Hoće li Vučićevi „naprednjaci“ ostvariti treću sreću za Srbiju?

aleksandar-vucic0319Predvidivi izborni rezultati su izgleda u modi. Ocjena je koju je dao Klaus Neumann, profesor povijesti sa Swinburne Instituta za društvena istraživanja, u svome komentaru za Inside Story povodom očekivane pobjede stare-nove Bundeskanzlerin Angele Merkel u Njemačkoj, a prije toga i očekivanih pobjeda Tonyja Abbotta na federalnim izborima u Australiji i pobjede konzervativne kandidatkinje Erne Solberg na parlamentarnim izborima u Norveškoj. Isti scenarij dogodio se i u nama susjednoj Srbiji. Na nedjeljnim izvanrednim parlamentarnim izborima Aleksandar Vučić, predsjednik Srpske napredne stranke (SNS), odnio je apsolutnu pobjedu sa 158 od ukupno 250 zastupničkih mjesta u srbijanskom parlamentu.

Piše: Ivan KRALJEVIĆ

Iako mu apsolutna pobjeda omogućava formiranje stranačke vlade, Vučić će jamačno posegnuti za konzultacijama sa strankama i čelnicima koji su prešli izborni prag, jer ga, kako je ustvrdio, za fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme u državi „ne zanima forma, nego bit“. Time je jasno dao do znanja kako je svjestan situacije da mu moguća apsolutna vlast donosi i apsolutnu odgovornost u državi koja tek treba postati europskijom. Stoga je za očekivati kako će se u njegovoj vladi naći mjesta za kvalitetne kadrove iz suparničkih stranaka, poput Zapadu omiljenog Borisa Tadića koji je za svoga osmogodišnjeg vladanja Srbijom napravio ogromnu stvar glede pomirenja u regiji i modernizacije Srbije. To će Zapadu biti svojevrsna potvrda nastavka europskog projekta u Srbiji, ali i otklon od eventualnog orbanizma u Srbiji. Strah od eventualnog apsolutizma – naprednog vučićevizma – leži i u činjenici kako nema bez prave oporbe. A svima nam je jasno kako bez kvalitetne oporbe, nema ni kvalitetne vlasti. Ulasku u vlast nada se i koalicija oko Socijalističke partije Srbije, Đilasovi DS-ovci, te stranke nacionalnih manjina.

Vučićevi „naprednjaci“ su tek treći politički akter u Srbiji koji je odnio ovako uvjerljivu pobjedu u posljednjih 30 godina. Ostvariti tako uvjerljivu pobjedu pošlo je za rukom socijalistima na čelu sa Slobodanom Miloševićem početkom 90-godina prošlog stoljeća, koji su svoju prevlast ostvarili krađom glasova i ubojstvima političkih neistomišljenika. Takav politički ambijent i Miloševićevi snovi o „Nebeskoj Srbiji“ rezultirali su krvavim ratom koji je zahvatio cijelu regiju i odnio na tisuće nevinih žrtava. Deset godina kasnije, u prosincu 2000. godine, Demokratska opozicija Srbije (DOS), koalicija sačinjena od 18 političkih stranaka na čelu s tada izabranim premijerom Zoranom Đinđićem uspijeva srušiti Miloševićem režim i istoga deportirati na zasluženu kaznu u Haag. Ubrzo nakon pobjede dolaze u sukob sa tadašnjim jugoslavenskim predsjednikom Vojislavom Koštunicom koji ih optužuje za „državni udar“. Nedugo iza toga Đinđić biva ubijen u atentatu, a DOS se raspada.

Aleksandar Vučić i njegovi „naprednjaci“ sada imaju priliku, sa političkom snagom koju im je dalo 1,7 milijuna birača, ostvariti treću sreću. U prvom redu gospodarski oporaviti Srbiju, nastaviti uspješno započete pregovore sa EU, konačno pronaći zajednički jezik sa Kosovom, te pospješiti regionalnu suradnju sa Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom. Njegove prve izjave kako će poštovati teritorijalni integritet i suverenitet BiH i poruka Hrvatima da se ne moraju mnogo voljeti, ali da se moraju poštivati, jamstvo su da će se, kako je Vučić kazao, „Srbija na tako ozbiljan i odgovoran način odnositi i u budućnosti“.

Bez obzira na sve, Vučićeve izjave i potezi će se pomno vagati. Ponajviše zbog njegove mračne prošlost, jer prošlo je tek nešto više od pet godina kako se javno distancirao od Vojislava Šešelja i njegove Srpske radikalne stranke. Premda je danas proeuropski orijentiran, misli njegovih današnjih protivnika su mu dobro poznate i kristalno jasne. Iskusio ih je i živio tijekom svoga dvadesetogodišnjeg političkog djelovanja. Do sada je djelovao vjerodostojno, primijetio je Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), ali pravi lakmus-test ga tek čeka. Ima veliku priliku…

Mokro, 19. ožujka 2014.

Komentari

komentara