Goran Kutle: „Dodik bez velike podrške kroz referendum želi poslati jaku poruku“

goran123„Podržavate li neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika Međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužiteljstvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske“ pitanje je o kojem će u rujnu referendumom izjasniti stanovnici entiteta Republika Srpska, kako tvrdi predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik. O ovoj temi Jelena Čevra, za Radio Herceg-Bosne, razgovarala je s politologom i asistentom na studiju Politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Goranom Kutlom.

Prije svega, što predstavlja potencijalni referendum kojim, moglo bi se reći, prijeti Milorad Dodik, hoće li se on održati, postoji li pravna osnova za održavanje takvog referenduma unutar jednog entiteta Bosne i Hercegovine?

Za Milorada Dodika možemo reći da je jedan prekaljen političar, koji bi mogao dobiti i nadimak „majstor referenduma“ ako se sjetimo njegovih tempiranih i zapaljivih izjava iz prošlosti, istina dok je imao i veću političku moć, kad je često spominjao referendum o neovisnosti Republike Srpske. Za ovaj referendum kako vidimo nema ni apsolutnu ni većinsku potporu među drugim strankama u RS-u, a od „jačih igrača“ izvana ima tek labavu podršku Srbije koja razumljivo ne smije učiniti greške u koracima prema putu ka EU, i tradicionalno podršku Rusije. Opozicija u RS-u je vrlo skeptična oko održavanja ovog referenduma te oštro kritizira Dodika zbog loše gospodarske situacije u manjem bh entitetu, a većina inozemnih veleposlanstava koji imaju značajan utjecaj u BiH, je vrlo burno reagirala te osudila ovaj pokušaj, smatrajući kako se s ovime potkopava integritet Bosne i Hercegovine. Tehnički gledano moguće je provesti ovaj referendum jer RS ima zakon o referendumu, ali većina pravnih stručnjaka kaže kako je on pravno irelevantan, jer o državnim institucijama se ne može raspravljati u entitetskim parlamentima, a pitanje je ako se provede na što i na koga bi se mogao primijeniti.

Međutim postoji jedna druga stvar, a to je ako građani RS-a izađu na referendum i odlučno kažu „NE“, tada ništa više neće biti isto u pravosuđu BiH i neke stvari će se morati mijenjati jer bi se time poslala jaka poruka, a na tu kartu Dodik možda najviše i igra. Dodik je u pravu kada argumentira ovaj referendum, kada govori o (ne)ovisnosti Suda i Tužiteljstva, jer oni su sve a najmanje neovisne i suverene institucije, pa je stoga nužno reformirati pravosudni sustav, a možda se iz ove priče nakon svega, ne rodi miš dok su se brda tresla, već se zakotrlja priča o neselektivnoj borbi protiv kriminala i  korupcije, kažnjavanju ratnih zločinaca na svim stranama a ne samo na hrvatskoj i srpskoj, te učinkovitom rješavanju nakupljenih slučajeva. Iako kako vidimo održavanje ovog referenduma je u najmanju ruku upitno, a osjeća se i da Milorad Dodik pomalo popušta i traga za kompromisom među političkim Sarajevom, sudeći po njegovim posljednjim izjavama.

Kako „Međunarodna zajednica“ gleda na sve to i kako će se ovakvi događaji  odraziti na daljnju politiku „Međunarodne zajednice“ prema Bosni i Hercegovini?

Pa Međunarodna zajednica je u mnogim navratima pokazala neprincipijelnu politiku u Bosni i Hercegovini kroz djelovanje proteklih godina. Nakon burnih ratnih i poslijeratnih godina, nakon što je pomogla izgradnju institucija, često su njeni predstavnici (OHR) donosili štetne i kontradiktorne odluke po razvoj ove zemlje. Nametnuli su brojne nelogične i nepravedne zakone, smjenjivali su političare, a i podržavali su neke političke opcije u BiH koje bi trebale na silu donijeti neke promjene, a upravo takve vrste podrške su se pokazale kao teški promašaji MZ-e. Upravo tako je i Milorad Dodik nekoć bio mezimac MZ-e kao oporba ratnom Karadžićevu SDS-u, da bi im danas postao glavni neprijatelj. Što se tu dogodilo i gdje je pukla ta nazovimo je „ljubav“?

Dodik je uvelike promijenio svoju retoriku umjerenog političara kakvim su ga doživljavali, a Međunarodna zajednica traži nove partnere u onim strankama koji su predstavljali Srbe u ratnom vremenu. Danas je u BiH aktualna politika „neprevelikog miješanja“, odnosno „miješanja po potrebi“ „Međunarodne zajednice“. „Bonske ovlasti“ stoje zaleđene, ali mogu se upotrijebiti ako bude nužno,  tako da održavanje ovog referenduma može biti prava Pandorina kutija, i tko zna kakve sve političke procese unutar BiH može izazvati, a vrlo lako su moguće brojne sankcije, kako ekonomske tako i političke prema RS-u. Vidimo također da iz MZ-e šalju oštre poruke prema predsjedniku RS-a da od toga odustane, što bi nastale tenzije donekle smirilo.

Dodik navodi da uporno osporavanje i kršenje Dayonskog sporazuma od strane „Međunarodne zajednice“ kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih službenika od visokog predstavnika, održava stalnu nestabilnost i neracionalnost nefunkcionalnih organa na nivou BiH. Zapravo su to neki od motiva zbog kojih će se i održati referendum. Tko krši odredbe Daytonskog sporazuma, Međunarodna zajednica ili Dodik?

Nažalost Dayton tumači svatko na svoj način i selektivno odabire ono što mu se sviđa. Da danas imamo u potpunosti implementirani izvorni Daytonski sporazum, možda bi nam i država sličila na nešto, jer bi se vratile izbjeglice, bolje bi se očuvao pojam konstitutivnosti naroda, izgradile bi se učinkovitije državne institucije itd.,  a iako bi i tada zasigurno bilo dosta problema u funkcioniranju države. Pa bih svakako kazao da to čine obje strane. Dodik tako što se upušta u rušenje državnih institucija nastojeći  ojačati ovlasti svog entiteta, dok je „Međunarodna zajednica“ učinila to u više navrata kroz povijest svoga djelovanja, upravo kroz prisilno nametanje zakona i amandamana u entitetima, ne možemo reći da su svi ti zakoni bili štetni po BiH, dapače, ali mnogi od njih jesu po konstitutivnost i ravnopravnost naroda i kose s načelima iz Daytona, i samo su produbili ionako preveliki kaos u Bosni i Hercegovini.

Milorad Dodik vrlo vješto koristi ovu argumentaciju i koliko god u „Međunarodnoj zajednici“ zatvarali oči pred tim argumentima, ne mogu se oteti dojmu da i MZ mora početi mijenjati svoj pristup prema Bosni i Hercegovini. Dodiku ne ide u prilog što više nema onakvu političku moć kakvu je nekoć imao, opozicija u RS-u je vrlo snažna, a izgubio je vlast na državnoj razini, pa je i njegov kredibilitet iza upuštanje u ovakve avanture jako slab.

Već ste spomenuli da su diplomati Europske unije i najutjecajnijih zapadnih država u Bosni i Hercegovini upozorili vlasti Republike Srpske da će planirani referendum u tom entitetu o statusu Suda i Tužiteljstva BiH smatrati prijetnjom suverenitetu i integritetu države. Hoće li referendum utjecati na ionako spori put BiH prema EU i je li on prijetnja suverenitetu i integritetu države?

Da tako je, kao što sam već rekao, međunarodni diplomati su dali vrlo jasne osuđujuće poruke prema Dodikovom pokušaju, i pitanje je kakve sve sankcije mogu iz toga proizaći. Da bi Bosna i Hercegovina opstala kao država, njene zajedničke institucije ne smiju biti dovedene u pitanje, pa je to svakako prijetnja njenom integritetu, dok je njen suverenitet već odavno upitan jer uvijek se kao institucija nad institucijama može postaviti OHR, a da ne govorimo koliki značaj imaju inozemna veleposlanstva u našoj zemlji. Također koliko smo ovisni o MMF-u i drugim stranim financijskim korporacijama, nije baš da kao država suvereno upravljamo sami sa sobom.

Što se tiče puta prema EU, ovdje stvari vežu jedna drugu, a prema tom putu jedva da se krećemo, iako se po pitanju provedbi reformi, izgradnje mehanizma koordinacije, gospodarskog i socijalnog razvoja nije dogodilo proteklih godina ništa naročito značajno, osim bljeska pojedinih privatnih tvrtki, ovaj pokušaj referenduma bi bio svakako još jedan veliki korak unatrag od EU, nakon što je konačno stupio na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Reforma pravosuđa, ako se uopće upustimo u pregovore sa EU jednog dana, će svakako biti najteže pregovaračko poglavlje, pa pravosuđe treba reformirati po uzoru na europsko zakonodavstvo, a nikako ovakvim očajničkim pokušajima potpune destrukcije njegovog rada. A za to treba postojati i biti usuglašena politička volja među političkim predstavnicima svih naroda što je za sada nemoguće iščitati. Pravosudni organi da bi provodili pravdu i zakone moraju biti neovisni i neutralni od političkih stranaka, samo tako tko želi izgraditi državu može i uspjeti u tome, i samo tako se stvara povjerenje kod građana prema institucijama koje je sada  na izrazito niskoj razini.

Mogu li se u Bosni i Hercegovini istaknuti gospodarska i razvojna pitanja kao prioritet prije ustavno-pravnih i političkih pitanja, za što vidimo i da postoje određene inicijative unutar same BiH, ali i zemalja EU?

Kada govorimo o mogućem gospodarskom razvoju Bosne i Hercegovine, moramo ju promatrati iz više aspekata. Prije svega BiH predstavlja jedno minorno tržište u europskom ili globalnom smislu, koje nije baš atraktivno inozemnim ulagačima, zbog složenog ustroja zemlje, vrlo kompliciranih administrativnih procedura, složene političke situacije i brojnih drugih prepreka s kojima bi se ulagači mogli susresti.

S  druge pak strane, BiH obiluje brojnim resursima i bogatstvima koji bi se mogli iskoristiti za razvoj poljoprivrede, šumarstva, vodoopskrbe, turizma, prehrambene industrije,  prerađivačke industrije, trgovine itd. A također opet osjeća se nizak standard građana, visoka stopa nezaposlenosti, neredovite plaće i mirovine, a naročito nepovoljna demografska slika gdje vidimo da buja sve veći val iseljavanja, ponajviše mlađih ljudi, i prema tome socijalno stanje u zemlji je vrlo zabrinjavajuće. Zbog toga je razumljiva i inicijativa Njemačke i Velike Britanije za europski put BiH, da se veći teret stavi na ekonomska pitanja, a da se kasnije rješavaju sva ostala bitna pitanja. Međutim, gospodarski razvoj je jedan dugotrajan proces koji se nigdje nije dogodio  preko noći, već kontinuiranim vođenjem učinkovitih politika, a za vođenje politike ključne su političke stranke i institucije na lokalnoj, županijskoj, entitetskoj i državnoj razini. A pošto je vidljivo da imamo vrlo neučinkovite institucije koje nekad i same ne znaju koje u stvari nadležnosti imaju, i da imamo manjkav izborni zakon koji ne osigurava punu ravnopravnost svih naroda i građana, i koji omogućuje da u vlast uđu razni klaunovi s nikakvim legitimitetom, postavlja se onda logično pitanje možemo li pitanja o ustroju zemlje, novom ustavu i izbornom zakonu ostaviti tek tako po strani?

Jasno je da u Bosni i Hercegovini jedno veže drugo, pa ne možete provesti neke značajne gospodarske mjere ako imate sustav koji to onemogućuje, ma kako dobre namjere bile, ako znate da će netko drugi to blokirati. Kuća se uvijek gradi od čvrstih temelja, a u BiH zasigurno odmah neće poteći med i mlijeko i nećemo doživjeti procvat preko noći, pa makar mi dobili savršen novi ustav, ali mogu se zato napraviti dobri preduvjeti za izgradnju funkcionalne države. Stoga smatram da kod ključnih političkih aktera u BiH, i „Međunarodne zajednice“ koja ima i dalje najveći utjecaj, pitanja o preustroju zemlje, izmjenama i dopunama izbornog zakona, izmjeni ustava, smanjenju i restrukturiranju  administracije, moraju biti na dnevnom redu među prvima, a neke gospodarske reforme koje je moguće provesti čak i u ovakvom sustavu, nastalom na vidljivo trulim temeljima, treba raditi paralelno s tim. A evo kad već govorimo o gospodarskom razvoju, idemo govoriti i o ravnomjernom razvoju, da se potiče razvoj cjelokupnog teritorija BiH, a ne samo središnjeg dijela oko Sarajeva, ili Banjaluke u RS-u, pa neka jedna od prvih reformi bude izmjena zakona o javnim prihodima u Federaciji gdje bi se izjednačili koeficijenti među županijama, a također da Republika Srpska rasporedi ponešto novca u nerazvijena područja u njoj.

Razgovarala: Jelena Čevra/Radio Herceg-Bosne

HSPF.info

Komentari

komentara