Ivan Crnjac: Bivši predsjednik želi u Sabor

ivo_josipovic_putKažu iskusni ljudi da u politici ništa nije slučajno i nemoguće. Uvjerili smo se u to milijun puta, neke, usudio bih se reći nebitne dnevno-političke sitnice i izlijetanje u javnim nastupima mogu biti slučajni, iako je i to rijetkost. Velike pak odluke koje se donose nekoliko puta u karijeri, bilo da se radi o političarima ili javnim osobama općenito, nikad nisu slučajne. Donositelj odluke promisli nekoliko puta, ukoliko nije za to sposoban sam, a mnogi nisu, ima savjetnike koji promišljaju umjesto njega, ljudi koji odrađuju svoj posao najbolje kako znaju.

U siječnju i dijelom u prosincu, ove, tj. prošle godine vidjeli smo u Hrvatskoj primjer kako se stvari odrađuju odnosno ne odrađuju. Ono što je za neke djelovalo nemoguće jednostavno se dogodilo. Izgubio je Ivo Josipović. Kako? Zašto? Zbog čega? Mnogi su se tada pitali, a neki se i danas pitaju, no bilo bi suvišno o tome, jer je dano dosta odgovora, brzo nakon poraza kojeg je bivši predsjednik podnio stoički (barem je tako izgledalo) dogodilo se nešto drugo. Izjavio je Josipović da ide na parlamentarne izbore, par dana se pričalo o tome, no nitko nije shvatio pretjerano ozbiljno.

Stišala se priča, nestalo predsjednika, onda odjednom se pojavi u zagrebačkoj gradskoj vijećnici na osnivanju antifašističke lige i kreće raditi na portalu Autograf.hr, čiji je vlasnik, blago rečeno kontroverzna osoba. Tekstovi su, barem većina Josipovićevih, djelovali kao liječenje frustracija nakupljenih za vrijeme cijelog mandata. Nedugo nakon tog, “lignja” kako su ga neki znali zvati, kreće s ispuštanjem crnila u svom akvariju. Dva dana nakon Uskrsa, bivši predsjednik najavljuje osnivanje vlastite stranke. Dobro, Hrvatska je pluralna i demokratska zemlja, no ako izbanaliziramo stvar do kraja o čemu je zapravo riječ? Josipović, sa drugim, uglavnom političkim otpadnicima osniva stranku lijevog centra. Od njegove stranke stvarni interes će imati jedino HDZ (osim u slučaju moguće koalicije Josipovića i kukurikavaca), odnosno domoljubna koalicija, jer realno, nitko od njihovih birača neće dati glas Josipoviću, možda neka starija osoba, slučajno, zbog slabog vida. No vjerujem da je taj postotak zanemariv. Bivši predsjednik tako čini istovremeno par političkih smrtnih grijeha.

Stranka će, po opredjeljenju biti stranka lijevog centra, te će pomrsiti planove SDP-u i zasigurno im otkinuti znatan dio glasova. No, to je isti onaj SDP koji je Josipovića podržavao u prvoj i drugoj kandidaturi. Isti ljudi koji su se smrzavali po štandovima, prikupljali novac i potpise za kampanju. Mnogi od njih će se vjerojatno zapitati gdje nestade “pravog puta” odjednom. Ali, ono što meni, kao promatraču smeta više od lomljenja glasova na lijevom “političkom polju” je omalovažavanje institucije predsjednika Republike Hrvatske, vjerujem da ne možemo zamisliti Baracka Obamu kako nakon predsjedničke funkcije u SAD-u pokušava postati gradonačelnikom Alabame ili senatorom.

Nakon što je dostigao politički vrh, jer Predsjednik, bez obzira na slabašnu funkciju je vrh. Nakon svog vrha i maksimuma, on je odlučio loviti mjesto u Saboru. Nisko, neočekivano i u biti jednostavno razotkrivanje pravog lica i želje za vlašću. Mučno je, vjerujem, većini od onih milijun i nešto ljudi koji su ga birali – čak se i Mesić nakon svog vrha zadovoljio “samo” uredom bivšeg predsjednika. Vjerovao sam da pretjeruju oni koji su omalovažavali Josipovića na razne načine, no ovim potezom opravdan je svaki, ponekad i huškački komentar koji ga je pogodio. Predsjedniče, nek’ vam je sretno, uživat ćete u još jednom izbornom debaklu.

Ivan CRNJAC/HSPF.info

Komentari

komentara