Komunistički manifest – unaprijed napisana povijest

komunizamKako nas Wikipedia uči, Manifest komunističke partije, poznat i pod imenom Komunistički manifest, prvi put je objavljen 21. veljače 1848. i predstavlja jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih traktata. Instaliran od strane Komunističkog saveza i napisan od osnivača teorije komunizma Karla Marxa i Friedricha Engelsa, predlaže pravac djelovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma, i konačno kreiranja besklasnog društva.

Piše: Augustin Zonjić / HSPF

Što je ostalo od Komunističkog manifesta danas, 166 godina od kad je prvi put ugledao svjetla dana?

Današnja financijska i društvena kriza uvelike odgovara predviđanjima o kojima su Marx i Engels govorili još 1848. godine, društvo je najednom bačeno natrag u stanje aktualnog barbarstva; glad, sveopći rat do uništenja, industrija i trgovina izgledaju uništene, a zašto? Zato što svijet posjeduje previše civilizacije, previše sredstava za život, previše industrije, previše trgovine.

Naravno, određeni argumenti iz Manifesta već su zastarjeli za života autora, kao što to i sami priznaju u brojnim kasnijim tekstovima. Neki drugi argumenti izneseni u Manifestu su na tragu našeg stoljeća kao što je euro-centrizam, ideja neizbježne pobjede proletarijata, odsutnost ekologije, te danas osjećamo potrebe za njihovim kritičkim propitivanjem. No, opći ton Manifesta, odnosno njegova središnja jezgra, njegov duh, do danas nije izgubio ni malo svoje snage i živosti.

Taj duh proizlazi iz njegove istodobno kritički i emancipatorske kvalitete, koja je zapravo neraskidivo jedinstvo između analize kapitalizma i pozivanja na njegovo rušenje, između učenja o klasnim borbama i sudjelovanja u klasi iskorištavanih, između lucidnih pregleda proturječnosti građanskog društva i revolucionarne utopije društva temeljenog na solidarnosti i jednakosti, između realističkog objašnjenja mehanizama kapitalističke ekspanzije i etičkim zahtjevima da se svrgnu svi odnosi u kojima je čovjek izopačen, rob, napušten i predmet nečijeg prijezira.

Po mnogočemu, Manifest nije samo aktualan, već je aktualniji danas nego prije 166 godina. Uzmimo za primjer obrazloženu dijagnozu kapitalističke globalizacije. Kapitalizam, kažu dvoje (tada mladih) autora, je u procesu gospodarskog i kulturnog ujedinjenja svijeta, buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kozmopolitski  oblik proizvodnji i potrošnji svih zemalja. Na veliku žalost reakcionara ona je izmaknula nacionalno tlo ispod nogu industrije. Uništene su prastare nacionalne industrije i svakim se danom i dalje uništavaju. (…) Na mjesto starih potreba, koje su zadovoljavali domaći proizvodi, stupaju nove koje za svoje zadovoljenje traže proizvode najudaljenijih zemalja i klimatskih područja. Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i odvojenosti stupa svestrani promet, svestrana uzajamna ovisnost nacija. I to kako u materijalnoj, tako i u duhovnoj proizvodnji.

No, ne radi se samo o ekspanziji već i o dominaciji pa tako autori kažu kako brzim poboljšanjem svih instrumenata proizvodnje, beskrajno olakšanim komunikacijama uvlači buržoazija sve, pa i najbarbarskije nacije u civilizaciju. Niske cijene njenih roba teško su topništvo kojim ona ruši sve kineske zidove i kojim ona prisiljava na kapitulaciju i najtvrdokorniju mržnju barbara prema strancima. Ona  prisiljava sve nacije da prisvoje buržoaski način proizvodnje ukoliko ne žele propasti; ona ih prisiljava da kod sebe samih uvedu takozvanu civilizaciju, tj., da postanu buržuji. Jednom riječju, ona stvara svijet prema vlastitoj slici.

I doista, 1848. godine kad je Manifest konstituiran kao anticipacija nekih  tendencija u budućnosti, danas nam se čini kao jednostavan opis suvremene zbilje. To je zapravo analiza koja je istinitija u epohi globalizacije u kojoj se nalazimo danas, nego što je bila prije 166 godina, za vrijeme objave.

Činjenica je da kapital nikad kroz povijest nije uspio napraviti ono što je napravio u 21. stoljeću; prerastao u snagu, tako potpunu, apsolutnu, opću i neograničenu u cijelom svijetu. Nikada u prošlosti nije bio u mogućnosti, kao  danas, nametnuti svoja pravila, svoju politiku, svoje dogme i svoje interese svim narodima svijeta. Međunarodni financijski kapital i multinacionalne tvrtke nikad nisu izbjegavale kontrole država i narodnih interesa kao što to čine danas. Također, nisu postojale ni guste mreže međunarodnih institucija poput Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije,  koje su posebno posvećene kontroli, upravljanju i administriranju života čovječanstva u skladu sa strogim pravilima kapitalističkog slobodnog tržišta i kapitalističke slobodne dobiti.

Na kraju, nikad u povijesti čovječanstva, svi dijelovi društva (društveni odnosi, kultura, umjetnost, politika, seksualnost, zdravlje, obrazovanje, sport, zabava…) nisu kao danas bili u funkciji krupnog kapitala i tako duboko zaronili u ledenu vodu egoistične računice.

Doda li se tome da je Manifest puno više od proročke dijagnoze koja danas obilježava granice svog vremena, to je također i nadasve hitan poziv za međunarodnu borbu protiv dominacije. Marx i Engels savršeno su shvatili da je kapital, kao svjetski sustav, moguće pobijediti samo aktivnošću njegovih žrtava, proletarijata i njihovih saveznika.

Proleteri svih zemalja ujedinite se

Od svih riječi Manifesta posljednje su nesumnjivo najvažnije jer su nekolicini generacija radnika i socijalista bile upisane u srca Proleteri svih zemalja ujedinite se!  Nije slučajno kako je upravo ovaj usklik ispisivan na zastavama i bio prisutan na transparentima u prvim redovima najradikalnijih struja i pokreta u posljednjih 150 godina. Ova parola iznosi krik, poziv, kategorički imperativ i etički i strateški, koji je služio kao kompas kroz zbunjene sukobe i ideološke povijesne magle.

Ovaj poziv je također bio i vizionarski. U 1848., proletarijat je samo manjina u društvu u većini europskih zemalja, a da ne spominjem ostatak svijeta. Danas, kapital iskorištava mase radnika koji su, za razliku od buržoazije, većina stanovništva svijeta. To je po postavkama Manifesta prva crta obrane u klasnoj borbi protiv svjetskog kapitalističkog sustava, i os oko koje druge borbe i drugi društveni akteri mogu i trebaju biti artikulirani.

Naime, oni koji dijele udjele u kapitalu više uopće ne brinu oko proletarijata, koji (p)ostaje žrtva kapitalizma, društveno potlačenih kategorija i skupina, nezaposlenih i isključenih, odnosno povertariata svih zemalja i nacija. Ne brinu ni o ekološkom pitanju, koje ne utječe na prvu i drugu skupinu već na ljudski rod u cjelini.

Nakon pada Berlinskog zida, kraja socijalizma, klasna borba, odnosno povijest, je bila unaprijed napisana. Socijalni pokreti posljednjih nekoliko godina, u Francuskoj, Italiji, Južnoj Koreji, Brazilu, SAD, Ukrajini ili BIH – u stvari, svugdje u svijetu – nisu donijeli ništa drugo doli pobijanje ove vrste pseudo Hegelovskih studioznih napora.

Ono što dramatično nedostaje proletarijatu u današnje vrijeme je, s druge strane, minimum internacionalne koordinacije.

Za kraj, na ovu godišnjicu objave, kolegama svakako preporučujem na čitanje Marxov i Engelsov Das Manifest der Kommunistischen Partei.

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge

Komentari

komentara