Hrvati i Srbi ne žele ovakvu Bosnu i Hercegovinu!

Nedavno je prošlo 77 godina od zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine na kojem je izražena odlučnost sličnih, ali ipak različitih naroda kako njihova zemlja nije ničija, ali jest, kako zemlja Hrvata, tako i Srba i Muslimana (danas formalno, općeprihvaćeno Bošnjaka).

Zadnje obilježavanje povodom spomenutog zasjedanja i njegovog krucijalnog prvobitnog značaja za Bosnu i Hercegovinu se obilježava samo u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali ne i u Republici Srpskoj, što poprima kontkradiktoran i diferencijalan značaj.

Piše: Ivan Lovrić/HSPF.info

Naime, Željko Komšić 23. studenoga 2020. godine u svom obraćanju izjavljuje: “Kako je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine, najuspješniji dijelovi tadašnjeg društva podržani slobodarskim stremljanjima većine bosanskohercegovačkih građana radnika, intelektulaca itd., obnovili su državnost Bosne i Hercegovine neovisno o njihovoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.“

Također kaže: “Predvodnici  tadašnje narodnooslobodilačke i antifašističke borbe imali su dovoljno mudrosti i znanja da u borbi za državu i slobodu mobilišu ljude iz  različitih sfera društva u jedan zajednički cilj. U tome su i uspjeli jer su uvažavajći jedni druge znali definisati zajednički interes.“

Na osnovu temeljnog zaključka ZAVNOBiH-a, Bosna i Hercegovina nije obnovljena, naprotiv,  prvi put u povijesti dobiva mogućnost izgraditi zajednicu u kojoj će svi njezini narodi živjeti u ravnopravnosti, slobodi i miru.

Temelj takvoj zajednici daju udruženi narodi Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a koji se danas političkim nasiljem pokušavaju izmjestiti.

Svečano obilježavati i pozivati se na ZAVNOBiH, a iskrivljavati, zanemarivati i manipulirati njegovu srž u najmanju ruku jest neljudski i licemjerno.

Neljudski zbog toga što je povijest onakva kakva jest. “Gdje mrtvi muče žive!“

Licemjerno zbog toga što trenutne okolnosti koje iskorištavaju današnji samozvani antifašisti, među kojima je i Željko Komšić, fašističkim i antigrađanskim metodama krše temeljne postulate ZAVNOBiH-a, pri čemu pokazuju da je njihova privrženost tim vrijednostima duboko neiskrena i instrumentalna. Drugim riječima, svojim djelovanjem negiraju vrijednosti ZAVNOBiH-a, ali se njime bestidno kite kako bi prikrili svoje pravo ruho većinskoga nacionalizma.

Gledajući ZAVNOBiH iz današnje perpsektive, možemo zaključiti  kako je imao opće dobru svrhu, što i jest cilj i bit politike. Djelovanje koje bi trebalo rezultirati opće dobro zajednica i njezinih pripadnika.

Nažalost, promatrajući današnje licemjerne i nekorektne politike koje vode Željko Komšić i njemu slični dolazimo do stvarnosti – pozivaju se na ZAVNOBiH kakvog bi oni željeli danas, a da se takav dogodio 25. studenoga 1943. godine, po mogućnosti u Sarajevu, iz kojeg proizilazi kako je izražena odlučnost naroda Bosne i Hercegovine da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska ni bošnjačka, nego isključivo bošnjačka i eventualno bošnjačka s malo “istinskih bosanskih katolika u Sarajevu“.

U takvoj ne samo teoriji nego i praksi, Srbi, a većim dijelom i Hrvati, bivaju ogorčeni stalnim napadima, nepoštivanjem i zanemarivanjem njih i kao naroda i kao građana Bosne i Hercegovine.

Željku Komšiću i antibosanskom bloku, koji se prozvao probosanskim, zadnjih 20 godina je cilj promijeniti svrhu i bit postojanja Bosne i Hercegovine.

Njezine vrijednosti koje se jedino mogu reflektirati u multietničnosti i multikulturalnosti, a ne u isključivo građanskim okvirima koji pod plaštom lažne europeizacije i demokracije teže uništiti temelje Bosne i Hercegovine, kao da sama Europska unija nije prožeta poštivanjem i kolektivnih identiteta.

U takvoj uskogrudnoj i deformiranoj Bosni i Hercegovini ne bi bilo mjesta niti za Hrvate, niti za Srbe, niti za bilo koje druge narode i građane.

Srbi i Hrvati ne žele ovakvu Bosnu i Hercegovinu u kojoj nema dovoljno mudrosti i znanja da ih se prihvati (2 od 3 temelja ove zajednice!) kao narode koji su tu stoljećima, koji su tu danas i koji će tu i dalje biti.

U kojoj nema interaktivnih odnosa i gdje nema konsenzusa oko definiranih budućih zajedničkih ili pak približnih ciljeva i interesa.

Takva Bosna i Hercegovina jednostavno nije moguća jer nije dobra niti za Bošnjake, niti za Srbe, niti za Hrvate. Što se prije riješimo takvih pogubnih koncepata, svima će nam biti bolje.

HSPF.info

Komentari

komentara