Hrvatski narodni sabor za njihovu hrvatsku fotelju

 

Politička prava Hrvata u BiH su ugrožena, narod majoriziraju i Srbi i Bošnjaci te je stoga potrebno ustrojiti bar jednu federalnu jedinicu unutar BiH u kojoj će Hrvati biti većina ili barem dvije izborne jedinice u Federaciji kako bi Hrvati sami sebi mogli birati političke predstavnike. Također, zbog postojećih političkih odnosa u zemlji sve za Hrvate važne političke odluke treba donositi Hrvatski narodni sabor, a stranke ih samo provoditi.

 

Piše: Jurica Gudelj/Bitno.ba


 

 

Neravnopravnost

 

Sažetak je to subotnjega petog po redu zasjedanja Hrvatskoga narodnoga sabora na kojem je usvojena i Deklaracija u kojoj se precizno i razumljivo pojašnjava zbog čega to Hrvatima treba federalna jednica. Sam dokument je vrlo sadržajan i precizan. Pojašnjavaju se dobro poznati razlozi političke inferiornosti bh. Hrvata u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Pa i tzv. ostale.

 

Jednako se navodi kako je u Predsjedništvo BiH Željko Komšić, kao Hrvat, izabran glasovima Bošnjaka, jednako kao i Emil Vlajki glasovima Srba za hrvatskog potpredsjednika Republike Srpske. Spominje se i problematičan izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH te Vijeće naroda RS-a, dok je šlag na torti uspostava platformaške Vlade Federacije u koju su, da bi se hrvatskom narodu zamazale oči, instalirani HSP i NSRzB.

 

Navedeni su primjeri, kojima se dokazuje neravnopravnost Hrvata u FBiH i RS-u, pa time i u cijeloj državi, neoboriv argument u svim raspravama o ”hrvatskom pitanju”. Njima se dokazuje uistinu neravnopravan politički položaj Hrvata u odnosu na druga dva naroda i jasno ukazuje na činjenicu da BiH nije zemlja sretnog življenja. Bar ne političkoga.

 

No, ljudi koji su nositelji političkoga djelovanja HNS-a su sve samo ne osobe koje mogu provesti ono što su usvojili u Deklaraciji. Tijekom govora koje su održali predsjednici čak 10 stranaka koje čine HNS uglavnom se govorilo o ”zločestim Bošnjacima” i nešto manje zločestim Srbima te o jadnim, ugroženim Hrvatima koji nemaju političkih prava ni u FBiH ni u RS-u. Neki su ustvrdili da su Hrvatima ugrožena čak i biološka prava!

 

Mozaik interesa

 

Ta prava, poručili su anonimni čelnici anonimnih stranaka, kojima je Dragan Čović ”inače dobar prijatelj”, više se smiju tražiti, nego se moraju uzeti. Poslane su poruke Zlatku Lagumdžiji i Zukanu Helezu, bivšem reisu Mustafi Ceriću kao i ”domaćim izdajnicima” iz HSP-a i stranke obitelji Lijanović. Poruka je da bez ravnopravnosti Hrvata BiH neće posati članicom NATO-a, EU, a vrlo vjerojatno neće ni opstati kao država.

 

Dok su s pozornice Velike dvorane Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru iznošene ove poruke uobličene u oštro intonirane govore Čovićevih satelita, dvorana se polako praznila. Na kraju se toliko isopraznila da je bilo potrebno izaslanike pozivati natrag jer će uskoro uslijediti usvajanje spomenute Deklaracije, posljednje točke dnevnoga reda sa subotnjeg HNS-a.

 

Jedan je to od kamenčića u mozaiku političkih odnosa unutar hrvatskog nacionalnog bića u BiH. Političke stranke, ne samo s hrvatskim predznakom, danas su postale biroi za zapošljavanje. Nikoga tu ne zanima opći, državni ili interes svoga naroda. Riječ je o borbama za što bolja radna mjesta, a predsjednici stranaka kojima je svrha isključivo članstvo u HNS-u dobili su lijepa radna mjesta. Članovi su Predsjedništva HNS-a pod predsjedavanjem Dragana Čovića, alfe i omege hrvatske politike u BiH.

 

Pored predsjednika osam strančica, u Predsjedništvu HNS-a se našlo mjesta i za ”istaknute” dužnosnike dva HDZ-a. Tako su svoje mjesto u predsjedništvu pronašli i Marinko Čavara, Borjana Krišto, Martin Raguž i Perica Jelečević.

 

Jastrebovi

 

Svi do jednog dužnosnika HNS-a imaju višegodišnje, da ne kažemo višedesetljetno, političko iskustvo. Riječ je o jastrebovima koji huškaju i prijete, a nakon kojih Čović i Ljubić zvuče pomirljivo i umjereno. Kao majkina dušica. Postaju ljudi s kojima se treba i mora pregovarati i dogovarati. U suprotnom, vlasti bi se mogao dokopati nekakav Željko Bošnjak koji na Saboru pozdravlja s Hvaljen Isus te govori kako se ponosi svojim hrvatskim prezimenom!

 

Problem bh. Hrvata nisu dokumenti, niti je problem u tom što se ne zna što se hoće. Tri naroda u BiH od prvih demokratskih izbora do danas jasno znaju što žele. Želje hrvatskoga naroda navedene su u usvojenoj Deklaraciji. Međutim, problem su uvijek jedni te isti politički mešetari, foteljaši, jednostavno guzičari. Oni su uvijek tu da posvađaju narod sa svojim susjedima drugačije vjere i nacije. Oni su tu da sjednu u ugroženu fotelju i da tobože vade narod iz govana.

 

Narod bi trebao zato izvaditi glavu iz guzice i pogledati tko ga vodi. Jer s ovakvim političkim ešalonom Hrvati mogu biti čak sretni i zadovoljni kako im je u BiH. Politiku vode ljudi, a ne dokumenti i hrvatski narod, ako sebi želi dobro, mora iznjedriti mlade, nepokvarene i prošlošću neopterećene ljude kojima susjedi Bošnjaci i Srbi nisu neprijatelji, nego istinsku susjedi s kojima će graditi ovu zemlju. (Bitno.ba)

 

Ili će nam svima biti bolje, ili ćemo svi skupa propasti. Treće mogućnosti nema.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara