Na mladima ipak svijet ostaje, zar ne? Osim u BiH!

 

Stara je i poznata spoznaja da u povijesti nema slučajnosti. I u biti gotovo ništa novo. Otkad čovjek prati i promišlja svoju povijest, on to čini radi svoje budućnosti i sadašnjosti. Povijesne spoznaje mogu nam poslužiti kao ishodišta za razmatranje svega što se u naše vrijeme,pred našim očima, zbiva u suvremenoj povijesti u cjelini.

 

Piše: Josipa Kovač/HSPF.info


 

 

Povijest se ne briše, bez obzira na svoje strahote i svoje veličine. Osoba koja se odriče svoje vlastite kao i narodne prošlosti nalazi se izgubljen u svijetu. Osoba koja prošlost cijeni, uči iz nje, proučava što je učinjeno, gdje se pogriješilo, na temelju naučenog radi za bolju budućnost,  predstavlja borca za svoju budućnost i budućnost svog naroda.

 

Zbog toga sve više i više mladi žele nešto promijeniti, ili barem pridonijeti kvaliteti života. Trenutna politička i ekonomska situacija u BiH tjera ih da gube nadu i optimizam. Moguća je budućnost u kojoj se grčevito bore za opstanak, gdje ih društveni pritisak tjera da i sami postanu nepošteni, da se „snalaze“ na račun drugoga, da se zapošljavaju ne na temelju onoga što su učili godinama u akademskim ustanovama ili eventualno školama, nego na temelju „štele“, ulizivanja moćnicima i na račun drugoga.

 

Postane čovjek bolno svjestan: Takva mladež nije budućnost Bosne i Hercegovine. Današnja mladež je sve dezorijentiranija i zbunjenija, kao prvo zbog prebrzih promjena u svijetu današnjice, kao drugo zbog nevjerojatno propadajućeg stanja u našoj državi (izraz „država“ za BiH je prilično laskav kompliment).

 

Studentica sam prve godine politologije. Često se susrećem s ljudima koji ne odobravaju moj izbor i smatraju da budući politolozi nemaju budućnosti u BiH. Zbog takvog pristupa otežavaju rad i volju osobama koje žele nešto više učiniti ili promijeniti, odnosno ubijaju mladima entuzijazam. Moja sredina je nastanjena pretežno Hrvatima, prirodno je najčešće tema hrvatska politika u BiH. Slušam ih kako mudruju o političkim igrama otprije 20 godina, a tada mnogi od njih nisu bili ni rođeni ili kao ja bili su premladi da bi se ičega sjećali.

 

Svi oni kao znaju tko je počeo rat, tko je kriv, a nitko ne zna kako da razriješi ovo stanje u državi i kako da osmisli kakvu-takvu budućnost. Da bi se stanje moglo bar pokušati popraviti, potrebno je znati neke činjenice o onome što se događalo kod nas barem u zadnjih 20 godina, ako je već puno ići dublje u prošlost, poznavati cijeli 20. vijek, ili dublje, sve tamo do stoljeća sedmog.

 

Udžbenici povijesti kojima sam se služila tijekom školovanja nisu u dobrom stanju. Naše obrazovanje su također zahvatili maligni pipci politike. Trebamo znati sve činjenice o Bosni i Hercegovini, a posebno o Hrvatskoj. Zašto Hrvatskoj? Zato što sam i sama Hrvatica, pa se bavim najprije svojim. Zato što je sudbina bh. Hrvata ugrožena, a tu sudbinu najviše kreira hrvatska politika u BiH. Baviti se više hrvatskim političkim odlukama za vrijeme rata 90-ih, razumijevanje koje nudi odličnu podlogu za razumijevanje poslijeratne i najnovije, današnje hrvatske politike u BiH. Sve više smatram da je Hrvatskoj zadnja stvar na pameti Hrvati u BiH. Sve ih više muči ta Europska unija u kojoj sve manje i manje nestaje demokracije, i još Slovenija za vratom. Mi smo im zadnja rupa na svirali.

 

Osnovni uvjet za razvoj demokratskog i tolerantnog društva u Bosni i Hercegovini je iskreno suočavanje sa događajima iz prošlosti. Utvrđivanje istine i ostvarivanje pravde je osnovni oblik pomirenja i reintegracijskih društvenih procesa koji se tek trebaju dogoditi u Bosni i Hercegovini. Sadašnji politički sustav BiH nije uspio zajamčiti jednaku zastupljenost i ravnopravnost sva tri naroda u BiH.

 

Pritisak EU je sve veći, događaju se stranački i unutarstranački sukobi, dugotrajno se vrši rekonstrukcija vlasti, nezaposlenih je sve više, standard nam je sve niži, loši su izborni zakoni,  a vremena da se nešto bitnije promijeni, je sve manje. Stoga bi politička paraliza, koja je trenutno na snazi, mogla bi voditi čak i ka raspadu države, a neki bi me za ovaj stav poprijeko pogledali i ismijali, ali da je sve funkcionalno i bajno, nije.

 

Smatram da mlade treba iskreno suočiti sa svim pozitivnim i negativnim stranama ove države da bi lakše mogli pristupiti rješavanju problema. Na mladima ipak svijet ostaje, zar ne?

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.


HSPF.info

 

Komentari

komentara