonomiji je potrebna istinska tranzicija od rješenja koja diktira politika ka pristupu koji počiva na ukupnoj, globalnoj potražnji što bi omogućilo održivi rast, zaključuje PIMCO.

Najsporiji oporavak od Drugog svjetskog rata

Oporavak od krize koja je izbila 2008. godine i dalje je veoma spor – najsporiji od Drugog svjetskog rata. Prema procjeni “The Conference Board”, globalne neovisne poslovne i analitičko-istraživačke asocijacije, globalni bruto društveni proizvod će neznatno porasti sa 2,8 ove na 3,1 posto sljedeće godine s obzirom da se najveće ekonomije i dalje suočavaju sa mnogim strukturalnim problemima i političkim ograničenjima, što negativno utječe na povećanje investicija i brži rast produktivnosti.

U razvijenim zapadnim zemljama, može se očekivati rast od 1,7 posto u odnosu na ovogodišnji od jedan posto. Tome bi trebao doprinijeti očekivani izlazak eurozone iz recesije u kojoj se nalazi skoro dvije godine, odnosno ekonomski rast od 0,8 posto. Istovremeno, ekonomija SAD-a će sa ovogodišnjih 1,6 posto ojačati na 2,3 posto u 2014.

S druge strane, bruto društveni proizvod u zemljama u razvoju će opasti za 0,1 posto na 4.6. Ključni razlog je nastavak pada kineske ekonomije sa 7,5 posto ove na 7 posto u 2014. Ostale ekonomije u usponu, poput indijske i latinoameričkih, neznatno će ojačati.

Srednjoročno gledano – do 2019., u razvijenim zemljama se mogu očekivati pozitivniji trendovi, iako im predstoji nimalo lak zadatak smanjivanja jaza između aktualnog i potencijalnog bruto društvenog proizvoda. Procjenjuje se da će u tom razdoblju američka ekonomija rasti po godišnjoj stopi od 2,4, a eurozona 1,3 posto.

Istovremeno, ekonomije u usponu će rasti po znatno nižim stopama u odnosu na dosadašnje. U mjeri u kojoj Kina, Indija, Brazil i ostale zemlje budu transformirale svoje ekonomije od ekspanzivnog rasta zasnovanog na investicijama ka balansiranijem modelu – bit će ublažena i njihova strukturalna ograničenja. Zbog toga će ove ekonomije rasti po godišnjoj stopi od 4,3 posto u razdoblju od 2014.-2019., a 3,2 posto od 2020. do 2025.

Ekonomije u usponu su činile 2012. nešto ispod polovine svjetskog društvenog proizvoda po kriteriju kupovne moći, što je znatan skok u odnosu na trećinu 2000. godine. Ove zemlje će 2025. posjedovati nešto iznad polovine globalnog društvenog proizvoda, a Kina će biti najveća ekonomija na svijetu, procjenjuje “The Conference Board”.

Najniže kamatne stope u povijesti SAD-a

Na rizike sa kojima se i dalje suočava globalna ekonomija upozorava i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja okuplja razvijene zemlje. Tako je ova institucija smanjila svoju procjenu rasta, doduše neposredno prije dogovora u američkom Kongresu o dvogodišnjem proračunskom planu, prema kome bi u sljedećem razdoblju bile izbjegnute situacije kao prilikom jesenjeg uskraćivanja financiranja federalne vlade i mogućeg sprječavanja podizanja limita za zaduživanje. Naime, OECD je u svibnju procijenio da će globalna ekonomija zabilježiti rast sljedeće godine od 4 posto, da bi krajem studenoga smanjio tu prognozu na 3,6 posto.

“Oporavak je realan, ali spor i moguće su turbulencije na vidiku”, kazao je generalni tajnik OECD-a Angel Gurria.

“Postoji i rizik da najava američkih Federalnih rezervi (FED) smanjenja mjesečnog otkupa obveznica, izazove dodatnu nestabilnost”, ističe Gurria.

Financijski dužnosnici širom svijeta pomno prate kada će FED smanjiti dosadašnji otkup obveznica u iznosu od 85 milijardi dolara mjesečno. Čelnici FED-a su najavili da će ova redukcija uskoro uslijediti. To bi vodilo povećanju kamatnih stopa a što bi limitiralo investicije u ekonomijama u razvoju. Gurria ističe da “napuštanje nekonvencionalne monetarne politike može predstavljati izazov”.

I izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde je ukazala da FED treba biti oprezan prilikom smanjenja otkupa obveznica da ne bi time nanio štetu svjetskoj ekonomiji.

Sadašnje niske kamate su pogodne za investicije. Tako Michael L. Bognanno, profesor ekonomije na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, podsjeća da su sadašnje kamatne stope, prije svega za kupovinu nekretnina, veoma atraktivne i povećane su svega za 0,5 posto u odnosu na 2012. godinu kada su bile najniže u američkoj povijesti. FED je priopćio da će podići kamatne stope tek kada stopa nezaposlenosti u SAD-u padne sa sadašnjih 7,3 na 6,5 posto.

Ne znamo što ne znamo

Međutim, Neil Irwin ukazuje u blogu u ”The Washington Postu” da je tipično za većinu ekonomskih prognoza širenje optimizma, po sustavu:

“Da, 2013. je teška, ali rast se očekuje u 2014.”.

Na primjer, Federalne rezerve su priopćile da je ove godine rast iznosio 2-2,3 posto, ali da će se sljedeće godine situacija poboljšati, odnosno da će ekonomija zabilježiti stopu od 3, a 2015. 3,5 posto. Međutim, uvriježeni model ponašanja od izbijanja krize je da se projektira rast u sljedećoj godini, a onda da se korigiraju očekivanja kada iskrsnu problemi.

No, ponavljanje ovakve situacije svake godine nameće mnogo važnije pitanje: vraća li se ekonomija napokon u normalu ili postoje skriveni “džepovi” loše sreće? Ili postoji nešto bitno manjkavo zbog čega su prognoze iz godine u godinu nerealno optimistične?

Svake godine smo svjedoci da se pojavi neki ekonomski faktor koji negativno utječe, odnosno umanji očekivanu stopu rasta. U 2010 i 2011. to su bili kriza u eurozoni, nakon čega je uslijedila recesija. Zatim je u sljedeće dvije godine uslijedila fiskalna kriza u SAD-u i stezanje remena kako federalne tako i lokalnih vlada. Situaciju su iskomplicirale i političke nesuglasice oko štednje, i u SAD-u i u Europi.

Dakle, zbog ovih problema, zabilježen je manji rast od prognoziranog, što je izazvalo razočarenje.

Međutim, neke od ovih teškoća bile su predvidive. Bilo je izvjesno još 2010. da će se SAD i članice eurozone suočiti sa manjkom u državnoj blagajni.

Usporavanje rasta u ekonomijama u usponu bilo je neizbježno, mada je došlo brže nego što je prognozirano. Zato Irwin postavlja pitanje jesu li prognoze o snažnijem rastu u 2014. bazirane na nečemu smislenijem nego što je samo nada da će nestati neki od problema i da će se američka i ostale velike ekonomije brže razvijati.

Dobra vest je da su ove teškoće već ukalkulirane, kao što su smanjenje potrošnje i podizanje poreza u SAD-u i ne očekuju se slične mjere u sljedećoj godini. Tržišta u usponu su nastavila umjereniji rast i nema naznaka znatnijeg pada aktivnosti.

Europski problemi su možda konačno dostigli dno.

Drugim riječima, malo je vjerojatno da će se teškoće koje su utjecale na usporeniji rast u posljednjih nekoliko godina, vratiti i u sljedećoj.

Međutim, problem je što ne znamo što ne znamo. Stari problemi su nestali, ali ne znamo koji se novi mogu pojaviti umjesto njih. Na primjer, naftni šok, odnosno nagli skok cijena crnog zlata? Preuranjeno zaoštravanje monetarne discipline?

Najveća lekcija od kako je izbila kriza i slabog rasta nakon toga je sljedeća: to što oporavak izgleda kao da je odmah iza kuta – ne znači da će i dogoditi, zaključuje Neil Irwin.

Izvor: Radio Slobodna Europa

Komentari

komentara