Ljudskih prava je malo, a ljudi još manje

 Ljudskih prava je malo, a ljudi još manje Pod domenu ljudskih prava spada pravna, filozofska i politička ideja po kojoj sva ljudska bića samim činom svog rođenja, bez obzira na spol, podrijetlo ili državljanstvo, stječu određena neotuđiva prava. Poštivanje ovih prava omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.


 

Piše: Ivan Kraljević/pogled.ba

Glavna organizacija koja vrši nadgledanje i zaštitu ljudskih prava su Ujedinjeni narodi, unija praktično svih država svijeta, osnovana 1945. godine. Ta ljudska prava posebno su određena i definirana UN-ovom Općom deklaracijom o pravima čovjeka iz 1948. godine u kojoj u prvom članku piše kako su „Svi ljudi rođeni slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima“. Opća deklaracija o ljudskim pravima je najraširenija u svijetu prihvaćena izjava o ljudskim pravima. Premda se sve države uglavnom obvezuju i zalažu za poštivanje ovih prava u praksi je ipak drukčije. To nam potvrđuju i posljednje ‘velike bitke’ u Afganistanu, Siriji, Libiji…

Ne želeći ulaziti u dublje analize proteklih događaja u ovome tekstu osvrnut ću se na jučerašnje događaje kada je ubijen svrgnuti libijski diktator i dugogodišnji čelnik Moamer Gadafi. U podnevnim satima preko ‘dežurnih’ internetskih stranica počele su pristizati potresne fotografije i snimke napravljene neposredno nakon ubojstva. Fotografije, kao i snimci, pokazuju svu ljudsku svirepost. Toliko su uznemirujuće da se ljudi koji se doista pozivaju na UN-ova ljudska prava moraju postidjeti, pa i ‘kapnuti’ pokoju suzu gledajuću životinjsku brutalnost u izvedbi a la čovjek. Još je zanimljivije s kojom su lakoćom i ravnodušnošću fotografi i obični građani Libije, samo nekoliko metara udaljeni, fotoaparatima i mobitelima fotografirali prizore mrtvo iskrvavljenog Gadafija. Gledati takve prizore loš je znak pred uvođenje demokracije za kojom su toliko vapili građani Libije. Daleko je to od demokracije…

Zasigurno je Gadafi bio veliki diktator, pod čijom palicom su mnogi Libijci odvođeni u ropstva i nagle smrti. Zaslužio je kaznu, najveću moguću. Međutim ta kazna nije smrt. Nijedan čovjek nema pravo dignuti ruku (uperiti pištolj, pušku) na drugoga čovjeka. Uostalom, i to se koči već s prvim člancima Opće deklaracije o pravima čovjeka u kojima stoji kako svaki čovjek posjeduje slobodu te kako nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili svirepom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Vauu, Vauu međunarodne politike. Nijedan se pas sam ne grize.

Premda je velika većina ljudi, posebno dvoličnih međunarodnih političara s psećim ‘vauuu’ oduševljenjem dočekala smrt libijskog pukovnika, bilo je i onih koji su ipak upozorili na svu brutalnost i zloćudnost onih koji su ubili čovjek-brata svoga, bez obzira što je on bio jedan od najvećih kriminalaca. Na amaterskim fotografijama jasno se vidi da je na pojedinim snimkama Gadafi još uvijek bio živ. U petak je  Ured za ljudska prava UN-a pozvao na provedbu pune istrage o smrti bivšeg libijskog vođe Moamera Gadafija, oko čije smrti se iz sata u sat pojavljuju nove nejasnoće. Sahrana je odgođena, a da bude bizarnije, tijelo ubijenog pokojnika je ostavljeno u hladnjaku nasred trga u Misrati. Kao da pobunjenicima malo bilo što su ga poput mrtvog vuka na autu provezli pored svjetine. Da, da, ista onakva scena kao kada lovci svoj ulov provezu pored susjedne lovačke skupine kako bi se pohvalili svojim plijenom. Pitam se jesu li to ta ljudska prava? Je li to zdrava međunarodna politika?

‘Potrebno je provesti istragu. Temeljno je načelo međunarodnog prava da ljudi optuženi za teške zločine trebaju biti izvedeni pred sud, ako je moguće. Smrt u borbi je druga stvar’, reći će iz Ureda UN-a za ljudska prava. Fotografije pokazuju obje varijante, obje verzije, fotografije živog i mrtvog Gadafija. Na UN-u je sada da pokaže koliko drži do ljudskih prava ili i dalje smatraju kako je važnije sačuvati Internet pirate po Velikoj Britaniji i Francuskoj ili ljudski život, pa makar u pitanju bio najozloglašeniji diktator. Upamtimo, ljudska prava imamo zato jer smo ljudi! Ili, možda nije tako? Možda je u pravu bio Michel Schooyans kad je u svojoj knjizi ‘Skriveno lice UN-a’ zapisao kako “UN-ovsko shvaćanje ljudskih prava vodi k tome da se od prava učini sredstvo kojemu je cilj »ozakoniti« nasilje i »dar« smrti. Uostalom, kakav krvnik je “njegovo veličanstvo čovjek”.

 

 

Komentari

komentara