Imati posla s bh birokracijom

 

Riječ birokracija koja u doslovnom prijevodu znači vladavina uprave označava rad državnih tijela na svim razinama vlasti. Bosna i Hercegovina je jedna od vodećih zemalja u svijetu po zastupljenosti birokracije a ne zaostaje mnogo ni za jednom siromašnom Nigerijom koja je vodeća zemlja u svijetu po zastuplenosti birokracije. Živimo u zemlji koja ima 4 razine vlasti, 180 ministara, to jest jednog premijera na 300 000 stanovnika.

 

Piše: Emil Zadro/HSPF.info


 

 

U zemlji u kojoj se više od 50% prihoda ubranih od PDV-a troši na plaće građana zaposlenih u birokratskom aparatu, teško je očekivati da Bosna i Hercegovina iz jedne tranzicijske zemlje postane jedna visokorazvijena europska zemlja i buduća članica EU i NATO saveza. U državi u kojoj nelegalni građevinski objekti niču kao gljive poslije kiše sasvim je normalno doći u ured državne uprave s plavom kovertom i postupak će se izvršiti bez ikakvih poteškoća jer „Gospoda birokrati“najbolje poznaju jezik novca.

 

Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini koji slovi za najstabilniji sektor u državi veliki novac ubire preko leđa građana, jer ne postoji mehanizam koji bi zaštitio građane i osigurao im pravo na kompromisan način poslovanja s bankama. Enormno velike kamatne stope na kredite, a nasuprot toga vrlo mizerne kamatne stope na sve oblike štednje nekad nas dovode u dilemu da li se uopće isplati poslovati s bankom.

 

Loše funkcioniranje državnog aparata odražava se ponajprije i na deficitarne djelatnosti u državi. Kao primjer ću navesti lošu organizaciju o zdravstvenom sustavu gdje pacijent treba 3-4 dana unaprijed najaviti pregled kod doktora, ako vozilo kućne njege nije u mogućnosti doći na njegovu kućnu adresu. Većini ljudi će se u tom vremenskom periodu zdravstveno stanje stabilizirati a nekima, ne daj Bože, pogoršati.

 

U veljači ove godine kada je snijeg zatrpao cijelu regiju, dok je veliki broj ljudi sjedio u svojim toplim domovima i molio nebo da prestane iskaljivati bijes na nas obične smrtnike, sa svojim stranačkim kolegama sam otkopavao prilaz školi i ambulanti u mostarskom naselju Cim, da bi  ljudi kojima je to potrebno mogli dobiti pristup zdravstvenoj zaštiti.

 

Nakon samo 2 mjeseca kada sam došao podići recept bolesnom djedu, dežurna liječnica mi je rekla da djed mora osobno doći po recept, i tada sam se sjetio one narodne poslovice „čini dobro, ….“ Također prisjetio sam se slučaja kad sam došao u ured CIPS-a podići osobnu iskaznicu, u pozadini sam začuo glas jedne službenice koju ću ovim putem citirati: „Šta su više navalili ne dijelimo humanitarnu pomoć!“ Takvo ponašanje ne priliči jednom državnom službeniku, i kao posljedice takvog ponašanja potrebno je da ta osoba snosi određene konzekvence.

 

Kao primjer čekanja u dugim redovima navesti ću slučaj referade Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru (koliko sam čuo nije bolje ni na drugim fakultetima) gdje na raspolaganju studentima stoji samo jedna, usput vrlo neljubazna djelatnica fakulteta.

 

Spomenuo bih da su djelatnici iste te referade izgubili moj indeks koji je pronađen za otprilike nekih mjesec dana. U tim dugim redovima često u nedostatku strpljenja dolazi do međusobnog koškanja, iz čega se vrlo lako može ekskalirati i fizički obračun. Spomenuo bih i to da studenti kao slabije imućan stalež u ovom društvu besplatno mogu dobiti svaku potvrdu u općini i sličnim javnim mjestima, dok na našem fakultetu plaćaju i najmanji komad papira poput potvrde za zdravstveno osiguranje.

 

Malo ću odstupiti iz okvira birokracije i državnih institucija i dotaknuti se slučaja primanja sakramenta Potvrde, kada sam jedva dobio potvrdu da sam primio sakrament Krštenja jer nisam bio evidentiran kao krštena osoba. Sakrament Krštenja primio sam u mostarskoj katedrali iz koje je naknadno prenesen papir s imenom i prezimenom, bez znanja roditelja, u mjesto mog prebivališta. U cijelom tom kazalištu apsurda morali su doći oba roditelja, kum i kuma s fotografijom s Krštenja, i potpisati izjavu. Nakon toga otac je upućen u ured biskupa Ratka Perića koji je oca uputio u župni ured Cim, gdje kod kod mjesnog župnika pronašao moje ime u registru Krštenih osoba, zahvaljujući čemu sam na vrijeme primio sakrament Svete Potvrde.

 

U ovom svom obraćanju iznio sam vam neke subjektivne, kao i neke objektivne stavove po pitanju rada državnog aparata i institucija u cjelini u nadi da ćemo jednoga dana živjeti u državi koja će staviti prava čovjeka iznad birokracije, gdje će će stopa korupcije biti na razini Danske ili Finske, i gdje će svi građani imati pravo na zdravstvenu zaštitu.

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara