Mamlazni pogon globalizacije

Ako čovjek do tridesete nije revolucionar, a nakon trideset i pete konzervativac, s njim nešto nije u redu. Tako kažu, ja sam samo ponovio. Istina, kad vidim pedesetogodišnjaka s majicom s likom Che Guevare ili Josipa Broza, uhvati me neki otužan smijeh. Istina, smiješno mi je i kad vidim desetogodišnjaka u odijelu s kravatom, ali me to ne rastuži kao ovo prvo.

 

piše: Veselin Gatalo / pogled.ba

 


 

 

Neki unutarnji „klik“ nekad čovjeku ne da sagledati stvari, „klik“ ugrađen u obitelji, društvu, školu, ne znam više. Niz paradoksa čini da se pedesetogodišnjaci ponašaju kao djeca, djeca poput staraca. Rezultat je jeziv. Totalni raskid s obiteljskim vrijednostima, vjerom, ljudima. Neku večer gledam starog rudara, starijeg od 100 godina. Časni starac je plakao na TV-u. Plakao „kao godina“, jer sinovi ga ne dolaze ni vidjeti, isti oni sinovi kojima je šakama i lopatom zaradio za kuće i imanja. Starac je, u neimanju boljeg sugovornika, svoju nevolju povjerio nepoznatim ljudima iza kamere i mikrofona, i meni kojem u tom trenutku (kao ni u bilo kojem drugom) nije nimalo bilo do toga. Mnogi su to vidjeli. Vidjeli su, vjerojatno, i nezahvalni sinovi. Ako nemaju kablovsku televiziju, u što sumnjam. Ako imaju, mogućnost da su vidjeli vlastitog oca kako plače pred tuđim svijetom, iznosi jedan naspram sto. Možda i manje.

Sve dok se ima čovjek protiv čega boriti, ima zašto i živjeti. Boriti se za nešto, nema smisla, posebno ako je ostvarivo. Nije tada ni vrijedno borbe. Evo, borili su se ljudi za BiH. Dobili je. I? I, ništa. Eto im je. U njoj dobro šačici ljudi. Ostali padaju sve niže i niže. Borili se i za RS. Dobili ga. I, jedini razlog za borbu je ostao borba protiv Republike Srpske ili BiH. Borba protiv dominacije, potpuno razumljiva. I za dominaciju, meni nešto manje shvatljiva, ali shvatit ću jednom, moji su dugovječni. U posljednje vrijeme, kad je razotkrivena ta „multikultura“ i dobila jasne obrise bošnjačkog nacionalizma, borba je postala još više bespredmetna. Potraga za poligonom za borbu postala je opsesija. Potreba za razlogom borbe postala je nikad priznati imperativ. U nedostatku razloga, dobar je i povod. Ipak, malo smisla životu ne bi bilo naodmet…

Na Kosovu se, recimo tako i budimo do kraja iskreni, odvija prava borba. Borba kosovskih Srba s jedne strane i međunarodne zajednice, Amerike, Albanaca s Kosova i Srbije s druge strane. Srbija je tu na strani Albanaca, Amerikanaca i međunarodne zajednice, „Lepom Borisu“ je u cilju da mu kosovski Srbi prestanu biti problem, da ih se jednom riješi za sva vremena, baš kao što se jedan njegov prethodnik riješio Srba Sarajeva i Mostara time što su isti u svoje vrijeme, spašavajući živu glavu, naselili Srbiju. Kao što Ivo Josipović polako, ali sigurno, kroz izravnu i neizravnu potporu sarajevskim vlastima, rješava problem Hrvata u BiH. Kad se skoro svi isele u Hrvatsku i u inozemstvo (usput, i rođena Hrvatska im je postala inozemstvo), ti zločesti bosanskohercegovački Hrvati mu više neće biti problem. Srbi u Federaciji su, zahvaljujući između ostalog i srpskim politikama, već svedeni na Bošnjacima koliko-toliko podnošljivu mjeru.

Kako se boriti protiv svega ovoga? Pa, borbom protiv globalizacije. Ne pijte kavu u prodajnim centrima. Idite u crkve, katedrale i džamije umjesto u te hramove modernog društva. Bojkotirajte markiranu robu. Ne kupujte nova kola, održavajte stara. Izbjegavajte TV. Nabavite si psa, pticu, hrčka, mora vas netko voljeti, makar to životinja bila. Ako dijete hoće markiranu odjeću, recite mu da će na usvajanje. Ako žena hoće u Antaliju na ljetovanje i u Miami na zimovanje, recite joj neka je mater tamo vodi. Ako joj se ne sviđa Ruište ili Vlašić, neka si nađe sponzora onako prištava i škembava, neka je on vodi. Našalite se čak. Recite joj da ćete radije novac od tog putovanja dati kakvom sirotištu ili javnoj kuhinji. A ako vaš muž hoće uzeti kredit na 10 godina i kupiti kola, onda… Ja da sam žensko i da me netko hoće „zavaliti“ na desetljeće, odmah bih se pokupio materi. I, za Boga miloga, posjećujte roditelje. Nemam kablovsku. Nemojte da mi plaču preko televizije.

 

hspf.info

Komentari

komentara