Irena Mrnjavac: “Opstanak Hrvata nije upitan”

 

Irena Mrnjavac, 22 godine; studentica Novinarstva i Međunarodnih političkih odnosa i diplomacije, nova je predsjednica Hrvatskog studentskog politološkog foruma, a uz to je i glasnogovornica Studentskog zbora, članica Upravnog odbora Omladinske novinske asocijacije, članica je organizacijskog tima MOSTIMUN-a 2013., predstavljala je BiH na European Youth Media Days Konferenciji u Europskom parlamentu u Bruxellesu, sudionica Političke škole Vijeća Europe.


 

 

Razgovarala: Ana Popović/Večernji list

 

Irena Mrnjavac prva je Kiseljačanka i općenito studentica iz središnje Bosne koja se našla na čelu Hrvatskog studentskog politiloškog foruma koje pri Sveučilištu u Mostaru od 2009 godine. Kako su Vas prihvatile kolege studenti?

 

Da, prvi put imamo djevojku za predsjednicu ali i prvi put osobu koja nije iz Širokog Brijega. Svjesna sam tih regijskih predrasuda, koje zaista nisu ništa više nego primitivne predrasude, kojih među mladim intelektualcima, kakvima smatram svoje kolege, barem one s kojima sam surađivala, zaista nema.


Tako da se ja nisam morala suočavati s njima, dobrim dijelom i zbog mog aktivnog sudjelovanja u svim studentskim aktivnostima na Sveučilištu. Neke dvije godine sam aktivna u Forumu, i od samog početka sam sudjelovala u svim projektima, i između ostaloga obavljala funkciju Voditeljice ureda za informiranje. Tako da su me kolege upoznale kao vrijednu osobu i pravu ambasadoricu središnje Bosne.

 

Iako ste nedavno izabrani za predsjednicu HSPF-a Vi ste odavno uključeni u projekte ove organizacije studenata politologije ali i drugih društvenih smjerova. Hoće li biti promjena u radu HSPF-a Vašim izborom za predsjednicu?

 

I te kako. Dobrim dijelom sam zbog toga i izabrana, jer je ovoj Udruzi zaista bila neophodna promjena. Mi smo registrirana nevladina organizacija, djelujemo već dosta dugo, počeli smo raditi ozbiljne projekte, surađivati s renomiranim organizacijama,intelektualcima, i došli smo do trenutka kada smo se morali opredijeliti ili za neki studentski nivo organizacije ili ipak jedan viši, odgovorniji i perspektivniji, kakve su i teme kojima se bavimo.


S obzirom da imam dosta iskustva u NVO sektoru, odlučila sam uzeti na sebe tu odgovornost, i naših šezdesetak članova, dalo mi je to povjerenje. Sretna sam što uz sebe imam dvoje sposobnih mladih ljudi, budućih politologa i stručnjaka za Međunarodne odnose, Ivanu Leko, iz Metkovića, kao potpredsjednicu, te potpredsjednika Marka Subašića, iz Bugojna. Odlučili smo više raditi na neformalnom obrazovanju naših članova, većoj suradnji sa sličnim organizacijama u BiH i regiji itd.

 

Ono što je po mnogima bio zaokret i to veoma pozitivan kad je riječ o radu HSPF-a jest zbližavanje regija, konkretno Hercegovine i središnje Bosne. Kako je ovakav jedan projekt prihvaćen općenito, ne samo među studentima?

 

Na ovaj projekt sam iznimno ponosna. I na sebe, bez lažne skromnosti, kao glavnog inicijatora, ali i na svoje kolege koje su ga tako otvorenog uma i srca prihvatili. Dakle u dva dana, 30 studenata iz cijele BiH,najviše iz Hercegovine, posjetili su Bugojno, Travnik, Kiseljak, Kreševo te Guču Goru. Upoznali smo se s kulturnom i povijesnom baštinom središnje Bosne, kroz posjete muzejima, crkvama pa i stratištima hrvatskog naroda u ŽSB.


Susreli smo se s političkim licima, svećenicima, generalima, upoznali se s njihovim pričama i životima, i na kraju održali tribinu u Kiseljaku pod nazivom: „Zbližavanje Bosanaca i Hercegovaca kroz kulturnu baštinu središnje Bosne. Studenti su ostali oduševljeni, većina njih nije bila upoznata s iznimnim kulturnim bogatstvom Bosne, kao i ogromnim stradanjima s kojima se naš kraj suočio u posljednjem ratu. I ja koja tu živim, mnogo toga nisam znala, i iznenadila sam se koliko su i stariji ljudi naučili živjeti s tim nekim podjelama, i držati sve te priče i povijest u sebi.


Bilo mi je zaista drago osjetiti njihovu radost i zahvalnost što se mlađi interesiraju za njihove priče, ali i osjetiti poštovanje koje se probudilo u kolegama prema središnjoj Bosni. Projekt zbližavanja regija Hercegovine i središnje Bosne konkretno pokazao je nešto za što su mnogi mislili da zapravo ne postoji, a to je zanimanje mladih za blisku ratnu prošlost i teme vezane uz Domovinski rat, ali na jedan način koji podrazumijeva odlazak na mjesto događaja, razgovor sa sudionicima.

 

Koliko studenti Sveučilišta u Mostaru znaju o Domovinskom ratu, koliko ih ova tema uopće zanima?

 

Mislili su da ne postoji jer mladima nisu ni pružili mogućnost da upoznaju prošlost koju su proživjeli njihovi roditelji, i prošlost koja je i nama mladima obilježila cijeli život a izgleda da će i našoj djeci. Predrasude proizlaze prvenstveno iz neznanja.  Mladi imaju puno mana, sklona sam kritizirati ih za apatiju koja će nas sve koštati što se pogotovo trenutno dokazuje kroz ogromnu nezaposlenost. Međutim, mladi ne mogu biti krivi za trenutno stanje u društvu, i za njega stariji moraju preuzeti odgovornost.


Ne možete svake godine organizirati posjet Vukovaru, uz dužno poštovanje prema stradanjima ovoga grada,i svim drugima, a dopustiti da vam djeca ne znaju događaje iz Lašvanske, Lepeničke doline itd. Studenti kao budući intelektualci moraju poznavati svaku povijest, ali ne živjeti ni u jednoj. Tako je i s Domovinskim ratom. Sramota je da mladi iz Hercegovine misle da je rat u BiH počeo i završio u Mostaru, bez da se upoznaju sa stradanjima u Posavini, središnjoj Bosni itd.


Međutim, isto je sramota što zasada još uvijek ima nedovoljno suradnje među Sveučilištima, nedovoljno multietničkih suradnji, koje koče upravo mnogi stariji i tako odgajaju svoju djecu. No, projekti poput ovoga koji je Forum organizirao su savršena prilika za razbijanje predrasuda, neznanja ali nepotrebnih povijesnih i političkih frustracija.

 

HSPF ima zapravo mnogo projekata koji se rade svakodnevno i vrlo su zanimljivi studentima, ali i široj javnosti. Jedan od njih je i simulirani parlament, tečajevi učenja stranih jezika, tečajevi plesa. Demantira li izuzetna posjećenost  navedenih događaja opće mišljenje da su studenti i mladi općeniti uglavnom nezainteresirani za život oko sebe, apolitični i jedina im je briga kako napustiti BiH?

 

Sumnjam da bi itko napustio vlastitu državu, osim ako mu ona ne pruža perspektivu. Točno je da ogroman broj mladih, neka istraživanja kažu i do 70% njih, želi otići iz BiH, ali mislim da ih nitko nema pravo ni osuđivati. Tečajeve koje ste spomenuli organizirao je Studentski zbor, s kojima imamo dobru suradnju kao i s ostalih desetak udruga koliko ih djeluje pri Sveučilištu. Sve one rade iznimne stvari i bave se raznim područjima ali se nažalost suočavaju i s tom studentskom pasivnošću i apatijom.


Međutim, mi smo još zemlja u tranziciji, i nije realno da se uspoređujemo s razvijenim zapadnim demokracijama i njihovim civilnim društvima. Međutim, projekt Simulacije parlamenta koji ste spomenuli je jedan od pozitivnih primjera o kojima se premalo priča. Forum je na tu simulaciju doveo 80 mladih iz Banja Luke, Sarajeva i istočnog Mostara, koji su zajedno vježbali svoje politološke sposobnosti i bez problema surađivali. Na taj projekt odazvali su se prof. Cvrtila iz Zagreba, prof. Lasić iz Mostara i prof. Ćurak iz Sarajeva, koji ga je nazvao događajem dana.

 

Je li 18 godina nakon rata došlo vrijeme da se upravo studenti aktivnije uključe u društveni i politički život BiH?

 

S obzirom da još ne znamo tko će nam i kako pisati povijest da bi se konačno počelo proučavati i to ratno razdoblje, rekli bi da nije. Jedan od bh problema je što svi misle da sve znaju i mogu raditi, pa tako i baviti se politikom. Nažalost, nakaradno društvo u kojem živimo to im i dopušta, a još gori politički i pravosudni sustav greške ne kažnjavaju. Svi se trebaju uključiti u društveni život i procese, bez da se nužno bave politikom.


Ljudi u BiH ne koriste osnovna građanska i ljudska prava, dok pak oni koji se nazivaju najvećim domoljubima krše Ustav i ne vide ništa loše u tome. I dok mi shvatimo koliku geopolitičku, kulturnu, gospodarsku vrijednost ima država u kojoj živimo, stranci će to i te kako iskoristiti. No od priče nema ništa, trebaju nam stručnjaci koji će znati naplatiti djelovanje vanjske politike, koji će znati provoditi lokalne politike svojih općina, povezati tržište rada s obrazovnim sustavima, početi vraćati silne kredite. Jer dok pričate o mladim ljudima, ne zaboravite da pričate o ljudima kojima ste ostavili još uvijek nesuverenu, bankrotiranu državu, s ogromnim povijesnim teretom, u regiji „zakašnjelih nacija“, itd.

 

Kad već govorimo o političkom životu, ovih je dana HSPF pozvao mlade iz BiH da izađu na izbore za Europski parlament. Za mnoge su ovi izbori nešto što ih ni najmanje ne zanima. Zašto ih nikako ne bi trebalo propustiti?

 

Zato što za razliku od većine političara mi zaista znamo kako izgleda, i koliko je dugotrajan proces pristupanja nadnacionalnim organizacijama kakve su Europska unija ili NATO, i vjerujte nećemo mi još dugo vremena biti te sreće. A s obzirom da na jedinom dokumentu o vanjskoj politici koji BiH ima, dužine cijele tri stranice, piše da nam je to vanjskopolitički cilj, pa valjda ne njemu treba početi i raditi. Izbori za Europski parlament su izvrsna prilika da vježbamo političku kulturu i europsku demokraciju.


Osim toga, ukoliko ste državljani i Republike Hrvatske onda je fer i korektno da sudjelujete i u ovom za nju, iznimno važnom trenutku, koji će se isplatiti i samoj BiH.

 

Europski put BiH jedno je od pitanja za koje se ama baš svi bh političari zalažu, ali samo deklarativno. BiH je od EU sve dalje. Mogu li mladi vratiti ovu zemlju na europski put, ubrazati reforme, a samim time i proces pridruživanja BiH EU?

 

Naši političari se za sve zalažu samo deklarativno, pa tako i za europski put. Naravno, čast izuzetcima. Mladi pak sjedenjem ispred facebooka ne mogu ubrzati ništa, i moraju preuzeti svoju budućnost u svoje ruke, inače je u ovoj državi neće imati. Međutim, pitanje je koliko im se pruža prilika za to, jer teško da bi bez onih nesretnih kvota uopće bilo žena i mladih na izbornim listama, koje su u BiH, što je za pohvalu, čak otvorene. No, ne znam je li gore kada mladih i žena nema u procesima odlučivanja, ili kada im se pruži prilika a oni je svojom šutnjom, nedostatkom hrabrosti ili znanja, upropaste.

 

Što će studentima Sveučilišta u Mostaru značiti ulazak Hrvatske u EU?

 

Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju dobro će donijeti svim građanima BiH, pa tako i studentima. Na nama je sada koliko ćemo sve to iskoristiti, i koliko će se naša država za to pripremiti Studenti će imati veću slobodu kretanja, veće mogućnosti za zaposlenje unutar EU zemalja, veću mogućnost suradnje s europskim sveučilištima, lakše pristupe fondovima, itd. Velik broj studenata iz Hrvatske studira na Sveučilištu u Mostaru, i nadam se da će ti studenti uskoro moći uživati ista prava kao i mi iz BiH, pogotovo što  naši studenti koji studiraju u Hrvatskoj se ne razlikuju od njihovih studenata kada je riječ o privilegijama.

 

S obzirom da se HSPF nastoji, a po mnogima i uspijeva, aktivno se uključiti u rasprave o političkom životu i svim aktualnim temama vezanim za BiH. Imaju li po Vama, Hrvati u BiH budućnost i gdje vidite mlade pripadnike ovog najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH u budućnosti?

 

Budućnost vidim je u BiH. Opstanak Hrvata ne smije biti upitan, i mi ne dozvoljavamo nikome da ga ospori. Ali ne na način da mrzimo sve drugačije ili da bilo kome osporavamo njegova prava, nego da se borimo za svoja. Provođenje presude Sejdić-Finci je pravi test za BiH,i mi je apsolutno podržavamo, kao i općenito nadolazeće Ustavne reforme, u kojima smo djelomično uz suradnju s ekspertnom skupinom i sudjelovali. Međutim, atmosfera koja se ovim promjenama koje još vise u zraku stvorila, da su svi oni koji se nacionalno izjašnjavaju, nepoželjni ili primitivni, je također nedopustiva.


No, dok ostali narodi premda manje „ugroženi“, konstantno rade na svojoj afirmaciji unutar granica BiH, mi smo zauzeti međusobnim podjelama. Tome pomažu i političari koji prednost daju granicama, kao da smo u srednjem vijeku, umjesto da maksimalno ulažu u medije i obrazovanje na hrvatskom jeziku između ostaloga. Opstanka Hrvata u BiH nema bez ulaganja u Sveučilište u Mostaru, koje je sada već postalo i regionalno središte. (Večernji List)

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara