Ne bojte se ptice

15645300_632192180316443_1920178033_nU zadnje vrijeme krajolikom se širi čudni miris prirode, čak ni ptice mira i spokoja nemaju. Ne vesele se. Smirene pjesme ne pjevaju nego tužne u sebi čuvaju. Ne vesele se. Same drijemaju kao što se i bude, same i tužne.

Zbog čega sada slobodu, ponos, glas i simbol ne koristimo u dobrom i prvobitnom pravcu?

Zbog čega puštamo da drugi upravljaju, vladaju i koriste sve to? Gdje je nestala svrha borbe, muke, krvi i stradanja? Da opet roditelje, muževe i djecu, tužne ptice ,gledaju kako odlaze a one uplakane i same ostaju. Odlaze kao što su uvijek odlazili da se bore i muče, ne ovdje na ognjištu svome, već u tuđinu bez svoga i svojega. A naši mladi, rijetko noću uz rijeku a danju kroz polje šetaju. Ovo šake što nam osta, možda kuću svoju, brdo, kamen i šumu, promatraju s nekom gorčinom i mukom. Ne zbog mržnje ili gnjeva već zbog razočarenja. Sve više tuđina ulazi i zastupljena je. Tuđina i stranac. Maštaju li o tuđoj kući, brdu, kamenu i šumi? Zasigurno ne.

Nitko ne odlazi od svoga i svojega zbog toga što voli, već što mora. Optuživati ne smijemo nikoga osim nas samih.

Ne bojte se ptice, uskoro dolaze neki novi klinci.

 

Ivan Lovrić

***

Statovi autora izneseni u autorskom tekstu objavljenom na HSPF.info – Portal Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma nisu nužno stavovi Udruge.

Komentari

komentara