Naknadna pamet Titovih pionira

imagesMoram priznati i sa vama podijeliti da mi je u posljednje vrijeme sve teže pa i, da budem iskren do kraja, degutantnije slušati sve brojnija jugonostalgična (i titonostalgična) predavanja mojih starijih sugrađana i sunarodnika o tome kako je, zapravo, socijalistička Jugoslavija bila Edenski vrt, bratska zajednica svih njenih naroda i narodnosti i autarhičan ekonomski gigant koji je bio u stanju da samostalno proizvede sve što je bilo potrebno njegovim građanima.

Piše: Saša Aulić

Ne zato što smatram da ništa od navedenog nema veze sa realnošću, već zbog toga što se na ovaj način najčešće obraćaju upravo mlađim generacijama koje nisu ni imale priliku da uživaju u blagodatima prošlog sistema, o kojim nam stariji neprestano i tako strastveno govore. I to, da stvar bude još gora, a pridike na račun toga kako smo beznadežna generacija koja nema pojma šta su istinske vrijednosti i prava država, licemjernije, priliku da doživimo pomenuti, veličanstveni sistem titoističke Jugoslavije uskratili su nam niko drugi nego armija onih koji nam o njemu danas govore u superlativu.

Bez namjere da opširnije govorim o mitologiziranoj percepciji Jugoslavije, kao moćne političke, ekonomske i vojne supersile – o tome, naime, najbolje svjedoče posljednje godine i sam raspad zemlje – osvrnuo bih se prije svega na veliki i, čini se, sve veći broj ljudi koji danas tako izmaštanu sliku bivše zemlje pokušavaju aktualizirati i kao takvu je predstaviti mlađim generacijama. Ok., imali ste svoje velike tvornice, stručnjake, vrijedne radnike, Jugoslavensku narodnu armiju („po snazi četvrtu armiju u Evropi“), parkove u kojima ste mogli bezbrižno prespavati, crvenu putovnicu sa kojom ste bez problema putovali na bilo koje mjesto na kugli zemaljskoj, plaćene godišnje odmore, jednomjesečna ljetovanja na Jadranu i sve ostalo o čemu, kako sami kažete, danas možete samo sanjati.

Samo, jedna stvar mi tu nikako nije jasna. Zašto ste onda dopustili da se sve to pretvori u san, a ta država o kojoj nam danas tako nostalgično govorite sruši kao kula od karata? Štoviše, u njenom razbijanju ste u velikoj mjeri i sami sudjelovali budući da ste, već na prvim višestranačkim izborima kada vam se za to ukazala prilika, velikom većinom izabrali one opcije koje su vam ponudile raskid sa dotadašnjim sistemom, da bi one nakon toga, zahvaljujući legitimitetu koji su od vas dobili, svoje namjere dosljedno sprovele u djelo. E sada, jedino pitanje jeste da li ćete sebi, a potom i nama priznati da snosite barem dio krivice (ili zasluge) za urušavanje nikad preboljenog sistema ili ćete nastaviti da izbjegavate svoj dio odgovornosti, istovremeno ga i u cjelini prebacujući na mrske nacionaliste, reakcionarne snage, obavještajne službe, Vatikan, masone i ostale, domaće i strane, narodne neprijatelje. Međutim, sa priznanjem ili bez njega, jasno je da je početkom devedesetih bilo vrlo malo onih koji svoje dotadašnje crvene dresove Saveza komunista, nisu zamijenili onim sa nacionalnim bojama koji su, u suštini, bez izuzetka bili antikomunistički.

Zbog čega pišem ove redove? Ne da bih bilo kome dijelio lekcije, a pogotovo ne da bih oplakivao Broza, socijalizam ili Jugoslaviju. Sve što bih želio jeste da oni koji nam danas pričaju o bivšoj državi kao balkanskom i višenacionalnom bastionu sloge i blagostanja, budu do kraja iskreni i da mladim ljudima, svojim sinovima i unucima, konačno objasne zbog čega im nisu omogućili odrastanje i bezbrižan život u jednoj takvoj zemlji, umjesto što su, u manjoj ili većoj mjeri, i sami doprinijeli njenom urušavanju. Drugim riječima, ukoliko ste već uživali u ekonomskoj sigurnosti, bratstvu i jedinstvu, ljetovanjima na Jadranu i ostalim pogodnostima, zašto nam onda to niste ostavili u nasljedstvo?

Nastaviti sa jugonostalgičnim predavanjima, bez odgovora na ovo pitanje, u najmanju ruku može da zvuči nepotpuno i neiskreno, ako ne i bezobrazno od strane onih koji pričaju o tome. A što se tiče onih koji zbog svojih godina mogu samo da slušaju o prošlom sistemu, opravdano bi mogli da postave pitanje da li je sve bilo baš tako sjajno?

HSPF.info / NoviPolis.rs

Komentari

komentara