Kompleksi su čudna pojava

Moram biti iskren i priznati da mi ponekada nema ništa draže nego sjesti pred računalo i čitati komentare ispod članaka na našim internetskim portalima.

 

Piše: Vedran Kožul I pogled.ba




 

Jednostavno me zanima „glas naroda“ o aktualnim temama, ali u isto vrijeme sam svjestan da ti komentari apsolutno nisu relevantni da bismo na osnovu njih ocijenili kako narod diše.

Takvo nešto sam zaključio nakon dugogodišnjega promatranja istih. No, taj fenomen svakako nije za zanemariti. U tom iskazivanju mišljenja svakako se može pročitati svega i svačega. Od dubokoumnih mišljenja na osnovu kojih bi se mogao uraditi odličan osvrt, preko prepucavanja, pa sve do blamaža stoljeća i plaćeničkih komentara. O onima koji za pare piskaraju uokolo već sam nedavno usput govorio pa bi bilo previše da ih ovdje ponovno analiziram.

Ipak, nešto pogotovo specifično za hercegovački prostor je sindrom iskazivanja netrpeljivosti prema svima koji bi pokušali nešto više od ispijanja kava i ogovaranja drugih. Sindrom koji bismo mogli nazvati „’ta će on“ većina bi pripisala samo Mostarcima, no epidemija istoga odavno je prešla granice ovoga grada i proširila se na ostala mjesta ovoga kraja. Krenuti u analizu „’ta će on“ sindroma svakako je zahtjevno. Ako pogledamo primjere primjenjivanja ovakvoga ponašanja u praksi portali mi opet padaju na pamet kao najbolji primjer.

Uzmimo na razmatranje tri slučaja:
(*napomena: Slučajevi nisu stvarni. Svaka povezanost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna)

1.    Talentirani mladi nogometaš Marko Markica (18) proglašen najvećom nadom bh nogometa. Prešao iz Širokog Brijega u Barcelonu za 5 milijuna Eura.

Stvarno stanje: Jedan od najvećih talenata bh nogometa svih vremena, skroman i pristojan.
Komentari:

–    Vidi mu glave, on će u Barcelonu.
–    Mora da mu je tata menadžeru dobro platio!
–    Idi čuvat ovce, ti ćeš mi u Europu.

2.    Xira pobjednica našega najpoznatijega festivala. „Presretna sam, ovo je najsretniji dan u mom životu“

Stvarno stanje: Mlada pjevačica s nevjerojatnim rasponom glasa i odličnim scenskim nastupom.

Komentari:
–    Kome si dala da pobijediš?
–    Ova će pjevati, čuo sam da kad gostuje negdje ona plaća da pjeva, a ne da njoj plaćaju.
–    Vidi joj nosa, može frezat s njim!

3.    Mladi politički lav: S 27 godina postao ministar u Vijeću ministara BiH

Stvarno stanje: Najveće pozitivno osvježenje na domaćoj političkoj sceni u zadnjih 10 godina. Spreman se boriti za svoje ciljeve i ideale, zalaže se za pravnu i modernu državu.

Komentari:
–    Sve vas lopove treba postrijeljati, ne bi bio tu da nisi lopina!!!
–    Mora da ti je ćaća bio u UDBI, čim se tako probijaš sada…
–    Jel ovo onaj što je fakultet kupio!?

Ovakvih slučajeva ima u nedogled i to u stvarnome životu. Pitanje je tko su autori ovakvih izjava bile one izrečene u razgovoru, na internetu ili na bilo kojemu mjestu? Da li su to osobe koje nikako ne mogu podnijeti tuđi uspjeh? Ili su to pak osobe koje ne vjeruju dovoljno u svoje sposobnosti ili su to oni koji u svakoj osobi ili događaju pronađu nešto loše? Opcija je više, a u svakoj zasigurno ima istine. Jedno je sigurno, za sve je kriv kompleks manje vrijednosti. Osobe koje se ne smatraju dovoljno vrijednima prema mjerilima koja su si zadali, svoje nezadovoljstvo najčešće izražavaju obrušavajući se na druge, jako često bez razloga. Tako se pokušava druge osobe „smanjiti“ u vlastitim očima kako bi si pokušali dokazati da i oni imaju masu nedostataka.

Naravno, nitko nije savršen, ali javnim isticanjem tuđih mana, koje jako često nisu niti istinite, nikome neće biti bolje. Naše mane neće nestati ako uporno budemo tražili mane drugih. Svakako će bolje biti ako vrijeme utrošeno na takve stvari posvetimo izgrađivanju sebe. Takvim pristupom mogu se pobijediti svi kompleksi, koji su uvijek bili i biti će čudna pojava.

Komentari

komentara