Ivan Crnjac: Bosna na braniku Europe ili Europa na braniku Bosne?

imagesPrije 2 tjedna sam u Mostaru zajedno s par kolega bio prisutan na konferenciji gdje je bilo govora o karakteru BiH kao europske države. Konferencija je održana “pod lupom” jedne njemačke fondacije koja djeluje na području zemalja jugoistočne Europe, odnosno „ex-Jugoslavije.“ Izlagači su ponudili svojevrsna konkretna rješenja i teze za stabilizaciju Bosne i Hercegovine kao takve: zemlju podijeljenoga i (post)konfliktnog društva, zemlju srozane ekonomije i nezadovoljnih građana, u prvom redu konstitutivnih naroda, ali i svih drugih građana, zemlju u kojoj žive, ostaju i opstaju tri različite kulture, tri različita svijeta. Zemlju koja ima problem moralne i etičke prirode, gdje se pozitivnosti umanjuju, a ljudski i svi ostali resursi su najčešće neiskorišteni.

Piše: Ivan Crnjac

Bez obzira promatramo li BiH na ovaj ili onaj način – građani su nezadovoljni i to je postala već i pomalo otrcana fraza koju smo svi prihvatili kao objektivnu datost i o njoj skoro pa da i ne govorimo, koliko je sveprisutna. Ipak, završetkom konferencije, svi prisutni su mogli osjetiti malo nade i vjere, bogatiji za jedno novo iskustvo i pomak u kulturi dijaloga.

A upravo je kultura dijaloga ono što svima nedostaje. Da se te „bogomdane“ negativnosti ipak mogu i moraju promijeniti, svima je jasno. Obzirom na ostale članice Europske unije u kojima stanje nije sjajno, očekivati možemo pojačanu dozu euroskepticizma i kod nas, no Europa kao takva je ovakvoj BiH jedina smislena, ako ne i jedina realna alternativa – uspoređujući s drugima koje se nameću. Sve ostalo bilo bi pogubno i za BiH kao državu i za sve građane. Najnoviji i najbolji primjer da je to tako imali smo u srijedu u Sarajevu prilikom posjete turskog predsjednika, koji je kako kažu dominantni sarajevski mediji, dočekan baš kao Tito nekad. Pojavio se Erdogan u Sarajevu pred unutarstranački kongres SDA. Oduševljenje sarajevskog puka Erdoganom potpuno je deplasirano i besmisleno za jedan glavni grad jedne balkanske nedovršene državice koja pretendira na to i u budućnosti se, barem ako se pita većinu građana – vidi u Europi.

Komentare po portalima ne treba ni čitati, a spominjati pogotovo ne. Imamo mi i previše prikrivenih hrabrih „ratnika“ koji pod imenima tipa „Lovac@u.zitu“ pišu nesuvisle gluposti. No miješanje predsjednika druge države u unutarstranačke poslove parlamentarne stranke koja drži 1/3 vlasti na razini svoje države i usudim se kazati, više od 1/3 na razini Federacije je kontradiktorno samoj BiH, njenom smislu postojanja i potencijalnoj europskoj budućnosti. Ali i samom značenju riječi demokracija. No, obzirom na način rada i djelovanja naših triju najjačih stranaka to ne predstavlja veliko iznenađenje. A mediji dugo već pričaju o poslovima i tvrtkama Bakira Izetbegovića u Turskoj, pa… Stranke (barem većina u BiH) djeluju po nekakvom „modelu tržnice“ odnosno, nerijetko se ponašaju kao na „pijaci“, stoga je upletenost „babe“ Erdogana u izbor novog (starog) vodstva dominantne bošnjačke stranke neznatan problem. Problem je to što taj isti „babo“ odbija priznati objektivne povijesne činjenice poput genocida nad Armencima. Ili kad kaže da će Turska pomoći BiH u borbi s terorizmom, ako će to biti na onaj način kao u Siriji, onda bolje ne – nemojte nam pomagati! Zbog papine osude genocida nad Armencima prije stotinu godina od strane Turaka, reakcija iz Turske bila je povlačenje ambasadora iz Vatikana.

Papa Franjo, jedan od omiljenijih papa ikad, za 2 tjedna otprilike dolazi u Sarajevo. Promatrano kroz prizmu nas koji ovdje živimo, to je najvažniji posjet pape u njegovom pontifikatu. No, obzirom na mnoštvo onih koji su jučer klicali Erdoganu propitljivo je koliko će biti spremni upiti papine poruke. Turci Bosni ništa dobro nisu dali, to nam je povijest i pokazala i dokazala. Bosni i Hercegovini kao zemlji pluralističkih kultura, religija, običaja i uz svu njenu šarolikost u svim porama prirodno okruženje je Europska Unija, odnosno Europa – nikakva Turska, Saudijska Arabija ili Rusija ne dolaze u obzir. Nakon zadnje posjete Bosni, ostali su Turci u „gostima“ gotovo četiri stoljeća, ova posjeta neće biti toliko ubitačna, no opreza nikad dosta. A gospođu koja je lani mršnula hrvatskog premijera Zorana Milanovića iz Mostara trebalo je posavjetovati da to isto učini i jučer, ali u Sarajevu. Nadajmo se ipak da papu neće „mrškat.“

HSPF.info

Komentari

komentara