Iz komunističkoga u nacionalistički totalitarizam

 

Rušenjem jugoslavenske tamnice naroda konačno su se stvorili temelji za izgradnju dugo iščekivanoga, demokratskoga društva. Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini povjerenje naroda dobile su nacionalne stranke što je i očekivano budući da je nacionalni osjećaj dugo vremena bio potiskivan te smatran rušilačkim elementom.


 

 

Govoriti ćemo o hrvatskom nacionalnom totalitarizmu budući da je upravo on najviše štete nanio hrvatskome narodu. Srbi su, kao i Bošnjaci, također platili previsoku cijenu lude politike neprikosnovenih vođa.

 

Krenimo redom! HDZ BIH na prvim višestranačkim izborima dobiva povjerenje hrvatskoga naroda jer tada nije bio samo stranka, tada je to bio pokret za ravnopravnost hrvatskoga naroda. Tada je to bila snaga čiji je cilj bio ujediniti hrvatski narod kako bi, na kraju krajeva, opstao na ovim prostorima.

 

Međutim, već u samim početcima nešto je bilo trulo, ali samo su rijetki smjeli na to upozoravati. Već u samim početcima tadašnji članovi te stranke počeli su javno istupati protiv politike koju je vodio vrh te stranke, ali umjesto da se stranačka politika mijenja, mijenjalo se članstvo. „Buntovnici“ su istupili ili su bili izbačeni; svi ti pokušaji mijenjanja tadašnje stranačke politike nisu urodili plodom. Oni koji su osnovali nove stranke te pokušali nešto promijeniti nazivani su izdajnicima budući da se nisu prilagođavali jednom novom totalitarizmu, nacionalnom totalitarizmu.

 

Usprkos pogubnoj politici navedena stranka i dalje je dobivala povjerenje birača. Zapravo, ne povjerenje, nego biračke glasove zahvaljujući perfidnim metodama pomoću kojih su diskreditirali sve političke protivnike. A način je bio vrlo jednostavan, potrebno je samo preuzeti medije, a zatim tuđa lutanja preuveličavati, a vlastite kardinalne pogreške skrivati.

 

Brzim koracima idemo do godine 2006. budući da su sve ove iza nas više-manje nalikovale jedna na drugu.

 

Godine 2006. dolazi do sazrijevanja HDZ BIH kada se visokopozicionirani članovi te stranke okreću interesu vlastitoga naroda, a ne interesima vođe. Martin Raguž, Ruža Sopta, Filip Andrić, Vinko Zorić i Ivo Lozančić „ruše“ travanjski paket. Na političku scenu stupa novi HDZ, HDZ 1990.

 

HDZ 1990 prenosi čistu ideju HDZ-a s početka devedesetih u 21. stoljeće. Demokratsku ideju koja će izvesti hrvatski narod iz totalitarnog sljepila te koja je dovela do istinskog višestranačja budući da „devedesetka“ postiže lucidan rezultat na općim izborima 2006. godine.

 

„Stožernici“ ne mogu vjerovati u ono što se događa, nakon toliko godina moraju se s nekim dogovarati, više nema naređivanja. Rodila se istinska demokracija, kako je srušiti, pitaju se. Rješenje su brzo našli! Idemo rovariti i velikim obećanjima privlačiti istaknute članove drugih hrvatskih stranaka u svoj čopor, a onda to prikazati kao njihovo političko obraćenje. Mi ćemo ih naravno velikodušno prihvatiti budući da smo veliki Hrvati i katolici, a Hrvati katolici rado prihvaćaju „izgubljene ovce“.

 

Došli su i novi opći izbori a „stožerna“ politika ostala je ista:“Glasajte za nas, obavezno za nas, kako se ne bi raspršili hrvatski glasovi“. Polako počinjemo vjerovati kako niti jedan mislilac nikada ništa bolje nije izustio jer tvorci ove parole već 20 godina uspijevaju vladati uz pomoć nje. Zemlju su doveli pred bankrot, izvarali sve koje su mogli izvarati, a to im je itekako pošlo za rukom. Ali, parola ostaje vječna:“Glasajte za nas kako se ne bi raspršili hrvatski glasovi“.

 

Ono što budi zanimanje jest aktualna politička situacija, zajednički nastup dva HDZ-a. Jasno je da je hrvatsko jedinstvo itekako potrebno, ali ne samo jedinstvo dva HDZ-a nego i jedinstvo svih hrvatskih stranaka. Potrebno je, gotovo jednako kao i devedesetih, okupiti sve hrvatske snage oko zajedničke ideje, a to je ideja jednakopravnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovine. Napominjemo, oko zajedničke ideje, a ne oko jedne stranke.

 

Da li je zajednički nastup HDZ-ova ukidanje teško stečenog, istinskog, višestranačja ili povijesna odluka koja će dovesti hrvatski narod u jednakopravan položaj nezahvalno je prognozirati. Vrijeme će dati odgovor, a nama ostaje ipak  nadati se ovomu drugom!

 

Student politologije,

Jozo Ćosić

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara