Kako smo postali bos(n)i i prkos(n)i?

„Dobro jutro Bosno i Hercegovino!

Baš si morala bit kučka jutros,“ odzvanja u susjednom stanu.

„Dobro jutro“, velim ja onako za sebe, umjesto sekretarice.

Piše: Gabrijela Rajković/HSPF.info

U kakvoj se to stvarnosti budimo? I Einstein bi nam pozavidio na maštovitosti uređenja države u kojoj živimo.

Da nije uspio dokazati teoriju relativnosti, sigurna sam da bi je otkrio pod nekom kruškom u Bosni diveći se kontinuumu državne vlasti.

No, osim tih državotvoraca koji se jedino mogu pohvaliti skupocjenim švicarskim satovima i bjesnim autima, dogodila se sila koja je spremna mijenjati svijet.

Na sreću ili nesreću, ovozemaljskim uzdahom kriknuli su i oni koji kruže „suprotno od kazaljke na švicarskom satu.“

Probudila se mladost koja pali iskonsku svjetlost života i uklanja jeftine kineske lampione koji nam zagađuju pogled već godinama.

Unatoč nezaposlenosti i krizi svih mogućih identiteta, uspjevamo otresti istetovirano tkivo  nasljeđa i stvarati sadašnjost koja će biti garancija za bolju budućnost.

Možda konačno uspijemo istegnuti trepavice do smisla, umjesto da istežemo vrat u susjedna dvorišta kao žirafe.

Igrajući otvorenih karata, i stavljajući zalog mladosti na bolje sutra, svojim djelima ostavljamo trag u kojem se krije šaraf za sreću kako ne bismo više lutali  po smetlištima svijeta.

Postali smo bosi, kao djeca koja se igraju u pjesku, i otvorili se prema svijetu s prkosom svojih godina koje ne znače puno, ali trenutno su sve što imamo.

Prelistajte svoje karte mirno, kao da ćete već sutra otići. Ugravirajte dio sebe ispod ovog izmučenog neba.

Ali ostanite!

Ispijte čašu bjeline u inat crnilu bosasnkohercegovačkih zidova.

I vinite se visoko na ovoj ljuljačci od pelina i meda…

HSPF.info

Komentari

komentara