Mala Hrvatska na satu povijesti; Sjedi jedan!

 

Ne volim pisati o povijesti, iako je volim proučavati, jer kvragu postoje oko mene živi svjedoci tih vremena koji ipak trebaju i imaju što reći, ali eto žalosna je stvar što te teme su svakodnevnica pa i da hoćeš ne možeš pobjeći od njih.

 

Piše: Tomislav Milaković/PolitikaPortal.info


 

 

Kažu da je povijest učiteljica života. Sad, ili je povijest stroga učiteljica ili je Hrvatska loš đak, vjerovatno ovo drugo. Lijepa naša će još dugo vremena padati iz povijesti kao temeljnog predmeta jedne mlade države.

 

 

Naš narod je od stoljeća 7. pokazao i dokazao jednu stvar, a to je, da će puno lakše podnijeti kada mu neko gazi radnička ili bilo kakva druga svakodnevna prava nego kad mu neko „gazi“ emocije, a posebice emocije vezane za ratove i nastradale u istima. I stoga naprosto zapanjuje kojom je lakoćom donesena odluka o prekidanju sponzorstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu. Kao što su fićo u Osijeku, uzvik: „Oba su pala!!!“ u Šibeniku… simboli, tako je i Bleiburg simbol patnji hrvatskog naroda u komunističkoj vladavini. Ali čini se da je to svima jasno osim onima koji odlučuju. Međutim to je jednim dijelom i razumljivo jer kao što su naši stari znali reći: „U ratovima bogati daju volove, a sirotinja sinove.“ Stoga ne treba sumnjati da su ovi što odlučuju podnijeli žrtve i gubitke sigurno bi bili oprezniji u donošenju takvih odluka.

Ma nije samo Bleiburg problem, to je kap u moru. Međutim previše je tih kapi, od zmije ustašice do Dražina uskrsnuća, a mi gluhi,nijemi i slijepi.

 

Naši političari pri razno-raznim obljetnicama kada donesu lijep vijenac, često ispleten u obliku šahovnice, i svijeću trobojnicu (ima da vas odma opali nacionalni naboj kad ih vidite) vole onako svećenićko-propovjedničkim glasom reći: „Vrijeme da o povijesti govore i pišu povjesničari!!!“

I onda čovjek mora da se zdravorazumski upita da li oni boluju od poremećaja ličnosti, pa da si nisu umislili da su oni povjesničari.

 

Pa bi tako naš predsjednik Josipović, inače dobitnik Nobelove nagrade za regionalno-povijesna pitanja čim se ista ustanovi, povećao prava partizanima jer ona nisu prikladna.

Vjerovatno je čuo od roditelja da je život umirovljenika težak pa im želi olakšati život. Ali evo bolji prijedlog koji dolazi iz Vlade o povećanju dobne granice za odlazak u mirovinu, pa najbolje da sve umirovljene partizane vratimo nazad u radne odnose, ako se nisu odvikli od rada.

 

A zvijezda među pjetlićima ministar Jovanović je zaratio s kim god je stigao u svom resoru pa je eto u zadnje vrijeme odlučio prekrajati knjige iz naše današnje teme povijesti ilitiga historije.

U isto vrijeme dok mi trošimo kisik i dragocjeno vrijeme na teme koje su prežvakane, sadašnjost nam gazi i poslove i domove, trpa nam zavode, bilo mirovinske, zdravstvene ili za zapošljavanje. A nama će povijest dati šamar u budućnosti i to je zapravo ono što je najbolnije.

 

hspf.info

 

Komentari

komentara