Ivan Crnjac: Milanović ostaje na čelu SDP-a

09.05.2015., Zagreb - U Lisinskom odrzana je svecana akademija u povodu 70. obljetnice pobjede nad fasizmom. Zoran Milanovic.  Photo: Anto Magzan/PIXSELL

09.05.2015., Zagreb – U Lisinskom odrzana je svecana akademija u povodu 70. obljetnice pobjede nad fasizmom. Zoran Milanovic.
Photo: Anto Magzan/PIXSELL

U jeku migrantske krize, kritika novoizabranoj Vladi Republike Hrvatske, smjeni jednog i pomalo opasnog linča na drugog ministra, ideoloških podjela u društvu, destruktivnih ponašanja lijevih i desnih, pomalo nepravedno, u sjeni ostaje jedan nimalo nebitan događaj u politici Hrvata – unutarstranački izbori u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske.

Iako u Hrvatskoj, a ni na ovim prostorima to nije čest slučaj, političari ponekad ipak preuzmu odgovornost za (ne)učinjeno, bilo da to čine pod silom zakona, kao Sanader, bilo da ih na to primoraju izborni rezultati, koji su uvijek čisti empirijski dokaz relevantnosti za pretendiranje na određenu funkciju, odgovornost treba preuzeti. Tako je ispalo i ovaj put pod navalom gotovo svih aktera. Bipolarizacija društva na „naše i vaše“ plaćena je na najgori mogući način. I javnost i dio stranke i suradnici i vjerojatno prodavačica na trafici kod koje kupi cigarete, bili su složni – suoči se Milanoviću, izgubio si izbore.

Gubitak izbora Milanović je u par navrata pokušavao opravdati nejasnim matematičkim računicama govoreći da SDP izbore nije izgubio, nego su ih, eto, MOST i HDZ zeznuli. Kao da je MOST u izbore išao s moralnom i kategoričkom pretpostavkom koaliranja isključivo s SDP-om, pa je suprotna odluka uzrokovala ono što nije trebala. Ispada da se na MOST računalo kao i na IDS, s mišlju, ma lako za njih, nisu u koaliciji, ali su naši. Oni su „MI“, nisu oni „ONI“. Ispadoše na kraju, oni ipak „ONI“. Rasplet situacije i odluka MOSTA o partneru je svakako propitljiva, no i potpuno legitimna. Nemoguće je, posebno ako to radi bivši premijer, istu odluku dovesti u pitanje služeći se pogrešnim matematičkim postulatima i optužbama za kršenje usmenih dogovora između aktera.

Poraz je najviše odjeknuo upravo u matičnoj stranci i prvi potresi su tu krenuli. Iscrpljujući sastanci, izbjegavanje suočavanja s problemima, traženje/izbjegavanje analize izbornih rezultata, svađa pojedinih članova i „velikih riba“ u SDP-u. Optužbe iz jednog krila i obrane iz drugog. Dojučerašnji suradnici, sad ljuti neprijatelji. Prezimenjaci Ostojić na suprotnoj strani, Riječani protiv Zagrepčana i Slavonaca, zbunjeni Splićani na čelu s Baldasarom, bivši ministri uz šefa, neki pomalo povučeni, ali tu. Nova lica kontra trenutne postave, uz želju da šef ode i da se SDP demokratizira.

Iz močvare u kojoj se našla socijaldemokracija, a i cijela ljevica u Hrvatskoj, iz sjene, iz mraka, obasjan nekom čudnom svjetlošću gotovo s aureolom oko glave isplivao je Zlatko Komadina, prvi vitez riječkog SDP-a, i ekstremno lijeve frakcije ove ranjene stranke, možda i jedinog krila koje je otvoreno stalo protiv trenutne nomenklature. Komadina ce spasiti SDP. Komadina će donijeti promjene. SDP ne može ovako. SDP ne ide naprijed. Stagnira. Novi koncept. Promjene. To su riječi i izlizane koje su se mogle čuti iz tabora i taborčića SDP-a. Odmah, kao opareni, uz Komadinu su stali ljuti Zoranovi neprijatelji koje je on svojevremeno politički pokušavao eutanazirati. Prvak zagrebačkog SDP-a Bernardić, bivši ministar zdravlja Ostoja Rajković (ako već postoji Ostoja Ranković, zašto ne bi i Ostoja Rajković) i bivši ministar vanjskih poslova, a sada zastupnik u Europarlamentu, Tonino Picula. Picula bi jedini ozbiljno mogao naštetiti Milanoviću, no on se bavi europarlamentarizmom i nema sve pod kontrolom u svojoj bazi, samim time njegova podrška antimilanovićevskom dijelu stranke dobiva deklarativni karakter. Komadina dolazi iz najlijevije frakcije SDP-a, taj i takav SDP je postajao prošlost već od smrti Ivice Račana, iako u postotcima pod lupom ima dobar dio članstva, Komadina ne može pobijedit Milanovića. Uzalud i način glasovanja jedan član – jedan glas, kad Milanović uz sebe ime velik dio popularnih SDP-ovaca, svi bivši članovi vlade daju podršku Milanoviću, veliki dio foruma mladih ga podržava zahvaljujući njegovim ministrima koji su potekli iz te organizacije.

Zagreb, koji je godinama nosio titulu nekakvog mrjestilišta ljevice je protiv Milanovića, ali Bernardić i Ostojić, vođe tog dijela ne kontroliraju cijeli ogranak. Milanović je u startnoj prednosti jer je predsjednik već osam godina, i njega se izaziva. U prednosti je i jer ima pod kontrolom većinu lijevo-orijentiranih medija koji će mu pomoći u kampanji, pomoći će mu i desni jer navodno, HDZ-u je želja upravo to da Milanović ostane vođa ljevice i oporbe. Milanović je, za razliku od Komadine, puno viđeniji po terenu. Obilazi ogranke, skuplja glasove, a i po prirodi je klasični ulični borac, možda, uz Dražena Budišu političar koji je izgubio najviše izbora. Zna udarit gdje treba i ne cvili kad ga se udari. Izgleda kao političar bez perspektive, jasne vizije, bez potpore, ali u puno većoj prednosti, a i bolji je kandidat od Komadine jer bi Komadina SDP vraćao u neka starija vremena, što nikako nije poželjno. Travanjski ishod izbora u SDP-u će ponuditi neke nove stvari, SDP će biti prisiljen dati jasniju viziju i svoje politike i RH politike, na dobrobit stranke i zemlje, ali s Milanovićem na čelu, uz možda neke sitne, kozmetičke promjene.

Ivan CRNJAC/HSPF.info

Komentari

komentara