KAOS GEOPOLITIKE: SAD u ime ljudskih prava gaze suverenost država diljem svijeta

Djordje-Latinovic-300x300U Ukrajini je na pomolu građanski rat između Rusa i Ukrajinaca, a možda i rat Rusije i Ukrajine. Najviše štete od tog rata imat će dva bratska slavenska naroda Rusi i Ukrajinci i dvije susjedne države, a najveću “geopolitičku prednost” imat će Zapad, pod uvjetom da on ne preraste u regionalni i širi međunarodni konflikt. Zato treba sve učiniti da do rata ne dođe.

U svijetu postoje realne snage koje prizivaju rat Ukrajine i Rusije, dvije najveće slavenske i europske zemlje, od planova ekonomskog iscrpljivanja Rusije, do različitih geopolitičkih koncepata stvaranja malih država i “mnogodržavlja”, tako omiljenog nekim geopolitičkim školama na Zapadu.

Neki geopolitički obrasci opstaju u međunarodnim odnosima unatoč promjenama i protoku vremena.Agresivni oblik jednostranog geopolitičkog intervencionizma u međunarodne odnose uvele su SAD početkom dvadesetog vijeka.

Đorđe Latinović / nezavisne.com

SAD su vojnim intervencijama zaposjele pomorsku bazu Guantanamo od Kube i drže je i danas, otele Tajvan od Kine, osvojile Filipine, Karibe, stvorile su državu Panamu tako što su pomogle gerilski pokret u suverenoj državi i odvojile dio teritorija da bi izgradile Panamski kanal u svom geostrateškom i nacionalnom interesu.

Jedna od povijesnih odlika hladnog rata su podijeljene ili duple države. U to doba imali smo dvije Njemačke, dvije Koreje, dva Vijetnama, dvije Kine, dva Jemena itd.. Postoji opasnost da ista sudbina zadesi i Ukrajinu. SSSR je svoje susjedstvo držao u satelitskoj pokornosti primjenjujući “teoriju ograničenog suvereniteta” Leonida Brežnjeva.

Iz toga su proizašle vojne intervencije SSSR u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. godine. SAD se sve vrijeme od pada Berlinskog zida ponašaju kao pobjednici hladnog rata. SAD su u ime ljudskih prava pogazile suverenost mnogih država diljem svijeta.

Svojim unilateralnim djelovanjem, od kada su raspadom SSSR postali jedina svjetska supersila, SAD su u dvadeset godina vojnim intervencijama u Iraku, SR Jugoslaviji, Afganistanu, Libiji, kao i stavovima u vezi s priznanjem Kosova, sukobima u Siriji i Egiptu obesmislili tri najvažnija pojma međunarodnog pravnog poretka: međunarodno pravo, demokraciju kao političku vrijednost i međunarodnu zajednicu kao organizirani skup država.

Ti pojmovi sada glase :

  • Međunarodno pravo je sve ono što predstavlja aktualni interes SAD.
  • Demokracija je priznanje legitimiteta onom političkom subjektu koji podržava Amerika.
  • Međunarodna zajednica je privremena koalicija oko SAD o nekom međunarodnom pitanju.

Ukrajina je NATO-u važna jer je ona karika u lancu opkoljavanja Rusije, dolazak na njene granice omogućuje kontrolu ruske državne teritorije. Blizina NATO-a u Ukrajini obesmišljava i čini nepraktičnom rusku nuklearnu i raketnu obranu po strateškoj dubini. Rusija se nema kuda povući natrag i zato mora čvrsto stajati na odbacivanju NATO-a od Ukrajine i Rusije.

Radikalni krugovi u SAD guraju Europu u konfrontaciju s Rusijom oko Ukrajine, čime NATO instaliraju kao jedinu obrambenu snagu i sidro kojim drže Europu, dok s druge strane odbacuju i izguravaju Rusiju iz Europe u Aziju, sprečavajući stvaranje one ideje francuskog generala De Gaula o ” totalnoj Europi “, od Atlantika do Urala, koja bi bila sposobna da odlučuje o svojoj sudbini bez pretjeranog miješanja Amerike. Njegova ideja snažne Europe počivala je na suradnji Francuske, Njemačke i Rusije.

Stvara li se u Ukrajini novi “Berlinski zid” u Europi i prema Rusiji? Sukob u Ukrajini je duboko protiv Europe, kao jedinstvenog geopolitičkog i ekonomskog entiteta.

Za vrijeme hladnog rata, SSSR i Zapad su igrali na “velikoj šahovskoj ploči” neku vrstu “geopolitičkog šaha ‘, potez za potez, SAD uzmu Tajvan SSSR vrati na Koreji, SAD skoče na Vijetnam, Rusi vrate na Kubi, Amerikanci uzmu Čile, rusi vrate u Afganistanu itd..

Poslije 11. rujna 2001. godine američki predsjednik George Bush Mlađi je legalizirao doktrinu “preventivnog rata” protiv neposlušnih zemalja, a širenje NATO-a pretvorio u vojnu opsadu drugih država. Posljedica toga je povratak na “geometriju sile”: SAD priznaju neovisno Kosovo, Rusija prizna Osetiju i Južnu Abhaziju. SAD napadnu Libiju, Rusi se učvrste u Uzbekistanu, SAD otvore Siriju, Rusi pamte pa vrate itd.. Zapad pravi kalkulacije s Ukrajinom, a Rusi uzmu Krim.

Nasrtljivost Zapada da instaliraju antiraketni štit u Poljskoj i Rumunjskoj ili Turskoj mijenja prioritete ruskog vanjskopolitičkog odgovora. Prosto kao geopolitika. Na početku 21. stoljeća globalne međunarodne odnose, prema geopolitikologu Gearadu toalete, karakteriziraju “transformacija SAD u ‘supersilu lupeža’ u svjetskim poslovima”, uspon Rusije i “povratak geopolitike”, kao i neki oblik “postsovjetske nostalgije”.

U međunarodnim odnosima odavno je poznato da nije lagodno biti susjed velike sile. Dobar primjer u prošlosti dao nam je Meksiko, prvi sudjed SAD. Porfirio Diaz, predsjednik Meksika, izrekao je čuvene riječi koje najbolje oslikavaju taj odnos: “Jadni Meksiko, Bog tako daleko, a Amerika tako blizu.”

Slično je posvjedočio i predsjednik Gruzije Mihail Saakašvili nakon petodnevnog rata s Rusijom 2013. godine: “Treba priznati da se Vladimir Putin prema nama odnosi s uvažavanjem. Smatra nas neprijateljima.”

Bivši finski predsjednik Urho Kekonen dao je opći savjet za takve prilike, koji glasi: “Ne tražite prijatelje tako daleko, a neprijatelje tako blizu.”

Meni je samorazumljivo da su ti susjedi najveći neprijatelji i najbolji prijatelji. Sa njima si vezan u čvor geografije, slijepog djelovanja sile prostora, kao u bermudskom trokutu. Sa njima dijeliš svu tragičnu povijest, prošlost, sadašnjost, a dijelit ćeš i budućnost.

Za Rusiju Ukrajina važna iz geostrateških, vojno-političkih, sigurnosnih i ekonomskih razloga, i zato je ova borba sa SAD i EU čista politika moći, klasični odnos između velikih sila. U pitanju su geostrateški i geopolitički interesi. Velike sile djeluju po inerciji geopolitike, a ne međunarodnog prava.

Zapad treba prestati tlačiti  Ukrajinu da se opredjeljuje nasuprot ruskim strateškim nacionalnim i ekonomskim interesima. Ukrajina je talac novog klinča Zapada i Rusije. Ili mora prihvatiti status tampon zone kao trajno obilježje svoje državne pozicije, ili će prihvatiti realnost da u susjedstvu ima Rusiju, respektabilnu silu sa svojim interesima, a ne neku tek običnu stranu zemlju.

Rusija želi spriječi ulazak Ukrajine u NATO, a možda i EU. Ako se nastavi pritisak na Rusiju na ovaj način, Rusija će oko sebe napraviti pojas zamrznutih konflikata, od Osetije, Abhazije, Krim, Pridnjestrovlja, kako bi se obranila i zaštitila.

Hladni rat je bio opasna, ali obostrano kontrolirana kockarska igra velikih sila, koja je osiguravala održanje ravnoteža snaga. Za vrijeme hladnog rata dva bloka su posredno ratovala daleko od svojih granica, a danas se sukobi vode na granicama Rusije. Govori li nam to nešto?

Pod kapom nebeskom je opasan geopolitički kaos. Rusija se ne smije upustiti u vojnu avanturu teritorijalnog komadanja Ukrajine, jer bi time izgubila moralni prestiž koji je stekla posljednjih godina svojim odnosom prema svjetskim kriznim pitanjima. Svoj utjecaj Rusija treba iskoristiti da stanovnici na istoku Ukrajine formuliraju svoje političke zahtjeve vlastima u Kijevu.

S druge strane, vojna akcija ukrajinskih snaga na pobunjene istočne proruske provincije lako može dovesti do trajne podjele Ukrajine. Inače, ako se prijeđe točka preko koje nema povratka, rat će biti nezaustavljiv, a posljedice katastrofalne.

Tada od Ukrajine može ostati samo okrajina, a Rusija može biti ozbiljno iznutra i međunarodno destabilizirana, jer bi se na frontu protiv Rusije okupili brojni bjelosvjetski lešinari. Samo čvrst sporazum Ukrajine, Rusije, EU i SAD može spriječiti novi rat u Europi, privremeno zamrznuti konflikt i osigurati potreban mir.

Komentari

komentara