Josipa Kovač: Anti-islamističko raspoloženje u Europi?

Global Reaction To The Terrorist Attack On French Newspaper Charlie HebdoPredsjednik Francuske François Hollande proglasio je Dan žalosti u Francuskoj u znak sjećanja na žrtve napada islamista u redakciji satiričnog tjednika Charlie Hebdo u Parizu. Grad svjetlosti u samo jednom danu progutao je mrak. Dvanaest osoba, među kojima dva policajca, ubijeno je, a desetak ranjeno u napadu koji su izvela najmanje dvojica zamaskiranih muškaraca. Napadači, francuski državljani i islamistički ekstremisti vikali su “Allahu akbar”, islamski izraz koji znači “Bog je najveći”, i “Osvetili smo proroka”.

Tjednik Charlie Hebdo koji je nastupao kritički i satirično prema politici i religiji i prije je bio meta napada, posebno nakon objavljivanja karikatura proroka Muhameda. Naime, satirični list se nije bavio samo kritikom radikalnog islama, već svih religija. Tako su na stranicama ovog časopisa ismijavani, osim Muhameda, i Isus i papa i stavovi Židova te francuskih i svjetskih uglednika. Posljednje što su objavili bila je karikatura vođe Islamske države, Abu Bakr al-Bagdadija.

Islamistički ekstremisti često ubijaju u ime Boga. Svoj krvavi trag su ostavili u tragedijama koje su pogodile Madrid, New York, London, Moskvu, Stockholm i druge gradove. Svi ti teroristički napadi izdvojili su mali broj islamističkih terorista na naslovnice svjetskih medija međutim takvi postupci nemaju nikakve veze za stvarnim islamom, složenom i raznolikom religijom od 1,3 milijarde sljedbenika. Pripadnici islama u Europi postaju svojevrsna žrtva diskriminacije jer ih se poistovjećuje sa ovakvim ekstremistima. U bliskoj budućnosti vrlo su mogući “sukobi kultura” i jačanje anti-islamističkih pokreta. Ovaj teroristički čin u Parizu oštetio je sliku spomenutog proroka više nego kakrikatura satiričnog lista.

Nakon svake akcije nastupa reakcija. Svaki daljnji potez koji bi mogao imati kobne posljedice bit će samo ulje na vatru europskoj politici radikalizma kojoj popularnost trijumfalno raste. Jedan od primjera jačih radikalnih pokreta je PEGIDA (Domoljubni Europljani protiv islamizacije Zapada) koji je uzdrmao političku scenu Europe. Islamistički ekstremizam je stvoren okupacijama, agresijom i destabilizacijom Bliskog istoka. Europska politika se miješala u krize, ratove, čak je slala oružje u Siriju od kojeg je poginulo mnogo vojnika i civila, potom je većina tog oružja završila u rukama Islamske države. Stvarni motiv ratova na Bliskom istoku nije uvođenje demokracije. Kompleksna situacija se ogleda u ratovanju islamista protiv koalicije predvođene SAD-om, islamskog svijeta protiv Izraela, šiita protiv sunita i suniti protiv šiita.

U Francuskoj anti-imigrantske stranke jačaju, u Švedskoj gore džamije a tisuće ljudi maršira ulicama u Njemačkoj. Radikalnom islamofobijom doći će do jačanja stranaka desnice širom Europe u svjetlu financijske krize i rastuće ksenofobije. Hoće li stranke poput Nacionalne fronte, Stranke za slobodu, Zlatne zore, Stranke za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva, Alternative za Njemačku i dr. desničarskih stranaka u klimu EU politike unijeti neke pogubne ideološke ideje? Hoće li Europa postati pozornica ekstremizma, terorizma i fašizma?

Napad na Charlie Hebdo bio je napad i na slobodu govora. U doba demokratskih vladavina granice slobode govora ne smiju postojati. Ovo je ujedinilo Europu i borbu za slobodu govora učinila još snažnijom i izraženijom.

Ja sam Charlie, svi smo mi Charlie!

Josipa Kovač/HSPF.info

Komentari

komentara