Mostar, podijeljeni grade?!

Tiho, tiho teče Neretva, nema više dušo mostova, kraj Neretve samo ti i ja….

Vjerujem da većina vas, svaki put kada čuje ovu pjesmu osjeti nešto posebno, nešto što se riječima ne može opisati. Možda zato što smo se rodili tu, možda zato što studiramo tu, možda zato što smo bar jednom išli doktoru na Bijeli Brijeg.

Piše: Marija Iličić/HSPF.info
Svjesni smo da se kroz javnost, kroz medije spominje Mostar kao „grad slučaj“, podijeljeni grad, da su crte razgraničenja između istočnog i zapadnog dijela i dalje na Bulevaru, da je podijeljeno sve što je se moglo podijeliti. Da na obje strane grada funkcioniraju zasebne obrazovane, komunalne, zdravstvene, kulturne i brojne druge ustanove. Da su djecu razdvojili ne samo da uče, nego su ih namjerno razdvojili da uče – kako se mrzi, i još mnogo toga.

Svjesni smo da situacija nije bajna, ni krasna. Svjesni smo da Mostar prolazi kroz političku krizu. Grad nema čelnog čovjeka. Gradski vijećnici ne pokazuju nikakav interes za konstituiranje vlasti. Od prošle godine nije bilo lokalnih izbora. Političari mare samo za sebe, i tako pridonose propadanju grada. Znamo i samo koliko je prošlo od rata, i pored toga što Mostar u nekim svojim dijelovima djeluje kao da je jučer rat završio, ali sve to zahvaljujući onima koje brane svoje, a ne interese građana.

Takve i slične stvari odgovaraju onima koji od toga imaju osobnog profita. Onima kojima zastrašivanje pričama o podjelama i dizanju tenzija itekako dobro dođe kako bi zadržali postojeće stanje, ili napravili od Mostara veliku krizu. Mostar je nastradao u ratu, i naravno da je očekivano da će doći do podjela. Život ‘običnih’ ljudi u silom podijeljenom Mostaru već godinama predstavlja čisti apsurd. Međunarodni faktor to smatra nepodnošljivim i neodrživim, ali i pored toga ne radi mnogo kako bi zbrisao podijeljenost, često podržavajući krive ljude i loše politike, što Mostar pretvara u vječiti ‘grad slučaj’
Mladi su podijeljeni zbog prošlosti. No da li svi tako razmišljaju? Da li svi tako gledaju na podjele? Mislim da ne!

Mišljenja sam da grad nije podijeljen među običnim narodom, tj. među nama smrtnicima, među nama koji smo postali figurice za igranje. Tko ima takve koristi od toga što je stvorio takvu priču?! Sudjelovala sam na projektu gdje su mladi ljudi zajednički plesali tj. „istočna“ i „zapadna strana“, nisam im mogla ući u dušu, ali sam im na očima vidjela sreću i slogu, pa sam se upitala „kakve podjele, o čemu pričate“?

Vjerujem da većina u gradu, bilo naši ili vaši, želi da ostavi za sobom svoju nasilnu prošlost. S obzirom na to da prva ja, i većina mladih nismo osobno sudjelovali u ratu, naše percepcije onoga što se desilo, zašto i kako, se oslanja na ono što nam se kaže o tome. Starija generacija koja je prošla strahote rata i preživjela vjerovatno pokušavaju mlađu generaciju da distanciraju u odnosu na članove drugih etničkih skupina. A to uzrokuje brojne probleme.

Koje brojne probleme ? Možda zato što se ti zoveš Mirsad, a ja Marija?

Tko je god jedanput bio u Mostaru, uvijek će ga se sjećati po nečemu, i imati će želju da se vrati bar jedanput. Neće ga brigati što Mostar nema gradonačelnika, što Gradski vijećnici ne pokazuju nikakav interes za konstituiranjem vlasti, nego će ga voditi želja da se vrati kao bivši student sa „Sveučilišta“ ili student sa „Univerziteta Džemala Bijedića“, zar je to bitno kad dišemo pod istim nebom?!

HSPF.info

Komentari

komentara