Godina prođe , dan nikad ili kako je umro moral na bosanskohercegovačkom maratonu

 

Prevrtljiva država. Država ti je prevrtljiva. Danas ti je dala, a sutra će ti oteti,reče jednom mudri Solženjicin . Kakva je to, nazovi naša, država u kojoj se  laž izdaje pod domoljublje, a pomilovanje prodaje po otkupnoj cijeni kao grijesi u Srednjem vijeku?!

 

Piše: Gabrijela Rajković/HSPF.info


 

 

Kakvi nam se upitnici oslikavaju iznad glave dok ptičice živkaju za Živkom koji je dobio privremeno prebivalište?

Sačuvaj me Bože takve mudrosti.

 

Da je Martin Luther živ, sigurno bi i Budimir dobio pomilovanje za svoje grijehe po pristojnoj cijeni.

A cijena je prava sitnica- tri milijuna eura ili čak malo više.

 

Što se to preko noći zbilo? Katarza? Iscjeljenje? Ili početak kraja? Vrijeme će pokazati.

A ono teče sporo, presporo, pogotovo za one čija je socijalna stvarnost na rubu prihvatljivog.

 

Tko je tomu kriv? Upravo oni kojima godina traje kao jedan dan, i nije ih briga što dan traje godinu onima koji nemaju za osnovne životne potrebe.U konačnici, akteri ove političke priče su sami ispleli mrežu u koju su se ulovili.

 

Krenuli su na maraton jašući tuđe konje, a pri tomu su se nadali da se konji nikad neće umoriti.Na svom pohodu su ubili moral, dostojanstvo, ljudskost .

Napravili su ogromnu federalnu baruštinu koja je zatrovala sve horizonte u kojoj stvarnost liči na najgoru moguću štenaru.

 

A ljudi u njoj ugrizaju jedni druge za srce i skupljaju komadiće života kao stakalca kaleidoskopa da im život bar nalikuje na sliku.

 

Oni koji su uništili državu hodaju uzdignute glave prema rešetkama i stavljaju ruke na lice da se još jednom podsmjehnu svim igračima ove lude akrobatske igre.

Pitam se za koga su tako dubok zdenac kopali i tko će se udaviti u lucidnosti vlastitih koraka?!

 

Pravda jest spora, ali i dostižna.

Konačno su krivci sveukupne situacije, poput zmije, svukli svoju kožu i uhvaćeni su na djelu.

 

Netko se konačno i sjetio kako ne smijemo dozvoliti da prevlada teror barbara nad ljudima koji misle.

Već sam pomislila da je galvanizacija misli uzela maha od strane vodećeg vrha, ali srušila se i ta piramida stida i podlosti.

 

Vrijeme nagriza svaku bezumnost i zlo.

Treba pronaći svjetionik u ovom moru beznađa.  Ustati protiv revolucija koje gutaju svoju djecu.

Vratiti se sebi.Jer stvarnost nam liči na karneval pun besanih noći gdje divovski demoni gutaju  naše duše.

 

Nismo umorni od života, već od onog što se događa u njemu.

Konačno je slomljen zid šutnje koji se skrivao s onu stranu zagrobne države i ljudi koji su mrtvi u sebi.

Probudite se!

 

Raspite život u lice plagijatorima naše stvarnosti!

Uzmite pištolj mira na kredit, pa da ga onda otkupljujemo vlastitim životom.

„Jer ako je zemlja naša, naši su i zemljotresi.“

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara