“Međunarodna zajednica“ potiče stanje kontroliranog kaosa

 

Pojam „Međunarodne zajednice“ kod nas se često upotrebljava, i obično ga zovu u pomoć domaći politički lideri kad ne umiju riješiti nagomilane probleme u zemlji. Iz te iste „Međunarodne zajednice“ najčešće dobivaju odgovor, kako je u ovoj zemlji nužan dijalog među njima, kako se sami trebaju dogovoriti, i kako je sve ostalo super i krasno, i kako oni nama daju, pogađate, punu podršku za put prema Euroatlantskim integracijama.

 

Piše: Goran Kutle/HSPF.info


 

 

Nakon takvih ohrabrujućih poruka, naši lideri postaju mrvicu mudriji, i redovito se sastaju, ali konkretnih rezultata tih sastanaka nema na vidiku, i tako u nedogled.

 

Pojam „Međunarodne zajednice“ iako imaginaran, jer on kao takav u formalno pravnom smislu ne postoji, često je, dakle, u upotrebi. No prije upotrebe malo tko se zapita, što on u biti predstavlja. A iako je pojam imaginaran, od njega uvelike ovisi i samo postojanje države BiH. A što možemo pod tim pojmom podrazumijevati? Možemo podrazumijevati Vijeće za implementaciju mira u BiH, „popularni“ PIC, kojeg čine sve zemlje i međunarodne organizacije koje su na neki način uključene (ili su bile) u izgradnju mira u BiH, vojnim, financijskim, političkim, kulturnim i drugim načinima.

 

Možemo podrazumijevati Ured Visokog predstavnika (OHR) koji je zbog „bonnskih ovlasti“ nekoć bio „previše visok“ da ga se nije moglo niti dobaviti, pogotovo među Hrvatima, a danas je poprilično „nizak“, posluži tu i tamo kao „pomoćno smetalo“, u ionako već kompliciranom stanju. Ali uvijek ga je lijepo čuti, kad on uz svoju (pre)ogromnu plaću kaže da suosjeća s malim običnim čovjekom koji u ovoj zemlji jedva preživljava od mjeseca do mjeseca. Stvarno, kako je samo divno čuti da ima ljudi koji suosjećaju.

 

Kao treći oblik prisutnosti „Međunarodne zajednice“ možemo navesti sve međunarodne organizacije koje imaju svoje urede diljem BiH, ali one su ionako u većini uključene u već navedeni PIC. Iako je PIC nekada imao samo savjetodavnu ulogu, danas njegov upravni odbor odlučuje o imenu čovjeka u ulozi Visokog predstavnika, kao i tome kad su se stekli uvjeti da se ova uloga u BiH zaključi. Ali što se tiče BiH, to dakako nije čudno, jer oko nje se sve mijenja, ali u njoj gotovo ništa.

 

Iako, nećemo griješiti pa oduzimati određene zasluge koje su predstavnici „Međunarodne zajednice“, predvođeni SAD-om, imali u izgradnji države BiH i zaustavljanju rata, provođenju reformi, usvajanju državnih simbola i drugo, no isto tako ih ne smijemo štititi ni od kritika, jer definitivno ih zaslužuju.

 

Do danas se u Bosni i Hercegovini izmijenilo 7 predstavnika te „Međunarodne zajednice“, odnosno Visokih predstavnika, i svaki je od njih imao različitu ulogu, kao i uvjete za rad. Sve više se spominje kako je došlo vrijeme da se OHR zatvori, i da bitniju ulogu preuzmu predstavnici EU, te da bi BiH nakon toga, uopće mogla razmišljati o statusu kandidata za EU. Ali da bi se to čudo dogodilo, BiH treba ispuniti određene uvjete. A koliko li samo ironije ima u ovoj rečenici, jer netko u šali reče da BiH nije ispunila uvjete niti za nedavni smak svijeta.

 

Ti određeni uvjeti su sadržavali mapu 5+2 (5 uvjeta i 2 cilja), i BiH je ipak tu i ispunila ponešto, preostalo je još riješiti (kad su svi ostali uvjeti potpuno riješeni, a nisu još uvijek) državnu i vojnu imovinu te da Upravni odbor PIC-a kaže lijepe riječi o političkom stanju u BiH. Znači tu je jedna od mnogih kvaka, i sam pojam te „Međunarodne zajednice“ sprječava BiH da se pokuša naći u tom uglednom društvu. Pri tome ne treba pasti na pamet nekome, pa osloboditi naše lidere od krivice za ovakvo stanje.

 

Ideja na pisanje ovih redova došla je nakon nedavnih događanja oko „vječne“ rekonstrukcije (smjene) Federalne vlade, gdje nova većinska četvorka govori da  će o svojim aktivnostima oko rekonstrukcije vlade izvijestiti sve predstavnike Međunarodne zajednice. Potez potreban, dakako, ali sam po sebi nudi onu staru narodnu poslovicu: „Našli ste crkvu, gdje će te Boga molit’!“

 

Kako očekivati bilo što pozitivno od tih istih predstavnika, kad nekoć u ožujku godine 2011., potakoše one koji nemaju legitimitet, da prekrše Ustav, kojemu su i sami kumovali!? Kako od njih nešto očekivati, kad oni sami ubaciše iskru da se zapale sve štetne namjere koje su postojale, na štetu svih građana Federacije, proračunskih korisnika, a ponajviše na štetu hrvatskog naroda u Federaciji? Kako očekivati nešto konkretno od onih koji se postaviše iznad institucije države BiH, Središnjeg izbornog povjerenstva, koje su i sami praktički osnovali? Nekoć podržali nelegalnu i nelegitimnu vladu, i samim time postali dijelom odgovorni za sadašnji kaos koji imamo u zemlji, a naročito u Federaciji, pa zar ne bi bilo malo čudno od njih očekivati podršku za drugačiji omjer snaga koji prevladava u Federaciji danas?

 

Okolnosti se u BiH (pre)često mijenjaju, i uistinu nakon ovih pitanja bilo bi potpuno pogrešno voditi se onom vodiljom iz nekadašnjeg vrha hrvatske politike u BiH, da sa strancima ne treba nikako razgovarati. Naravno da treba razgovarati, treba lobirati, apelirati koliko je god moguće, ali isto tako treba i smanjiti očekivanja, posebice među hrvatskom politikom, jer hrvatska politika je najgore prošla kad je slijepo vjerovala u iskrenost i dosljednost međunarodnih predstavnika, i tu nam treba više mudrosti. Ali o hrvatskoj politici nekom drugom prilikom.

 

Već nekako zamišljam press konferenciju(e) nakon ovih sastanaka lidera „četvorke“ sa predstavnicima MZ. Lideri će ponosno, puni sebe, istaknuti da su upoznali sve međunarodne predstavnike sa svojim planovima, te kako ih oni razumiju i da im daju podršku. Predstavnici „Međunarodne zajednice“ će reći otprilike ovako: „Nakon sastanka sa liderima četiri stranke u Federaciji, zaključeno je kako je dijalog jedini ispravan put u čitavoj BiH. Potrebno je provesti nužne reforme, a mi dajemo u potpunosti podršku domaćim liderima da vode zemlju prema Europskoj uniji, i NATO savezu, jer to je jedini ispravan put za njene građane.“ A na pitanje jednog zamišljenog radoznalog novinara, kad će se zatvoriti ured OHR, reći će samo: „Kad BiH ispuni određene uvjete…“ I čiča miča gotova je priča, sve dok se opet ne budemo svi skupa pravili blesavi do sljedeće prilike.

 

Bosna i Hercegovina je zemlja koja je sinonim za krizu, mi smo s tim rođeni, nije maybeline sigurno. Sve značajnije reforme koje su se do sada usvojile, pa čak i državni simboli, dogodile su se pod pritiskom „Međunarodne zajednice“, odnosno već navedenih predstavnika ovog pojma.

 

Nekada se znala demonstrirati sila sa vojnicima i tenkovima, smjenjivanja „loših“ političara, dok je danas prisutna politika nemiješanja, ili miješenja po potrebi. Pružena nam je prilika da se uključujemo u korištenje fondova EU, i tu najviše od nas samih zavisi. Međutim ovo je zemlja u kojoj je najveća mudrost među ekonomistima zatražiti pomoć od MMF-a, i tu i drugdje se zaduživati. Zemlja toliko jadna (pritom ne mislim na ono što nam je majka priroda dala, već na ono što nam je dala država) da mi toga nismo niti svjesni u dovoljnoj mjeri koliko smo zapravo jadni. Zemlja ogromnog kaosa, u kojem piju samo određeni, ali zato plaćaju svi ostali koji žive ovdje, i to s kamatama.

 

Međunarodni predstavnici su u poslijeratnim godinama ulagali velike napore za opstanak i izgradnju države. Apelirali su na brojne bespovratne kredite za BiH, kako bi se ona unutar sebe mogla obnoviti nakon krvavog rata. Postoje pozitivni aspekti njihova djelovanja, ali i kroz to djelovanje BiH je postala mala kolonija, nesposobna da se sama značajnije pokrene, predodređena da uvijek zavisi od drugih, gdje je oko najvažnijih, pa i nekih najosnovnijih pitanja, teško postići konsenzus.

 

Bosna i Hercegovina već se neki niz godina vrti u krug, bez nekog značajnijeg napretka. Međunarodni predstavnici se ne žele miješati da bi se nešto značajnije promijenilo, ali isto tako ne žele niti otići. Pošto je do sada sve funkcioniralo zbog pritiska izvana, pitanje je što će biti kad napokon ode Visoki predstavnik MZ, a dođe predviđeni predstavnik EU. Hoće li to biti novi tutor, teško je reći, jer EU nema takve mehanizme preko kojih može činiti nametanje kao prethodnici.

 

Sve više izgleda da i međunarodnim predstavnicima odgovara status quo, ili bolje rečeno kontrolirani kaos. Do sada je više puta najavljivano da se zatvara ured OHR-a ali se uvijek odgađalo, dok se nije došlo do toga da se trebaju ispuniti navedeni uvjeti.

 

Vatra u BiH svakodnevno tinja, a predstavnici „Međunarodne zajednice“ su tu u slučaju nekog većeg požara da ugase vatru, a međuvremenu nastoje imati pristup resursima, gurati nekompetentne u vlast, i davati deklarativne izjave o podršci. Samo uloga „vatrogasaca“ ne vodi nikuda, jer mnogi su već poželjeli odseliti iz „zemlje čudesa“, a i mnogi će još ako se ovako nastavi. I tada slikanje pred fotoobjektivima, i smiješenje pred kamerama neće nikome biti zanimljivo.

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara