Ja i moj kolega opet nakon svega

mesic-komsic-696x456Stjepan Mesić, u dva mandata bio je izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Dakle, uzastopno. Dva puta. I to je donekle pokazatelj nedostatka političke kulture stanovnika Republike Hrvatske. Mesića su, kao što vjerujem i znate, izgurale okolnosti i ljudi. Neki tajnoviti. Bogati ljudi. Navodno moćni lobisti, al’ nećemo o tome, zbog političke korektnosti. A i bojim se o tome. Ne zato što su moćni lobisti, nego što su bogati moćni lobisti. O nekim ljudima  bolje je ne pisati.

Stipe je jedan od dvojice najkatastrofalnijih predsjednika hrvatskih državljana. Drugi nije Kolinda, iako je ponekad na tragu toga da konkurira. Nije ni Josipović, iako je malo više od nje bio na tragu da ozbiljno konkurira. Nije ni Franjo Tuđman – što god tko danas o njemu mislio. Drugi je Stipin prijatelj. Pajdo i jaran. Željko. – Neželjeni Željko.

Željko Komšić bio je dva puta izabran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. I to je donekle pokazatelj nedostatka političke kulture stanovnika Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Komšića su, kao što vjerujem i znate, izgurale okolnosti i ljudi. Neki tajnoviti. Bogati ljudi. Navodno moćni lobisti, al’ nećemo o tome, zbog političke korektnosti. A i bojim se o tome, ne zato što su moćni lobisti, nego što su bogati moćni lobisti. O nekim ljudima bolje je ne pisati.

Normalna mjera šećera u krvi iznosi oko petice. Gornja granica iznosi šest i nešto, donja Tri i nešto. Kad bi, nekim slučajem, mjera za mjerenje šećera u krvi bila mjera konzistentnosti ni Mesićev ni Komšićev rezultat ne bi bio ni blizu donje granice.

Što nije slučaj kod Kolinde, iako je često na tragu toga da bude. Nije slučaj ni kod Josipovića koji je češće od nje bio na tome tragu. Ni kod rahmetli Tuđmana, što god tko o njemu danas mislio.

Kako uopće usporediti katastrofalnost dvojca Komšić & Mesić? Je li gori Mesićev ustaški antifašizam ili Komšićeva koncepcija  liberalne demokratičnosti, odnosno demokratskog liberalizma, nauštrb kolektivnih prava jednoga, eto, naroda? Što se tiče Hrvata, vjerujem da je za njih većinu bolji predsjednik bio i pokojni Alija Izetbegović. I sin mu. Unatoč stotinama tisuća ljudi koje je natjerao da rade.

Mesić je neki dan u Sarajevu dao podršku Komšićevom DF-u kazavši da je DF europski projekt. Je, ako je i ISIL europski projekt. Čovjek koji je nakon 10 godina predsjednikovanja u Hrvatskoj više oštetio Hrvate u BiH nego svi tarzani i despoti koji su kroz povijest haračili ovim područjima usuđuje se doći dati potporu čovjeku koji je u 8 godina svog haračenja i despotizma jedini više oštetio Hrvate od Mesića samog. I ne samo Hrvate već i korektne odnose Bošnjaka i Hrvata. Čak i Ostalih, koji su, što svjesno, što nesvjesno, podržali taj koncizni projekt.

I onda Zoran Milanović stavi Stipu Mesića na listu „Turbofolk koalicije“ u prvoj izbornoj jedinici, odnosno Zagrebu i okolici. Milanović, koji je uz sve svoje mane bio uvijek donekle realan i konzistentan političar, odlučio je ići na listu s nerealnim i nekonzistentnim Mesićem. I tako se Mesić još jednom glasno nasmija Hrvatima. S obje strane granice.

Nitko ne zna što budućnost nosi i do čega će želja za vlašću i novcima dovesti, no, Milanoviću izlet ove vrste i nije u vrhu dobrih odluka. Izgubio je ono jedino čega je imao viška. Čvrstinu. Postojanost. Onu političku, naravno. S njim su svi znali na čemu su i znao je primiti i zadati udarac bez da nakon toga cvili i traži opravdanja. S Mesićem, baš kao ni s Kolindom, većina nije znala na čemu je. Karamarka, koji je opet Mesićev učenik i baštinik ne treba ni spominjati. O bivšima i mrtvima sve najljepše.

 

Milanović bi puno više profitirao da je odbio suradnju s Mesićem zbog odnosa prema Hrvatima u BiH. Već je pokupio simpatije kad je nakon tzv građanskih prosvjeda dao potporu hrvatskim institucijama u BiH tako što je došao na razgovor Draganu Čoviću u Mostar, pokazavši da neće pasti pod utjecaj Sarajeva. Dakle, Čoviću u Mostar, ne Budimiru u Sarajevo ili Komšiću u Posušje. Što recimo, nikada nije bio slučaj s Mesićem, a ni s Kolindom, u ovih godinu i pol. Oni su u Sarajevu veće face i od samih sarajevskih čaršijskih ljubimaca.

– Oj Isakoviću, Isa – beže, baš ti naši dobro leže.

Pošto je i Republika Hrvatska odnedavno počela s preferencijskim glasovanjem – izvoznim patentom Bosne i Hercegovine (to vam je ono kad se iza sedam sati navečer iskriža kako je dogovoreno) izgledno je da će Mesić ući u Sabor.

Ne bi bilo loše predložiti RH HDZ-u ili Boži Ljubiću da na listu za ‘dijasporu’ stave i Komšića, pa da i on upadne u Sabor. Ili da se Mesić kroz godinu-dvije kandidira za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, jer njega više zanima BiH nego Željka RH. Sukladno izbornom zakonu koji je na snazi, Mesić bi mogao ući u povijest kao predsjednik dviju država. Odnosno Tri, ako računamo same post-australijske događaje ovog oportuniste. Uz sve političke paradokse koje su Hrvati preživjeli, to bi bila samo još jedna smijurija.

Uglavnom. Neka ih zajedno, ako su mogli Đapić i Jurišić, ne bi ni njima ništa falilo. Nek kontaminiraju već odavno kontaminiranu političku scenu. A DF je svakako, kako kaže Mesić, europski projekt.

Ivan Crnjac

 

 

Komentari

komentara