Jer svijet je moja zemlja i čovječanstvo je moje pleme

Tekst je napisan povodom Dana Europe koji se obilježava 9. svibnja. Naime, na današnji dan 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Ovaj prijedlog, poznatiji kao “Schumanova deklaracija”, smatra se početkom formiranja onoga što je danas poznato kao Europska unija, a ujedno označava i borbu protiv fašizma te nužno ujedinjavanje Europe.


 

 

 

“Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti nista ne znače!” H.Hesse

 

Piše: Gabrijela Rajković/HSPF.info

 

Pitam se kako je moguće biti nacionalist u šizoidnim vremenima gdje je paranoja jedina nacionalnost?

 

Nadvio se neki mučni oblak nad ovim prostorom i kišobran nije dovoljan da nas zaštiti od prikrivenih laičkih uzdaha.

 

Nacionalizam je kao krhko zaštino platno koje se lako raspadne kao prekuhana tjestenina ispod nakrivljena poklopca.

 

Nacionalizam je šav što popusti  kad ne treba, ne radi nekvalitetna konca, nego radi onoga što je skriveno iza  zakrpe.

 

Da je Galileo umro za svoju ideju, možda bi i dan imao koji sat više pa bi nacionalizam došao na svoje tražeći nove milimetre prostora koje želi obeščastiti svojim prisustvom.

 

Nacionalizam je hobotnica koja svojim izduženim zglobovima hvata svoje žrtve.

 

Nacionalizam je karikatura misli koja ubojito napada drhtave ljudske konture.

 

To je suluda igra onih koji su napuhali svoj ego i odletjeli u nebo nalikujući šupljikavom siru.

 

Kako voljeti nacionalizam, kad on nije ni približno ono čemu se izdaje?

 

Što ostane kad padnu prozirne demagogije,zaklinjanje na križeve,krstove, šahovnice, tri prsta, dva prsta?

 

Ostane čovjek-malen, običan, gol.

 

Isti taj čovjek je ginuo u Škabrnji.I Vukovaru.I Srebrenici.Gine u Gazi, na Kosovu, u Pakistanu..

 

O svima mislim kao o najrođenijima. Za sve jednako molim. Avlijaner sam.

 

Ne pripadam ni jednoj državi  jer ne mogu živjeti u granicama nerazumnosti.

 

Nemoguće je biti  nacionalist jer kud god prođem, sve je to moje.

 

Jedno jutro bih naprosto ustala i otišla. Možda bi me pregazio konj na putu u Kinu. Možda bih pojela otrovnu gljivu u Bosni.

 

Ali ne bih  pala u zagrljaj nacionalizma.

 

„Jer svijet je moja zemlja i čovječanstvo je moje pleme.“

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara