Lagumdžija protiv Dodika

Sve su manje šanse da se vlast na razini BiH formira do idućih općih izbora. Kako u BiH nijedan zakon nije precizan, ne zna se ni kakva je mogućnost prijevremenih izbora, a posebna je priča odgovaraju li oni ikome, osim eventualno HDZ-ovima.

Piše: Nataša Krsman/Nezavisne novine


 

Posljednja eskalacija stranačke netrpeljivosti, ili sukoba, desila se nakon najave da bi SNSD mogao biti isključen iz Socijalističke internacionalne. Zna se da je ova opcija dugo otvorena i da SDP BiH mnogo ulaže da diskreditira Dodikove socijaldemokrate u Socijalističkoj internacionalni. No, nije samo trud lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije urodio plodom da Etički odbor razmatra isključenje SNSD-a. Ni lider SNSD-a Milorad Dodik nije se potrudio da “spusti loptu”, a sudeći po posljednjim izjavama, nije mu baš ni stalo do članstva u ovoj svjetskoj političkoj asocijaciji. Ljudima iz Socijalističke intrenacionalne sigurno nije baš sasvim jasno kako stvari stoje u BiH niti su im poznate specifičnosti ove države, što i strane diplomate koje ovdje rade često ne shvaćaju ili kasno shvate.

Dodikova retorika tema je u mnogim veleposlanstvima, na sjednicama Vijeća za provedbu mira (PIC), tijelima Vijeća Evrope i moglo bi se dalje nabrajati do besvijesti. Dodikova retorika, međutim, nije bila problem da se vlast nakon prošlih izbora formira u ožujku, a izborna kampanja i tada se zasnivala na priči o referendumu. Ničije riječi u ovoj državi ne mjere se preciznim apotekarskim vagama kao Dodikove. I činjenica je da on pretjeruje, da komentira i ono što ne bi trebalo, a vokabular često nije za javnu komunikaciju. Pitanje je da li je Dodik imao alternativu da nastupa drugačije. Vlast u Republici Srpskoj preuzeo je kad su visoki predstavnici za doručak gutali kompletne stranačke vrhove i dužnosnike ovog entiteta, a u Federaciji BiH na bilbordima su nekažnjeno isticali “BiH bez entiteta”.

Jedino oružje Milorada Dodika bila je njegova retorika, žestoka, neprimjerena i prijeteća. I tom retorikom je postao faktor koji odlučuje u ime RS. Tko je žrtva ove retorike? Država BiH ima više od 70 institucija koje nesmetano rade zahvaljujući i novcu iz RS, što je, uostalom, ispunjavanje zakonske obaveze, kao i za FBiH. Kadrovi SNSD-a na čelu su bh. institucija, sudjeluju u radu parlamenta, izvršne vlasti i obavljaju sve što im Ustav i zakoni nalažu. Ometao je povremeno Dodik rad državnih institucija tamo gdje je smatrao da je RS na gubitku i da je to loše za interese entiteta gdje je na vlasti i zbog čega je, valjda, i izabran. Dodik hoda po crvenoj crti koju mu postavljaju međunarodne institucije, gura prst u oko i izaziva. To je njegov politički stil i karta na koju igra i pobjeđuje. Hazarderski i ne zna se koliko će ga služiti sreća. Kec iz rukava nije odustajanje od Socijalističe internacionale nego lobiranje za sebe, svoju stranku i njen program. Samoizolacija je uvijek pogrešan potez, a okretanje samom sebi i malobrojnima koji će uvijek dati prijateljsku podršku ne donosi benefite. To može biti samo odgođeni poraz.

Jesu li u Socijalističkoj internacionali čuli šta SDP Hrvatske misli o postupcima SDP BiH u vezi sa sudjelovanjem Hrvata u vlasti i zaštitom njihovih interesa? Jesu li čuli od Dodikovih esenesdeovaca kako je Ustav BiH regulirao formiranje vlasti i zastupljenost konstitutivnih naroda ili su im objašnjenja dali samo Lagumdžijini mladi kadrovi? Priča kako Lagumdžija godinama radi na tome da isključi SNSD iz Socijalističke internacionale nije nikakvo opravdanje nego isticanje vlastitog propusta što mu je to dozvoljeno.

Kao posljedicu ovih prepucavanja imamo potpuno zahlađenje odnosa na relaciji SDP BiH – SNSD, što je praktično onemogućilo formiranje vlasti na razini BiH jer bez dvije pobjedničke stranke to je nemoguće.

Socijaldemokratske stranke za početak bi trebalo vratiti na izvorište njihovog nastanka, a to je borba za socijalna prava ljudi. Nekada se učilo da socijaldemokratija počiva na principima slobode, jednakosti, socijalne pravde i solidarnosti, a socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kome je cilj putem porezne i socijalne politike, što je moguće više, smanjiti nejednakost među građanima.

Umjesto toga SDP se u FBiH, pod krinkom Programske platforme, još bavi smjenama kadrova u upravama preduzeća, a SNSD nacionalnim pravima u složenoj državi. Držeći se naučenih definicija i jedni i drugi daleko su od socijaldemokracije. Bilo bi dobro da se vrate na početak jer je mnogo onih koji maštaju o socijaldemokratskim principima i sigurno bi im dali povjerenje u zamjenu za bolji život. Za to nije potrebna odluka Socijalističke intrenacionale, nego jedan telefonski poziv i susret ljudi koji su u politiku ušli zarad slobode, jednakosti i socijalne pravde. Problem može biti mjesto događanja, jer BiH je okrvavljena zemlja u kojoj je loše iskustvo prognalo povjerenje, a bolesne sujete iskren razgovor.

 

Komentari

komentara