Mentalitet nedovršene države

 

Dok europske trupe šalju posljednje upozorenje bosansko-hercegovačkim političkim elitama uz prijetnje zahlađenja odnosa na relaciji BiH-Bruxelles, reakcije su usmjerene prema padu Vlade FBIH, popraćene sramotnim video-isječcima i fotografijama koji zorno prikazuju predpolitički ambijent koji dominira u Bosni i Hercegovini.


 

 

Piše: Ivana Leko / HSPF

 

Tzv. tehnička vlada u ovoj zemlji postaje dio političke kulture, a legitimnost kao nužnost sustava nalikuje nečemu sporednom. O nadmoći etniciteta nad pojedincem i stavljanjem nacionalnog u prvi plan da ne govorimo. A riječ je upravo o pojedincu. Građanski model u principu primamljivo zvuči, s obzirom da sažima ljudska i građanska prava i razvoj demokracije na način da pojedinac mora biti slobodan jer samo takav može aktivno sudjelovati u demokratskim procesima, dok će ga država, zauzvrat, štititi u dopuštenim domenama.Ali građanski model u BiH znači favoriziranje jednoga naroda.

 

Osim strašnog nedostatka spomenute političke kulture, još strašnija je letargija civilnog društva. Nakon dvadeset godina nije napravljen ozbiljan iskorak u izgradnji stabilnih društvenih uvjeta, osim što se značajno pojačao NVO sektor, koji se uglavnom i nema čime bitnim podičiti osim kvantitetom.

 

Ako pođemo od teze da je osnovni problem ove zemlje nedostatak društva, kao koherentne skupine koja konačno nije razbijena na tri strane, plus Međunarodna zajednica, plus Ostali, kao sljedeći problem izdvaja se mentalitet Tu je ogroman zastoj. Dvadeset godina vidljive pljačke, zanemarivanja i statusa quo nije dovoljno da mase okrenu leđa političkim predstavnicima i izađu na ulicu, jer to je jednako demokratsko pravo kao ono kada na izborima zaokružite zaštitnike nacionalnih interesa kako bi i dalje poistovjećivali pojedinca s nacijom, jer izgleda da takva ideologija presnažno djeluje na ljude ovih prostora. Jer upravo ovaj mentalitet ne poznaje borbu za čitavu zajednicu, bitna je borba za određenu identifikacijsku skupinu, dok se istovremeno etnički i politički pluralizam percipira nepoželjnim. Imao je tko ovladati emocijama glasača i na tome izgraditi ovaj kaos. I uzalud su žalopojke kako se nikada ništa neće promijeniti. I neće dok vlada ovakvo jednoumlje. I neće dok ne nastupi kolektivna svijest da je svima jednako loše, bez obzira na nacionalnost i konfesiju. I neće dok se ne izgradi društvo podložno zakonu. A takvo društvo, pa naposljetku i vlast, treba zaslužiti.

 

Dok se klanjamo potrošenim idejama i zastarjelim vizijama uređenja života i zajednice, istovremeno u razvijenim demokracijama naši vršnjaci, unatoč krizi, žive svoje najbolje dane, a mi životarimo uz slogan „Nitko ne zna s manje, a više“. Oni sigurno neće trošiti vrijeme smišljajući kako prevariti državu i ne platiti porez, niti će tražiti rupe u zakonu kako bi izbjegli eventualne kazne. Njihovi političari se neće tako lako usuditi varati po pitanju imovinske kartice, niti će im biti omogućeno da im rata kredita bude 3 puta veća od zakonskih primanja. Njihove institucije će učinkovitije rješavati i kažnjavati netransparentnost jer se takav sustav gradio desetljećima. A mi ćemo, izgleda, i dalje preživljavati, tu i tamo baciti koju psovku na aktualna zbivanja i poći dalje  utvrđenim pravcima, jer samo se umrijeti mora.

 

Komentari

komentara