Iz izbora u izbore

 

Svaki novi izbori nova su prilika za dokazivanje i javno iskazivanje vlastitoga hrvatstva, srpstva, bošnjaštva… Tada, čini se, veličina barjaka i doza iskazane mržnja prema drugima postaje najbolji pokazatelj razvijenosti nacionalne pripadnosti. Svima su, za vlastite neuspjehe, krivi oni drugi, oni iz drugoga tabora. I taman kad u međuvremenu, vremenu između izbora, pođemo graditi nekakve normalne odnose, za vrijeme izborne kampanje vraćamo se nekoliko koraka unatrag.

 

Piše: Jozo Ćosić/HSPF.info


 

 

U svim demokratskim zemljama izbori su vrijeme pozitivnoga nadmetanja, svi nastoje što više dobroga uraditi. Kod nas to, na žalost, nije slučaj. Kod nas svi nastoje one druge što više optužiti; to valjda smatraju radom.

 

Ali, to nije jedina karakteristika naših izbornih kampanja. Za vrijeme izbornih kampanja sjećamo se i svojih branitelja, boraca, šehida. Obilaze se spomen ploče, mjesta pogibije, uplakane majke i rodbina. Nekako, uvijek pred izbore postaju nam toliko važni. Ponovno ubiti žrtvu, njenu obitelj i sve kojima je žrtva nešto značila znači iskorištavati istu kako bi se prikupili politički bodovi, tj. birački glasovi.

 

Potrebno je napomenuti da to nije samo vrijeme povećane brige za žrtve i njihove obitelji, to je također i vrijeme obraćenja.To je vrijeme demonstrativnoga posjećivanja crkvi i džamija, čini se ono što su činili i farizeji davno prije našega tisućljeća. Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Riječi su Isusa Krista. Taj sveti čin kalja se reklamom i samopromocijom, u čemu, na žalost, i vjerski službenici često pripomažu.

 

Najveći hrvatski domoljub, najveći srpski domoljub, najveći bošnjački domoljub je onaj koji otvori najviše radnih mjesta. Upravo na taj način najviše doprinosi svojoj zajednici i svome narodu. Gradonačelnici i načelnici trebali bi biti oni koji će ići po svijetu i tražiti prijatelje svome gradu i svojoj općini, a ne sebi i svojoj rodbini. To podrazumijeva traženje investicija te nuđenje pogodnosti investitorima. Često je upravo obratno. Naravno, puno je lakše sa svojim egom šetati po gradu i igrati se političara, a uz to je i zanimljivije.

 

Dok god je tako, biti ćemo iza razvijenoga svijeta najmanje 100 godina, a oni će nas s punim pravom moći i dalje nazivati balkanskom bagrom.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara