Kad se škrabica bosanskohercegovačkih suza prepuni do vrha…

prosvjedi_tuzla

„Zamisli kako je to strašno, Ri /
Tako šture vijesti o propasti svijeta.“
M. Ćatić

Piše: Gabrijela Rajković/HSPF.info

Lice mi se paralizira od užasa kada pokušavam izraziti inteligentan osjećaj o trenutnom stanju u državi. Ugroženost vodi do tragedija i nosi nemir poput pera zatičući ga u šešire. Kad se konačno dogodi da se s rđavih državnih polica skinu etikete, dogodi se goruća kugla čije iskre padaju preko neotpornih zaštitnih maski i počinju stvarati opekline po prednjem čeonom režnju. Da bi se mislilo. Da bi se reagiralo. Dok strani mediji prenose o alarmantnom stanju u Tuzli, domaći javni servisi prikazuju sapunice.

Toliko o idealnoj situaciji u kojoj se nalazi trenutni društveni poredak. Ljudi koji nemaju kruh, nemaju plaće, nemaju više ni glasa da kriknu jer ih nitko ne čuje, ili je vlastima otišao slušni aparat, stali su na ulice u potrazi za rješenjem. Rješenjem koje je potrebno taman i kao najmanji bljesak istine, ali koje će donijeti kruh na stol i vratiti nadu u društvo. Kada s jedne strane stoje oni koji nemaju uzglavlje niti imaju oružje, a s druge oni koji su opasani oklopima kao rimske kohorte, onda je i slijepima jasno kako je vrijeme poduzeti korake da se ta situacija riješi. Dok odgovorni gađaju kokose na Maldivima i jodlaju po Alpama, drugi su goli i bosi, a treći se bore s njima i gaze čizmama po njihovim licima navodno jer im je to posao. Jedni ispijaju kave na račun tuđeg krvavo zarađenog novca i smišljaju od kakvog će materijala napraviti bolje fiskalne kase da naplate nanesenu štetu, a drugi za doručak piju vlastite suze. Jedni nose najskuplje cipele i podrazumijevaju da se ljubi tlo pod njihovim nogama, a drugi su bosi, do stida bosi. Možda će ova iskra eskalirati do buktinje, upaliti alarme u mislima i konačno ujediniti snagu za viši i bolji cilj koji nadilazi tuljenje u kavezu od giljotiniranog vremena.

HSPF.info

Komentari

komentara