Ivan Crnjac: Bunimo li se zbog humanosti?

pedja_grbin1-620x350Ako se u Hrvatskoj spomene novac na bilo koji način i u bilo kojem smislu to automatski izaziva niz apstraktnih, a često i kontroverznih reakcija i komentara sa svih strana. Bez obzira o čemu se radilo.

Kad kažem novac, mislim na malo veće iznose. Bilo da je riječ o dobitku na lutriji, nasljedstvu iz inozemstva, pošteno zarađenom novcu ili basnoslovnim honorarima – reakcije su tu. Ako imamo s jedne strane novac, a s druge bilo što da na politiku miriše (smrdi) reakcije su izuzetno povećane. Ovih dana svoj dio novca, zahvaljujući izborima i prolasku u drugi krug dobiše i aktualna predsjednica i bivši predsjednik. Milijun i dvjestotinjak tisuća, otprilike.

Piše: Ivan Crnjac

Vilibor Sinčić također je dobio svoj dio, nešto manje od njih dvoje, ali dostatno. Kako je i sam rekao, novac je potrošen na neke stvari koje je trebalo platiti, iz tog razloga novac je i prebačen na račun stranke, no fali dio… U njihovoj tajnoj grupi na facebooku Vilibor je tražio od živozidaša da budu ažurni i prikupe što više fiskalnih računa, radi podmirenja izvještaja, da bi sve bilo opravdano i kako treba. Kako to obično i biva, informacija o Sinčićevom nalogu procurila je van te “tajne” grupe, posve slučajno, dakako… Taj vizionar i pretendent na buduće vladajuće funkcije u hrvatskom političkom sustavu na taj način se malo izkompromitirao i blago rečeno osramotio.

No izjava Peđe Grbina, svojevrsnog ironiziranog alter-ega Vladimira Šeksa vrlo brzo je zasjenila Vilibora. Taj ustavno-pravni stručnjak i perjanica Milanovićeve vlade zaključuje da je predsjednica marioneta HDZ-a i da krši zakon. Kaže da se uključila u kampanju i poziva je da bude korektna, kad god se konci gube, panika zavlada, pa tako i Nenad Stazić reagira na sjednici Sabora, kršeći poslovnik po tko zna koji put, a sve u svrhu širenja dezinformacija. Strah ga vjerojatno poskupljenja ljetovanja ubuduće. Paradoksalno, ali Kolinda je uspjela pronaći “rupu” u zakonu, novac prebaciti na račun HDZ-a te ga potom planirala donirati u humanitarne svrhe. Sam po sebi čin može biti propitljiv, no upravo je Sabor zaslužan za postojanje te “rupe” u zakonu. Grbin se ponio tipično negospodski, svoju snagu je pokušao prezentirati u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, dan nakon godišnjice smrti Ivice Račana. Točna je bila ona Račanova da se izbori mogu izgubiti, ali obraz ne, no Milanovićevi su obraz davno izgubili, a i izbore će.

Vjerujem da se sam Račan okrenuo u grobu slušajući pravnog stručnjaka, Thompsonovog fana kako iznosi kvazi-argumentaciju. Naime, taj novac neće ići preko raznih prireza i poreza u proračun, nego će cijeli iznos otići potrebitima. Šećer na kraju je stigao opet iz Radmanove kuhinje, tzv. HRT-a. U središnjem dnevniku ispoljavanje Grbinovih frustracija dobilo je prednost nad vijesti o tome da je predsjednica posjetila sjedište NATO-a. Glazbenik/muzičar je još u siječnju svoje odsvirao, no ovi u orkestru nikako da shvate… Kad su novac i političari (oni nepošteni, ako poštenih uopće i ima) u pitanju, istina je da SDP i HDZ ponekad djeluju kao dva kraja jednoga štapa. No, potpuno je deplasirano od strane SDP-ovaca konstantno se vraćati na priču o Sanaderu i/ili o pretvorbi i privatizaciji. Kao da se oni ne ogriješiše za vrijeme pretvorbe? Uporno su ta dva faktora uključena u svaku osudu trenutnog HDZ-a. Uz to se ponekad doda i priča o fašizmu. S druge strane SDP se potpuno ignoratorski ponaša kad je riječ o njihovim kadrovima. Merzelica, Sabo, Linić…

Osuđenog Vlahušića ne treba ni spominjati. U Saboru i danas sjedi masa “ljevičara” čiji su grijesi u pretvorbi i privatizaciji nanijeli ogromnu štetu Republici Hrvatskoj. Ima tu zastupnika koji su odmah u startu kapitalizirali dijelove imovine i novac iskorištavali za pokretanje privatnih poduzeća, sportskih kladionica i tsl., no i to se zaboravlja…

Potez predsjednice koji je na kraju između ostalog i dobro tempirani populizam se omalovažava, iako je riječ o pokazivanju socijalne osjetljivosti. Da SDP nema veze sa socijaldemokracijom i socijalnom osjetljivošću, osim kad je o uhljebljivanju vlastitih kadrova riječ, nije neka tajna, ali lažno optuživati bilo koga krajnje je deplasirano. To su obični establišment-ljevičari i ništa drugo. Lažna socijaldemokracija, lažni liberali, lažni rast gospodarstva, lažno pojeftinjenje i pad nezaposlenosti. Sve u vezi ove – kako Milanović kaže, najbolje Vlade ikad je lažno. Sve, osim kraja im. On je nekako izvjestan, svakim danom sve više…

HSPF.info / Kamenjar.com

Komentari

komentara